OVIH dana na zagrebačkom bazenu u Utrini velika je gužva već od samog jutra, što zbog treninga vaterpola, što zbog rekreativaca, a što i zbog Crvenog križa. Naime, njihova spasilačka služba do kraja lipnja, i onda opet u rujnu, provodi programe osposobljavanja spasioca koji bi trebali čuvati hrvatske plaže i bazene.

Silvana Radovanović, voditeljica Spasilačke službe Crvenog križa, provela nas je po bazenu gdje se održava tečaj. Njih desetak, od njih tri djevojke, taman je obavilo zagrijavanje i pozorno pratilo što im instruktori govore. Ubrzo su morali i sami pokazati svoje vještine.

Prijavi ih se puno, ali ne isplivaju svi normu

"Ove godine imamo veliki broj zainteresiranih, ali zahtjevnost tečaja je velika. Neki od njih dođu i odrade testiranje, ali onda odustanu jer ne mogu pratiti", kaže voditeljica. Koliki postotak njih uspije završiti tečaj, pitamo je.

"Oko 90 posto njih", odgovara. Tri su cjeline koje polaznici moraju proći - spašavanje, prva pomoć i ekologija. Prvi dio tečaja održava se na bazenu, a onda odlaze na Jarun gdje im se zadaju realne situacije u kojima bi se kao spasioci mogli naći. 

"Da bi netko uopće pristupio tečaju, mora isplivati normu - 400 metara u manje od 8 minuta, izroniti 25 metara u daljinu te pokazati tehniku prsnog plivanja jer je ona ključna za tegljenje osobe iz vode", kaže nam Silvana. Na završnom ispitu, ako polože normu i uspiju odraditi tjedan dana tečaja, čeka ih pismeni i usmeni ispiti te simulacija na terenu. 

"Oni koji ostanu, odrade to stvarno jako dobro, a licencu koju dobiju imaju dvije godine", priča nam Silvana. Zanimalo nas je i koliko bi svaki pristupnik trebao biti "u treningu" da uopće bude primljen. 

"Nema one priče da moraju biti bilderi - ključno je znanje plivanja. No, bitno je i da su već u nekom sportu jer ima puno fizičkog napora. Ipak, svi oni koji imaju volju i želju se time baviti, sigurno mogu završiti tečaj", kaže Silvana. 

Spasiteljica je nešto manje, objašnjava dalje voditeljica, ali zato one ne odustaju. Sve djevojke koje dođu u konačnici i prođu tečaj, a svoj posao rade jako dobro. Irija se nada da će biti jedna od njih. 

Zašto ne probati?

"Treniram plivanje 11 godina pa zašto ne probati, to je dobar studentski posao. Dobro je, malo je naporno. Nadam se da ću položiti", kaže pristupnica Irija. 

Osim žena, na tečajevima ima i starijih od 50 godina, no uglavnom se radi o onima koji produžuju svoje licence, a ovim poslom se bave godinama. 

"Oni su odlični i zadovoljni su tim poslom. Nije to posao samo za studente, već i za stariju populaciju ljudi koji su i inače već bili u sportu i dalje žele biti dijelom te zajednice. Spasioci rade jednu pozitivnu stvar i mogu biti ponosni na svoj posao. Uz to, svi spasioci osim rada preko ljeta mogu u Crvenom križu biti na tečajevima za spašavanje u otežanim uvjetima, poplava i nevremena", objašnjava Silvana.

S pristupnicima su na bazenu i dva instruktora koji im detaljno objašnjavaju kako moraju izvoditi koje vježbe. Drugi dan tečaja instruktor Krunoslav Špajdl smatra najvažnijim. 

"Danas je ključno da pristupnici savladaju osnovne tehnike koje će se kasnije samo nadograđivati. Ako izostanu i samo jedan od tih dana, to će se kasnije vidjeti na kraju tečaja", objašnjava. 

Na plaži ili bazenu, kada ovi pristupnici polože svoje ispite, čekaju ih plaće od prosječno oko 1500 eura. Na plažama su uglavnom od 10 do 18 sati svakoga dana, a cijelo vrijeme moraju biti koncentrirani, kako bi eventualne nezgode mogli uočiti na vrijeme. 

Najvažnija je prevencija, a zakona nema

"Mi bismo svi u Hrvatskoj trebali imati kampanje podizanja svijesti o prevenciji utapanja jer je utapanje kod nesretnih slučajeva drugi najčešći uzrok smrti djece u Hrvatskoj. Crveni križ je pokrenuo inicijativu o ponovnom uvođenju obuke neplivača u sustav osnovnih škola i vjerujemo da ćemo uspjeti doći do toga. Klinci obožavaju vodu i more i šteta bi bilo da ne mogu imati takvo zadovoljstvo zato što ne znaju plivati", objašnjava Silvana. 

Svaka plaža bi trebala imati svog spasioca, mišljenja je voditeljica Spasilačke službe, no to često nije slučaj.

Problem je što općenito ne postoji zakon po kojem bi spasioci bili obvezna "stavka" na plažama i bazenima. Hrvatska je još 2005. donijela Pravilnik o sigurnosti na uređenim kupalištima prema kojem su spasioci bili obvezni, no to je u međuvremenu ukinuto, a sada je to svedeno na lokalnu samoupravu.

"Spasioci bi trebali biti dijelom turističke ponude u Hrvatskoj. Oni su ključ sigurnosti", kaže Silvana. Ovi pristupnici koji u nedjelju uistinu i postanu spasioci čeka zahtjevno ljeto. 

"Ja im uvijek kažem - kad završite tečaj, u ponedjeljak ćete samo spavati. Mislim da sam s time rekao koliko je zahtjevan ovaj tečaj", zaključuje instruktor Krunoslav.