NA SVOM 19. izvještajno-izbornom kongresu početkom srpnja Komunistička partija Ruske Federacije (KPRF) poništila je šokantan govor Nikite Hruščova iz 1956. pred najvišim dužnosnicima sovjetske vlasti, poznat kao "tajni govor", u kojem je osudio kult ličnosti Josifa Staljina, sovjetskog lidera koji je preminuo tri godine ranije.

U vrijeme kada "militarizam NATO-a pojačava svoju agresiju protiv Rusije", prema narativu KPRF-a, Staljin, koji je dao pogubiti gotovo milijun vlastitih građana i nebrojene druge poslao u radne logore, trebao bi biti cijenjen, čak i oponašan, a ne osuđivan.

Nasuprot tome, rezolucija KPRF-a optužuje Hruščova da je "rezultate 30 godina Staljinovog vodstva" izložio "diskreditaciji" radi "jeftine popularnosti". Zapravo, tvrdi KPRF, Hruščov se suočio s "objektivnim manjkavim materijalima koji diskreditiraju Staljinovo ime i djelo", a "ciljana nastojanja" da se originalni dokumenti zamijene "krivotvorinama" u državnim arhivima su "pouzdano utvrđena".

Samo u prve dvije godine Velike čistke uhićeno je 1,5 milijun ljudi

To su nevjerojatne tvrdnje. Okrutnost i bezakonje sustava Gulaga nisu stvar povijesne rasprave. Znamo, primjerice, da je samo u prve dvije godine Staljinove Velike čistke uhićeno više od 1,5 milijuna ljudi, a ubijeno ih je više od 680.000.

Štoviše, kada su arhivi otvoreni krajem 80-ih godina, tijekom glasnosti Mihaila Gorbačova, pouzdano je potvrđeno da su sadržavali originalne zapise o još strašnijim zločinima koje Hruščov nije smatrao mudrim objaviti. No prema KPRF-u, Staljin je bio "zahtjevan i pravedan vođa" te uzor "poštenja", koji je "spasio naš narod od porobljavanja i smrti".

Apsurdu rezolucije KPRF-a dodatno pridonosi činjenica da ta stranka, osnovana 1993. godine, nije nasljednica Komunističke partije Sovjetskog Saveza koja je raspuštena 1991. godine. Ona nema ovlasti poništavati službene poteze Hruščova ili bilo kojeg drugog sovjetskog vođe.

Jedan visoki član parlamenta ukazao je na to KPRF-u, iako ne kao obranu Nikite Hruščova; vladajuća stranka Ujedinjena Rusija jednostavno želi ostati na čelu kampanje restaljinizacije koja je u tijeku u Rusiji.

Proces Staljinove rehabilitacije započeo je dolaskom Putina na vlast

Proces rehabilitacije Staljinove slike započeo je ubrzo nakon što je Vladimir Putin došao na vlast prije 25 godina. Nastavni materijali, poput srednjoškolskog udžbenika "Moderna povijest Rusije: 1945.–2006.", opravdavali su Staljinovu "čvrstu ruku" kao nužnu za opstanak i razvoj "opkoljene" zemlje.

"Formiranje krutog militariziranog političkog sustava" bilo je sredstvo za "rješavanje izvanrednih problema u izvanrednim okolnostima". Udžbenici izdani 2023. godine, godinu nakon ruske invazije na Ukrajinu, otišli su još dalje, opisujući Staljina kao časnu i pobjedničku figuru. Jedan od autora tih knjiga, Vladimir Medinski, bio je i Putinov glavni pregovarač u mirovnim pregovorima o Ukrajini.

Najmanje 105 od ukupno 120 spomenika Staljinu koji se danas mogu vidjeti diljem Rusije postavljeno je za Putinove vlasti. Najnoviji spomenik, smješten unutar moskovske stanice podzemne željeznice Taganskaja, bijeli je gipsani primjerak mramornog reljefa koji je uklonjen 1966. kao dio procesa destaljinizacije.

Kako Putinov režim koristi udžbenike i kipove za uljepšavanje Staljinove slike u kolektivnom pamćenju, podmukli učinci restaljinizacije postaju sve očitiji. Suzbijanje neslaganja u vezi s ratom u Ukrajini jedno je od njih, kao i val smrti među ruskom elitom, a posljednji u nizu je samoubojstvo ruskog ministra prometa i bivšeg guvernera Kurske oblasti, Romana Starovojta.

Ako vrhovna vlast odluči da si kriv, onda to i jesi

Starovojt je upravo bio smijenjen zbog neuspjeha u sprječavanju upada ukrajinskih trupa na ruski teritorij prošle godine. Njegovi nadređeni zaključili su da zbog njegove odgovornosti granica nije bila dovoljno utvrđena, a Starovojt je znao da nema izlaza.

Nije se mogao braniti, niti u tišini podnijeti ostavku. Pod Putinom, kao i pod Staljinom, ako vrhovna vlast odluči da si kriv, onda to i jesi. I očekuje se od tebe da prihvatiš kaznu kakvu god ti dodijele.

U takvom kontekstu, samoubojstvo postaje čin prkosa. I doista, neki dužnosnici iz Staljinove ere izabrali su taj put. Visarion Lominadze, nekadašnji vođa Komunističke partije Republike Gruzije, pucao si je u prsa 1935. godine kako bi izbjegao uhićenje zbog odstupanja od partijske linije.

Kada je stari boljševički sindikalist Mihail Tomski pucao u sebe u svojoj dači 1936. godine, ostavio je poruku kojom je poricao sudjelovanje u antisovjetskoj uroti, ali je ipak posmrtno osuđen, a kasnije i rehabilitiran.

Samoubojstvo Serga Ordžonikidzea bilo je drugačija vrsta prosvjeda. Godine 1937., na vrhuncu Velike čistke, stari boljševički državnik oduzeo si je život u očaju, nakon brutalnog progona svog brata Papulije koji je bio uhićen zbog neodređenih optužbi dok je radio kao šef Transkavkaske željeznice.

Putin naredio da se ukloni vijenac za Starovojta

Takva samoubojstva visokih dužnosnika razbjesnila su Staljina koji ih je smatrao nepoštenim i manipulativnim činom. Kada je riječ o poštovanom Ordžonikidzeu, Staljin nije čak želio ni priznati istinu o njegovoj smrti. Službena verzija, koju je Hruščov opovrgnuo u svom "tajnom govoru", bila je da je Ordžonikidze umro od zatajenja srca.

Putin je očito bio jednako bijesan zbog Starovojtovog posljednjeg čina neposluha: naredio je svojim pomoćnicima iz Kremlja da povuku vijenac koji su po protokolu poslali na sprovod. Ipak, mnogi državni dužnosnici prisustvovali su ceremoniji.

Ostaje pitanje je li to bio tihi birokratski prosvjed protiv nemogućih zahtjeva i proizvoljnih kazni koje se nameću onima koji su zaduženi za provedbu Putinovih dekreta, u vrijeme kada se i najmanji tračak korupcije, nesposobnosti ili zabune može tretirati kao izdaja.

U Staljinovo doba kružila je svojevrsna urbana legenda: kada se vlak morao zaustaviti jer su tračnice bile uništene, Staljin je naredio da se dio njegove pratnje pogubi kako bi se njihova tijela mogla iskoristiti kao tračnice. Kako pokazuje Starovojtova smrt, dužnosnici koji okružuju Putina nisu mnogo sigurniji.

@Project Syndicate

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala