DOK SE PRIPREMAJU gledati subotnje finale, mnogi će se obožavatelji Eurovizije osjećati podvojeno. Neki neće gledati uopće. Razlog je sudjelovanje Izraela. Nije li Eurovizija zamišljena kao natjecanje o "ljubavi, ljubavi, miru, miru" (kako su to nezaboravno prikazali švedski voditelji na natjecanju 2016. godine)? Ako je tako, mogli bismo se zapitati što tamo radi napadač na Gazu?

Neki ljudi tvrde da su oni koji vode Euroviziju, članovi Europske radiodifuzijske unije (EBU), jednostavno beskičmenjaci. Drugi upućuju na Moroccanoilovo sponzorstvo događaja koji je, unatoč svojem imenu, zapravo izraelska tvrtka. No velika međunarodna organizacija teško da ovisi o kompaniji za kozmetičke proizvode, za The Guardian piše Chris West.

Eurovizijski vloger Matthew Wrather iznio je suptilniji argument: riječ je o temeljnoj svrsi EBU-a. Unija je osnovana 1950. godine i imala je i tehnički i, kako bismo danas rekli, politički mandat. Tehnički projekt bio je usmjeren na razmjenu ideja i omogućavanje međunarodnih prijenosa (natjecanje za pjesmu bilo je samo jedan od tih projekata: prvi je bio festival dodjele nagrada u Montreuxu).

Desnica sve češće optužuje javne emitere da su liberalni megafoni

Politički je EBU podupirao javne radiotelevizijske servise s temeljno kritičkim, liberalnim naglaskom: emiteri koji su bili tek megafoni svojih vlada bili su isključivani. Nakon što su se borili protiv nacizma i potom živjeli u sjeni sovjetske Rusije, zapadni Europljani smatrali su da je otvorena rasprava srž ozbiljnog emitiranja.

Od tada je, međutim, taj model pod sve većim kritikama. U većini europskih zemalja desnica optužuje javne emitere da su liberalni megafoni. Mnogi na ljevici ih pak vide kao bastione konzervativnih vrijednosti koji u najboljem slučaju brane status quo, a u najgorem služe kao državna propaganda. S obzirom na ovo osporavanje njegove misije, EBU se nalazi u situaciji koja nije postojala 1950. godine.

Nigdje se to ne vidi bolje nego u Izraelu. Premijer Benjamin Netanyahu ukinuo je 2017. godine staru Izraelsku radiodifuzijsku upravu (IBA), a Eurovizija te godine bila je njezino posljednje emitiranje. Kao razlog se navodio financijski aspekt, ali komentatori tvrde da je to bio politički potez: IBA se smatrala previše ljevičarskom.

Zamijenjena je Kanom, sadašnjim emiterom. Kan je poslušniji od IBA-e, ali još uvijek nedovoljno poslušan za vladu koja želi da prijeđe u privatni sektor. Ministar komunikacija Shlomo Karhi iznio je 2023. godine prijedlog u tom smjeru, optužujući mrežu za pristrano izvještavanje i tvrdeći da se izražavala na "sramotan način" prema članovima vlade. Takvo bi tijelo kršilo pravila EBU-a i ne bi smjelo sudjelovati na Euroviziji.

EBU se osjeća obveznim štititi Kan, čak i ako to znači riskirati ugled brenda Eurovizije. Zato je i osnovan: da zagovara "slobodno i neovisno" javno radiodifuzijsko emitiranje. Organizacija natjecanja za pjesmu Eurovizije samo je usputna zadaća u toj misiji.

Nakon Putinove invazije na Ukrajinu EBU je bio pasivan

Ne postoji jednostavan izlaz. Nakon invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu, EBU nije poduzeo nikakve korake da isključi Rusiju s Eurovizije sve dok zemlje sudionice nisu prestale predlagati dijalog te počele govoriti da će se povući – u tom trenutku uslijedila je brza reakcija. Ali to se nije dogodilo u vezi s izraelskim sudjelovanjem u natjecanju.

EBU je na neki način žrtva vlastitog uspjeha u vođenju Eurovizije. Natjecanje je izraslo iz svojih izvornih, u osnovi ležernih početaka u nešto što odašilje snažne političke poruke diljem svijeta. Njegovi čelnici dugo su imali lagan posao jer su te poruke bile nekontroverznе u liberalnim krugovima.

Kada je transrodna izraelska pjevačica Dana International pobijedila 1998. godine, EBU se s pravom mogao pohvaliti da je na čelu društvenih promjena. Isto vrijedi i za veličanstvenu pobjedu Conchite Wurst 2014. godine. Eurovizija je tada bila sinonim za dobre i divne stvari. "Ljubav, ljubav, mir, mir."

Sada se organizacija suočava s dilemom. Trenutačna izraelska vlada nije promicatelj mira, a njezino sudjelovanje u natjecanju neki koriste kako bi pokazali potporu toj državi. Dugoročno gledano, EBU mora ili se odreći kontrole nad natjecanjem za pjesmu Eurovizije ili promijeniti svoju misiju tako da zaštita (i razvoj) brenda Eurovizije postane njegova nedvosmislena središnja zadaća.

Mora postaviti jasnija pravila o uvjetima sudjelovanja kako bi natjecanje zaista bilo o "ljubavi, ljubavi, miru, miru". No ove godine Euroviziju neće biti lako gledati obožavateljima koji dublje promišljaju.