"ISLAM u Švedskoj se mora prilagoditi. Ne možemo kontrolirati što ljudi rade u svojim domovima, ali ne želimo viđati burke i nikabe u švedskom javnom prostoru. Treba ih zabraniti dok još možemo", rekla je prije dva dana zamjenica švedskog premijera i liderica Demokršćana Ebba Busch, otvarajući put raspravi koja se već godinama vodi u gotovo svim državama Europske unije.

Busch smatra da su nikab i burka, tradicionalna pokrivala ženskih lica, praktični simboli stroge interpretacije islama koja je karakteristična za totalitarne zemlje poput Irana i Afganistana. To je, prema njezinim riječima, potpuno nespojivo sa švedskim vrijednostima, koje trebaju vrijediti za sve građane. Busch želi uvesti potpunu zabranu tih odjevnih predmeta u javnosti, na ulicama, u trgovačkim centrima i zdravstvenim ustanovama.

Prozirna mrežica preko očiju

Broj muslimanskih vjernika u Švedskoj porastao je tijekom izbjegličkog vala s Bliskog istoka prije desetak godina, no procjenjuje se da ih trenutačno u ukupnoj populaciji nema više od pet posto. Zato ni burka ni nikab nisu česta pojava na švedskim ulicama, što ne znači da ne izazivaju kontroverze kao i u mnogim drugim europskim zemljama.

Burka je najzatvoreniji oblik pokrivanja, odnosno jedan komad odjeće koji prekriva cijelo tijelo, dok je preko očiju postavljena donekle prozirna mrežica. Karakteristična je za Afganistan i dijelove Pakistana. Nikab je pokrivalo za lice koji samo oči ostavlja otkrivenima. Najčešći je na Arapskom poluotoku.

Iako Kuran ni u jednom ajetu ne zahtijeva izričito da žene pokrivaju lice, propisana je skromnost u odijevanju i određeno prekrivanje tijela. Obveza pokrivanja proizlazi iz hadisa, odnosno kasnijih tumačenja Muhamedovih govora, izreka, djela, pa čak i onoga što je, navodno, odobrio šutnjom.

Prema zapadnjačkom shvaćanju, burka i nikab predstavljaju opresivnu odjeću temeljenu na rodnoj nejednakosti i ideji da žene ne bi trebale biti vidljive u javnom prostoru. Na takvoj interpretaciji, iznoseći pritom i sigurnosne i integracijske argumente, u posljednjih 15 godina niz europskih zemalja uveo je potpune ili djelomične zabrane pokrivanja lica u javnosti.

Prva je tim smjerom, još 2010. godine, krenula Francuska, zemlja s najvećim brojem muslimana u Europi. Francuska je uvela opću zabranu pokrivanja lica na javnim mjestima, a u međuvremenu su istu mjeru donijele Belgija, Danska, Austrija i Švicarska. O istovjetnom zakonskom prijedlogu upravo se raspravlja u talijanskom parlamentu.

Za djelomičnim zabranama pokrivanja lica, usmjerenima ponajprije na burku i nikab, posegnule su Nizozemska (javni prijevoz, državne, zdravstvene i obrazovne ustanove), Bugarska (javne ustanove i uslužne djelatnosti), Njemačka (državni službenici i vojnici; promet), Norveška (odgojno-obrazovne ustanove) te poneke regije poput Lombardije na sjeveru Italije.

Neprihvatljiva represija nad ženama

U svim spomenutim zemljama pojavili su se približno isti argumenti – od povrede dostojanstva i neprihvatljive dominacije nad ženama, potrebe nesmetane međuljudske komunikacije, integracije i identifikacije osoba, do prevencije kriminala i terorizma te zaštite sigurnosti i borbe protiv "islamskog kulturalnog separatizma, radikalizacije i religijski motivirane mržnje", kako stoji u posljednjem talijanskom prijedlogu zakona.

Iako priznaje da bi francuski zakon o zabrani pokrivanja lica mogao podupirati stereotipe i djelovati pretjerano, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu potvrdio je 2011. godine (glasanjem 15:2) da zabrana ne krši vjersku slobodu i da je cilj osigurati "poštovanje minimalnog skupa vrijednosti otvorenog demokratskog društva", što uključuje otvorenost za društvenu interakciju.

U svojoj presudi, na koju nije bilo moguće uložiti žalbu, suci su prihvatili da "barijera koju protiv drugih podiže prekrivanje lica u javnosti može potkopati pojam 'suživota', koji je Francuska iznijela u svojoj argumentaciji za zabranu".

Protivnici zabrane pokrivanja, među kojima su u švicarskom slučaju bili kompletna nacionalna vlada i većina u parlamentu, obično tvrde da je nepotrebna, jer se radi o vrlo malom broju žena i marginalnoj pojavi.

Zabrana neće poboljšati sigurnost

"Zabrana pokrivanja lica na nacionalnoj razini neće poboljšati sigurnost, niti će pomoći tim ženama. Problemi integracije mogu se riješiti postojećim instrumentima. Zabrana odjeće je pogrešan način", glasila je vladina argumentacija u Švicarskoj, koju građani na referendumu nisu prihvatili.

No upitno je vodi li zabrana burke i nikaba boljoj integraciji muslimanskih žena u zapadnjačka društva. Uzmemo li da se ne radi o njihovu slobodnom izboru, nego pritisku muškaraca iz njihove blizine, kako očeva i braće, tako i muževa, zabrana pokrivanja u javnosti, govore skandinavska iskustva, obično rezultira nestankom tih žena iz javnosti. Ostaju manje ili više prisilno zatvorene u svojim domovima, daleko od nepoželjnih očiju.

"Možemo li išta reći o načinu na koji se od žena očekuje da žive svoje živote, a da to nije ukorijenjeno u patrijarhatu? Bilo da se radi o bikiniju ili push-up grudnjaku, mini suknjama ili visokim potpeticama, kao žene uvjetovane smo oblikovati svoj identitet pod budnim okom muškog pogleda", argumentira učiteljica islamske vjere Nadeine Asbali za The Guardian te dodaje:

"Naravno, neki će reći da pokrivanje lica inherentno mizogino te da je njihova zabrana zaštita muslimanskih žena. Ali zašto bi političari trebali odlučivati što je opresivno, a što nije, a da se ne konzultiraju s nama?"

U Hrvatskoj burka i nikab praktički ne postoje

Hrvatska ne zabranjuje pokrivanje lica iz vjerskih razloga, niti je to posebno aktualna tema u našoj javnosti. Postoje tek propisi koji nalažu da lice mora biti vidljivo u situacijama provjere identiteta i na fotografijama na službenim dokumentima.

S obzirom na to da je prema popisu stanovništva iz 2021. godine muslimana u Hrvatskoj bilo tek 1,32 posto, te da nikab i burka nisu u tradiciji ovdašnjih muslimanskih vjernika, vrlo se rijetko mogu vidjeti u javnosti. No moguće je da s porastom broja stranih radnika, turista i tražitelja azila iz islamskih zemalja dođe do promjene.