SUD BOSNE i Hercegovine izrekao je Vojinu Pavloviću jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci, u prvoj pravomoćnoj presudi koja se u sudskoj praksi vodi kao presuda za negiranje genocida, odnosno za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Kako je priopćeno danas, Vijeće Apelacijskog odjela Suda BiH 14. listopada donijelo je drugostupanjsku presudu kojom je odbilo žalbu Pavlovićeva branitelja kao neosnovanu, dok je uvažilo žalbu Tužiteljstva BiH. Time je preinačena prvostupanjska presuda od 22. svibnja ove godine u dijelu koji se odnosi na kaznu.

Povećana kazna nakon žalbe Tužiteljstva

Apelacijsko vijeće utvrdilo je da Pavlović za jedno kazneno djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti treba biti osuđen na tri godine zatvora, te na dodatnu kaznu od jedne godine zatvora za drugo kazneno djelo iz iste zakonske odredbe. Sud je zatim izrekao jedinstvenu kaznu u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U preostalom dijelu, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

Prvostupanjskom presudom iz svibnja 2024. Pavlović je bio osuđen na ukupno dvije godine i šest mjeseci zatvora – dvije godine i dva mjeseca za jedno kazneno djelo te deset mjeseci za drugo, nakon čega mu je izrečena jedinstvena kazna. Protiv novodonese­ne, drugostupanjske presude žalba nije dopuštena.

Javno odobravanje genocida i veličanje ratnog zločinca

Prema optužnici, Pavlović se tereti da je u razdoblju od lipnja do 12. srpnja 2023. godine, na području Srebrenice i Bratunca, uoči i tijekom obilježavanja komemoracije 11. srpnja i ukopa žrtava genocida, kao predsjednik Upravnog odbora Udruge "Istočna Alternativa" Republike Srpske svjesno i voljno odobravao izvršenje kaznenog djela genocida.

Tereti se da je isticao plakate na kojima se javno odobrava i pokušava opravdati zločin utvrđen pravomoćnim presudama MKSJ-a i Suda BiH, te veličao osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

Genocid u Srebrenici, počinjen u srpnju 1995. godine nad više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, pravomoćno je utvrđen presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda BiH.