NAKON pada vlade Françoisa Bayroua, predsjednik Emmanuel Macron suočava se s teškom odlukom: pronaći petog premijera u manje od dvije godine ili raspisati prijevremene izbore Francuska je u ponedjeljak bačena u novu političku nestabilnost nakon što premijer François Bayrou i njegova manjinska vlada nisu prošli na glasanju o povjerenju u parlamentu.

Zastupnici su glasali protiv njega 364–194, prisilivši predsjednika Emmanuela Macrona da ponovno potraži novog čelnika vlade. Bayrou je na dužnosti bio manje od godinu dana i stavio je svoju političku budućnost na kocku, nadajući se da će zastupnici podržati njegovu inicijativu za duboke rezove rashoda kako bi se obuzdao galopirajući francuski dug. Umjesto toga, i ljevica i ekstremna desnica iskoristile su priliku da ga sruše.

Koji su sljedeći koraci?

Ured predsjednika potvrdio je da će predsjednik u utorak prihvatiti Bayrouovu ostavku i u sljedećim danima imenovati nasljednika. Prema francuskom Ustavu, Bayrou do tada može ostati u tehničkom mandatu, baveći se samo tekućim poslovima, piše Euronews.

Francuska je već dvaput u protekle dvije godine funkcionirala s tehničkim vladama: između srpnja i rujna 2024. nakon ostavke vlade Gabriela Attala te u prosincu 2024. nakon pada vlade Michela Barniera.

Macron sada ima dvije mogućnosti: imenovati novog premijera sposobnog dobiti povjerenje u parlamentu ili raspustiti Nacionalnu skupštinu i raspisati prijevremene izbore. Dosad se opirao potonjem, ali bi ga politička blokada na to naposljetku mogla prisiliti.

Novi izbori u roku od 40 dana?

Ako se Macron doista odluči za nove izbore, Ustav zahtijeva da se oni održe između 20 i 40 dana od raspuštanja. Prema ustaljenoj praksi, od predsjednika bi se tada očekivalo da imenuje premijera iz stranke koja je osvojila najveći broj zastupničkih mjesta, iako na to ustavno nije obvezan.

Ako bi neka stranka osvojila apsolutnu većinu, predsjednik bi u praksi bio prisiljen imenovati njezina čelnika za premijera, što se u francuskoj politici naziva "kohabitacija". Tako je bilo 1993. godine, kada je socijalistički predsjednik François Mitterrand morao imenovati konzervativnog premijera Édouarda Balladura nakon uvjerljive pobjede desnice na parlamentarnim izborima.

Kad bi Macron zanemario takav ishod i umjesto toga imenovao svog saveznika, takva bi vlada gotovo sigurno odmah bila suočena s izglasavanjem nepovjerenja.

Tko bi mogao naslijediti Bayroua?

Špekulacije o potencijalnim nasljednicima već su u punom jeku. Evo nekih od kandidata. Vođa socijalista Olivier Faure izjavio je da je njegova stranka spremna preuzeti vlast i čak je dobio javnu podršku bivšeg predsjednika Françoisa Hollandea.

Ipak, glavni prijedlog njegove stranke o oporezivanju ultrabogatih mogao bi odvratiti Macrona od njegova izbora. Štoviše, brojni zastupnici s konzervativne desnice, ali i iz tvrdo lijeve stranke Nepokorena Francuska, protive se Faureovu imenovanju. 

Bernard Cazeneuve, bivši socijalistički premijer, percipira se kao most prema umjerenoj ljevici. Njegovo se ime spominje kao mogućnost samo ako se socijalisti obvežu da ga neće srušiti, budući da je stranku napustio 2022.  Pierre Moscovici, čelnik francuskog Revizorskog suda, na glasu je po fiskalnoj razboritosti. Njegov bi profil mogao umiriti tržišta i privući potporu umjerenih socijalista. 

Ministar obrane Sébastien Lecornu najočitiji je "kontinuitetski" izbor, odani Macronov kadar koji je obnašao funkcije u njegovu timu od 2017. Zamalo je postao premijer prošlog prosinca, prije nego što je to u posljednjem trenutku osujetila intervencija Bayroua.

Ministri spremni preuzeti premijerku dužnost

Ministrica rada Catherine Vautrin nudi centristički, socijalno-politički fokus koji bi mogao privući dio konzervativne desnice, ali ostavlja ljevicu ravnodušnom. Neki od ljevije nastrojenih Macronovih saveznika zaziru od njezine kandidature zbog protivljenja istospolnom braku.

Ministar gospodarstva Éric Lombard signalizirao je spremnost na kompromis s ljevicom oko proračuna za 2026. Odlično poznaje javne financije, nema predsjedničkih ambicija i ima osobne veze s vođom socijalista Olivierom Faurom, što bi moglo pridobiti dio ljevice.

Imenovanje ministra pravosuđa Géralda Darmanina moglo bi signalizirati oštriji zaokret prema redu i zakonu pod njegovim vodstvom, što bi vjerojatno učvrstilo otpor ljevice. Ostaje vidjeti bi li Darmaninove predsjedničke ambicije za 2027. potaknule njegov pristanak na tako visoku dužnost.

Ministar unutarnjih poslova Bruno Retailleau utjelovljuje strožu konzervativnu liniju. To bi mu moglo osigurati prešutnu toleranciju dijela zastupnika krajnje desnice, ali bi pojačalo otpor ljevice i uznemirilo centriste.  Xavier Bertrand donosi snažnu potporu konzervativaca. No njegovi zategnuti odnosi s krajnjom desnicom mogli bi zakomplicirati svaku računicu većine. 

Macronov sve uži manevarski prostor

Sljedeći će se premijer suočiti s istim gotovo nemogućim zadatkom: provesti proračun kroz rascjepkani parlament u kojem nijedna stranka nema većinu. Macron je obećao ostati na dužnosti do isteka mandata 2027. No nakon što je u manje od dvije godine srušeno više vlada, Francuskoj prijeti sve dublje političko raslojavanje, dok je drugo najveće gospodarstvo Europe i dalje opterećeno rastućim dugom.

U govoru pred parlamentom uoči glasanja u ponedjeljak, Bayrou je upozorio na zemlju na "aparatu za održavanje života" i ovisnu o potrošnji. Francuski javni dug sada iznosi više od 3,3 bilijuna eura, odnosno 114% BDP-a, treći najveći u europodručju nakon Grčke i Italije.

Deficit je 2023. dosegnuo 5,8% BDP-a, gotovo dvostruko više od gornje granice EU-a od 3%, a ove se godine predviđa 5,4%. Bayrouov je plan ciljao smanjiti rashode za 44 milijarde eura do 2026. godine, djelomično ukidanjem dvaju državnih blagdana, no protivnici su ga osudili kao društveno nepravedan.