DANI srpske kulture u Zagrebu, čija je splitska inačica bila prekinuta prošli ponedjeljak, počeli su izložbom "Efemeris - legat Dejana Medakovića". Uoči otvaranja izložbe pred Srpskim kulturnim centrom u Zagrebu okupilo se više od pedeset maskiranih muškaraca.

Nakon incidenta su se u javnosti pojavile tvrdnje da je  izložba o Medakoviću provokacija jer je bio član radne skupine Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) za izradu Memoranduma, dokumenta koji će kasnije Slobodanu Miloševiću poslužiti kad temelj njegove zločinačke politike.

Milorad Pupovac je nakon otvaranja izložbe poručio da SDSS-u taj memorandum nikada nije bio prihvatljiv, kako ranije, tako ni sada. "Bili bismo sretni da ga nikada nije bilo. Ali nije prihvatljivo ni to što ga danas neki koriste kao riječ kojom će etiketirati Srbe", rekao je.

Pupovac istovremeno ističe povijesni značaj obitelji Medaković, "jedne od najznačajnijih obitelji među Srbima u Hrvatskoj, po onome što su dali i postigli kao pojedinci".

Tko je Dejan Medaković?

Dejan Medaković (1922 – 2008) rođen je u Zagrebu u uglednoj obitelji i odgojen u katoličkom okruženju. Njegov djed bio je je Bogdan Medaković, ugledni odvjetnik i dugogodišnji predsjednik Sabora. Izgradio je palaču Medaković na Zrinjevcu.

Dejan Medaković je zbog NDH 1941. preselio iz Zagreba u Beograd, nakon čega postaje gorljivi srpski nacionalist. Bio je srpski povjesničar umjetnosti, sveučilišni profesor i književnik.

Jedan je od srpskih akademika koji su koji su sudjelovali u izradi Memoranduma SANU, i to kao glavni tajnik Akademije i član Komisije od 16 ljudi.

Medaković je tvrdio da je Memorandum SANU zamišljen kao "posljednji pokušaj spašavanja Jugoslavije" povratkom na centralizirani model prije ustavnih reformi 1966.-1974., koje su omogućile konfederalni razvoj države i, po mišljenju SANU, dovele Srbiju u neravnopravan položaj.

Iako je više puta tvrdio da je odbio Miloševićeve pozive, smatra se da ga cijelo vrijeme podržavao njegovu politiku.

Što je Memorandum SANU?

SANU nikad nije službeno odobrila i objavila Memorandum, ali on je na nikad do kraja razjašnjen način dospio u ruke Aleksandra Đukanovića, novinara i urednika beogradskih Večernjih novosti. Dukanović je dijelove dokumenta objavio 24. rujna 1986. godine, oštro kritizirajući ideje srpskih akademika o recentralizaciji Jugoslavije, tvrdnje o planiranom progonu i ugnjetavanju Srba te ekonomskoj diskriminaciji Srbije u tadašnjoj federaciji. 

Dokument je izazvao burne reakcije, a danas se smatra srpskim nacionalnim programom kojeg je slijedio Slobodan Milošević.

Memorandumom su artikulirane ideje srpskog nacionalizma koje su i ranije postojale u Jugoslaviji, a srpski intelektualci okrenuti toj ideologiji imali su kobnu ulogu u pripremi rata koji će ubrzo izbiti u bivšoj Jugoslaviji, rekao je ranije povjesničar Milivoj Bešlin za BBC.

"Bio je to dinamit pod temeljima Jugoslavije ravnopravnih, koja je nastala Ustavom iz 1974. godine. Dolaskom Miloševića na vlast, memorandum će postati geslo i državna politika Srbije u obračunu s drugima u Jugoslaviji, jer će ga on prigrliti kao svoj program", rekao je Beškun, znanstveni suradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu.

"Milošević će ga kasnije preuzeti i početi koristiti kao program"

Na brojne kritike su iz SANU-a tada su odgovorili da nacrt teksta nije dovršen niti odobren od tijela Akademije. Ivan Stambolić, tadašnji predsjednik Srbije, oštro je osudio tekst.

"Stambolić je prepoznao opasnost po Jugoslaviju od srpskog nacionalizma, koji je memorandum artikulirao. No već se tada mogla uočiti druga struja u partiji, predvođena Slobodanom Miloševićem, koja je bila vrlo blaga u osudi memoranduma, a koja će ga kasnije preuzeti i početi koristiti kao program", smatra povjesničar Milivoj Bešlin.

Vasilije Krestić, akademik SANU-a i jedan od autora memoranduma, odbacio je kasnije tvrdnje da je dokument zamišljen kao srpski nacionalni program s ciljem uništenja Jugoslavije, nego suprotno, da ona nastavi živjeti, ali da se položaj srpskog naroda u njoj popravi.

Jakovina: Bez politike bi to ostao marginalni tekst

Za značaj koji danas nosi memorandum pobrinula se politika, a ne njegova suštinska vrijednost, smatra Tvrtko Jakovina, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

"Akademici koji su pisali memorandum svakako nisu bili marginalne ličnosti u jugoslavenskoj povijesti, ali bi njihov tekst bio marginalan da se na njega nije naslonila politika. Postao je važan zato što su oni artikulirali i izoštrili već vidljive tendencije u društvu, a potom ga je politika u okolnostima promjene svijeta i Hladnog rata prihvatila", pojašnjava Jakovina.

Bešlin smatra da taj dokument nije prošao test vremena, te da se tvrdnje iznesene u njemu nisu pokazale točnima i ispravnima.

"U njemu se vidi kako intelektualne elite mogu odigrati pogubnu ulogu, koje, ne mareći za štetu koju nanose, shvaćaju da se opasne ideje mogu provesti. Mora nam biti jasno da će i danas svaka eventualna ideja o promjeni granica ponovno baciti regiju u nesagledivu tragediju", upozorava Bešlin.

Bi li došlo do rata i raspada bivše Jugoslavije da memorandum SANU nikada nije napisan i objavljen? Vjerojatno da, jer takav dokument sam po sebi nije mogao zaustaviti odavno započete podjele u državi, rekao je Bešlin.