KASNO popodne 18. rujna prošle godine 55-godišnja hrvatska državljanka svojim je Nissanom njemačkih tablica preko Öresundskog mosta prelazila iz Danske u Švedsku. Carinska kontrola na švedskoj strani zaustavila je njezino vozilo zbog rutinskog pregleda. Pokazalo se da u prtljažniku skriva dva kalašnjikova, a u košari pod suvozačkim sjedalom 16 ručnih bombi i dva pištolja Zastava M57.

Ova neuspjela isporuka ilegalnog oružja i eksplozivnih sredstava bila je namijenjena švedskom organiziranom kriminalu i prije ili kasnije bila bi korištena u međusobnim obračunima. Ova ruta postoji već desetljećima, još otkako su balkanske zemlje završetkom ratova krajem 90-ih godina ostale preplavljene ilegalnim naoružanjem.

S obzirom na brojnu dijasporu iz Srbije, Kosova, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, na dobru komunikaciju i davno uspostavljene kanale, švedsko tržište odavno je postalo glavni kupac balkanskog vojnog naoružanja.

Razmjena je u jednom trenutku toliko porasla da se još prije desetak godina u švedskom parlamentu raspravljalo o mogućnosti organiziranog otkupa i uništavanja ilegalnog oružja u bivšim jugoslavenskim republikama.

Balkan kao glavni izvor ilegalnog oružja

No, ništa se suštinski nije promijenilo ni do danas. Balkan je i dalje najveći međunarodni izvor ilegalnog oružja u Švedskoj. Prema jednom internom dokumentu švedske policije iz 2022. godine, svakog dana s Balkana u Skandinaviju prosječno stižu dva komada vatrenog oružja. Osim u rijetkim slučajevima, takvom je oružju vrlo teško ući u trag.

Međutim, posljednjih se godina trend promijenio utoliko što su ručne bombe postale traženije od vatrenog oružja. Radi se gotovo isključivo o bombama M75 i M93, proizvedenima 80-ih i 90-ih godina u nekadašnjim jugoslavenskim republikama. Kriminalci ih u svojoj komunikaciji nazivaju "jabukama" i "kruškama". Cijena ovisi o veličini kupnje, ali počinje na oko 500 eura.

Ručne bombe postale su tražena roba

"Prije su dobavljači nudili ove bombe kao bonus pri kupnji drugog naoružanja. Sada su one glavna roba. Mladi počinitelji bacaju bombe u stubišta ili izravno u kuće i stanove. Ponekad i na pogrešne adrese. Namjera više nije samo zastrašiti, već i usmrtiti", kaže Malin Nygren, ravnateljica Nacionalnog podatkovnog centra za bombe, za Dagens Nyheter.

S obzirom na to da korištenje vatrenog oružja zahtijeva izravnu konfrontaciju s metom napada, bacanje ručnih bombi i podmetanje improviziranih eksplozivnih naprava postale su omiljene metode u sukobima kriminalnih klanova.

Prije se češće koristio industrijski eksploziv, obično ukraden iz skladišta građevinskih kompanija, no zahvaljujući strožim procedurama i policijskim kontrolama više ga nije tako jednostavno nabaviti.

Spomenuta hrvatska državljanka, koja je zaustavljena prilikom ulaska u Švedsku, na svoje putovanje krenula je iz Modriče, grada na sjeveru Bosne i Hercegovine, gdje je preuzela i oružje koje je pokušala prošvercati. Vjerojatno je potom prošla kroz Hrvatsku i vozila kroz Sloveniju, Austriju i Njemačku sve dok tri dana kasnije nije zaustavljena na Öresundskom mostu između Kopenhagena i Malmöa.

Isprva je vozačica tvrdila da ne zna odakle naoružanje u njezinom vozilu, da bi potom pod pritiskom policije ipak priznala da je smrtonosnu isporuku naručio jedan muškarac iz švedskog grada Helsingborga, inače državljanin Bosne i Hercegovine koji radi kao vozač kamiona.

Sve manje pucnjava i sve više eksplozija

Carinska služba je na njezinu mobitelu otkrila komunikaciju sa spomenutim 35-godišnjakom, za kojeg se pokazalo da je i ranije bio u kontaktu s ilegalnim oružjem na području Stockholma. Naime, nakon što je u studenom uhićen, tragovi njegova DNK pronađeni su na ručnim granatama koje su zaplijenjene u glavnom gradu Švedske.

Policijska statistika pokazuje drastičan pad broja pucnjava u Švedskoj - na vrhuncu 2022. bilo ih je čak 390, više od jedne dnevno, a dosad ove godine tek 139. No u istom razdoblju broj eksplozija porastao je s 90 na 168. I zato se fokus švedske policije i graničnih službi s vatrenog oružja usmjerio na ručne bombe.

U jednom pomalo bizarnom članku iz veljače ove godine, švedski dnevni list Aftonbladet donio je razgovor s izvorom iz kriminalnog podzemlja koji se požalio na nepouzdanost ručnih bombi koje dolaze s Balkana.

Budući da su stare i po 40 godina, u Švedsku su, kako je rekao, zbog neadekvatnog skladištenja pristigle u lošem stanju: "Obično ih se mora ponijeti nekoliko sa sobom, jer su na terenu vrlo nepouzdane".