NA ZALEĐENOJ bojišnici u istočnom dijelu Zaporiške oblasti u siječnju 2024., ukrajinski vojnik snimao je posljedice ruskog napada.

Dva tjedna ranije, 18-člani ruski jurišni tim zauzeo je tri položaja, pri čemu je poginulo pet Ukrajinaca i 10 Rusa, da bi Ukrajinci ubrzo vratili kontrolu. Među poginulima je bio i Vitalij Hodnjuk, 41-godišnji ukrajinski veteran, poznat pod kodnim imenom "Pingvin".

Godinu dana kasnije, ruski vojnik Dmitrij Kurašov, kodnog imena "Stalker", izvučen je pred sud u Zaporižji, optužen da je Hodnjuka smaknuo na bojištu dok se pokušavao predati. Prema ukrajinskim vlastima, od početka invazije Rusija je pogubila najmanje 124 ratna zarobljenika, no ovo je prvo suđenje za takav zločin. Trojica Kurašovljevih suboraca, također bivši zatvorenici, pristali su svjedočiti protiv njega.

Ruska jedinica sačinjena isključivo od zatvorenika

U sudnici je Kurašov djelovao povučeno. Jedno oko izgubio je od granate, a u Rusiji je već bio dvaput u zatvoru prije nego što je mobiliziran kao zatvorenik u okviru jedinice Storm-V. Ta postrojba, sastavljena gotovo isključivo od bivših osuđenika, korištena je za frontalne napade s velikim gubicima, poput Staljinovih kaznenih jedinica.

Napad u kojem je ubijen Hodnjuk dogodio se 6. siječnja 2024. Prema tužiteljstvu i svjedocima, Hodnjuk se predao bez oružja, kleknuo – a Kurašov ga je izrešetao iz automata. Kurašov tvrdi da je metke ispalio vojni bolničar "Sedoj", koji je kasnije poginuo.

Ruski napad trajao je kratko. Ukrajinci su povratili položaj i zarobili osam preživjelih. Tijelo Hodnjuka pronađeno je licem prema tlu, bez oružja. Služba sigurnosti Ukrajine (SBU) otvorila je istragu, rekonstruirala događaj i prikupila više od 2000 stranica dokaza. Svaki svjedok bio je podvrgnut višestrukim ispitivanjima i video-rekonstrukcijama.

Ruski vojnici svjedočili protiv svog suborca

Trojica ruskih svjedoka – svi bivši zatvorenici s teškim kaznenim dosjeima – posvjedočili su da je Hodnjuk kleknuo s podignutim rukama kad ga je Kurašov ubio. Jedan od njih rekao je da bolničara "Sedoja" nije bilo u blizini.

U razgovoru s BBC-jem, Kurašov je opisao svoj život – od sirotišta u Sibiru, zatvorske kazne i regrutacije u ratu – do trenutka kad je prihvatio da ide na front umjesto da ostane u kaznionici. Tvrdi da nije znao ništa o Ženevskoj konvenciji i da im je rečeno da ne uzimaju zarobljenike. Na obuci su uglavnom bili pijani i vjerovali da idu umrijeti.

Tužioci se u ovom slučaju gotovo isključivo oslanjaju na svjedočenja ruskih zarobljenika – bez dodatnih svjedoka ili video snimki. Zbog blizine bojišta, tijelo je ekshumirano tek dva mjeseca kasnije i nije bilo moguće provesti punu forenzičku analizu.

Međutim, svjedočenja su dvojbena – zarobljenici su u rukama strane koja ih sudi, a motivi mogu biti različiti: nada u razmjenu, lakše uvjete, ili osobni animozitet prema Kurašovu.

"Nadam se povratku u Rusiju, barem ću imati invaliditet"

Ako bude proglašen krivim, više neće imati status ratnog zarobljenika, nego zatvorenika u ukrajinskom pravosuđu. No dužnosnici priznaju da bi Rusija mogla ishoditi njegovu razmjenu, osobito ako ponudi veći broj ukrajinskih civila koje drži kao taoce.

Glavni cilj ukrajinskih tužitelja nije samo Kurašov – žele doći do viših zapovjednika koji su izdavali naredbe da se ne uzimaju zarobljenici.

Slični dokazi prikupljeni su diljem bojišnice. UN je dokumentirao brojne slučajeve egzekucija te izjave ruskih političara koji ih otvoreno zagovaraju. Jedan od najpoznatijih je poziv Dmitrija Medvedeva na "potpune egzekucije".

Kurašov je u razgovoru rekao da nema planova za budućnost – ali da se nada povratku u Rusiju. "Barem imam invaliditet. Neću više morati biti beskućnik", rekao je.

Vitalij Hodnjuk, borac koji je Ukrajinu branio od 2015., pokopan je u svibnju 2024. u svom selu, uz ljude koji su klečeći ispratili njegov lijes.

Suđenje se nastavlja.