ČAK I AKO oružje u Ukrajini utihne, rusko gospodarstvo možda nikada neće skrenuti s ratnog kolosijeka. Godine golemih ulaganja u obranu zaključale su Rusiju u stanje trajne militarizacije, transformirale tvornice i angažirale stotine tisuća novih radnika. Upravo je taj vojni pogon spriječio gospodarski kolaps, zbog čega bi bilo kakvo povlačenje sada bilo iznimno opasno.

Kremlj, čini se, nema namjeru usporiti. Predsjednik Vladimir Putin inzistira na trajnoj potrebi za moćnim i dobro opremljenim oružanim snagama, što izaziva bojazan kod zapadnih čelnika koji vjeruju da bi se ta sila u idućih pet godina mogla okrenuti prema NATO-u. U Putinovoj dugoročnoj viziji, prosperitetna obrambena industrija ključan je dio budućnosti Rusije, piše Bloomberg.

Dilema viška naoružanja

Dok Putin kuje svoje planove, a Europa ulaže milijarde u vlastito naoružavanje, postavlja se ključno pitanje: što učiniti s golemim viškom tenkova, projektila i drugog oružja koje ruske tvornice proizvode u nezabilježenim količinama?

Jedna od opcija je pretvoriti ono što je sada ogroman teret za proračun u održiv izvor prihoda prodajom oružja saveznicima poput Kine. S druge strane, gomilanje tog oružja na istočnim granicama NATO-a dodatno destabilizira odnose s Europom i prijeti postati uteg oko vrata gospodarstvu koje se već bori sa sankcijama, nestabilnim bankama i sporim rastom.

I sam predsjednik Putin je tijekom posjeta najstarijoj ruskoj tvornici oružja prošloga tjedna jasno poručio da gleda dalje od rata, izjavivši kako "potražnja za modernim oružanim snagama neće tu završiti".

Nevjerojatan rast proizvodnje od početka invazije

Razmjeri rasta ruske vojne proizvodnje su zapanjujući. Prije invazije na Ukrajinu 2022. godine, Rusija je planirala isporučiti oko 400 oklopnih vozila u sljedećoj godini. Danas ih isporučuje deset puta više.

Značajan napredak postignut je i u proizvodnji dronova, koji su postali ključni dio modernog ratovanja. Nakon što se u početku oslanjala na uvoz iz Irana, Rusija je prošle godine proizvela 1,5 milijuna vlastitih bespilotnih letjelica, u usporedbi sa samo 140.000 u 2023. godini.

Međutim, cijena rata je ogromna. Samo između 2022. i 2024. godine, troškovi obrane dosegnuli su najmanje 22 bilijuna rubalja (263 milijarde dolara), prema dostupnim službenim podacima. Pritom, nema naznaka da će se potrošnja smanjiti u iduće tri godine, što će nastaviti stvarati proračunske manjkove u gospodarstvu koje je već pod pritiskom sankcija.

Izvoz naoružanja kao izlazna strategija

Kao model za budućnost, Rusija se može ugledati na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Prema Tatiani Orlovoj iz Oxford Economicsa, prelazak Sovjetskog Saveza na ratnu ekonomiju 1941. postavio je temelje da nakon rata postane vodeći svjetski izvoznik oružja.

"Rusko-ukrajinski rat postao je divovsko poligon za testiranje novog oružja i tehnologija", rekla je Orlova. Ona smatra da će, nakon što sukob završi ili uđe u fazu zamrznutog konflikta, "obje će zemlje vjerojatno izvoziti tehnologiju i opremu koja se pokazala najuspješnijom".

Rusija je i prije invazije na Ukrajinu bila drugi najveći svjetski izvoznik oružja, odmah iza SAD-a, no prodaja je posljednjih godina pala jer je svu proizvodnju usmjerila na vlastite ratne potrebe. Sada se čini da se vraća na globalno tržište.

Ruska obrambena industrija ponovno sudjeluje na međunarodnim sajmovima naoružanja u Indiji, Kini, na Bliskom istoku i u Africi, a prvi put nakon šest godina rusko oružje izloženo je i u Maleziji te Brazilu.

Državni izvoznik Rosoboronexport, koji upravlja s oko 85% inozemne prodaje, tvrdi da je potisnuta potražnja dovela do rekordne knjige narudžbi vrijedne 60 milijardi dolara, osiguravajući tvornicama posao i višegodišnje ugovore.

Procjene sugeriraju da bi Rusija u prve četiri godine nakon rata mogla izvoziti vojnu opremu u vrijednosti od 17 do 19 milijardi dolara godišnje, ciljajući na tržišta globalnog Juga gdje države žele smanjiti ovisnost o SAD-u.

"Potražnja za ruskim oružjem nije nestala", ističe Anna Borshchevskaya, iz Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku. "Dužnosnici na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi vidjeli bi čak i ograničeni ili privremeni sporazum o Ukrajini kao zeleno svjetlo za brzo iskorištavanje moskovske proizvodnje". Jedan od mamaca je cijena, jer je masovna proizvodnja dovela do značajnog smanjenja troškova.

Rizici i Putinov odgovor

Ipak, ova strategija ima i svoje slabosti. Knjiga narudžbi Rosoboronexporta, iako impresivna, i dalje pokriva manje od polovice godišnjeg ruskog obrambenog proračuna. Potencijalni kupci mogli bi se naći pod pritiskom Zapada, a smanjenje domaće potražnje nakon rata moglo bi dovesti do otpuštanja i smanjenja plaća, upozorava Orlova, jer izvoz neće biti dovoljan da tvornice rade punim kapacitetom.

Putin, s druge strane, inzistira na tome da novac uložen u vojnu proizvodnju nije bačen uzalud te je svjestan izazova koji slijede. Kako bi olakšao tranziciju, osim povećanog izvoza, zagovara i tješnju suradnju između obrambenih i civilnih tvrtki.

Prema njegovom mišljenju, takozvana proizvodnja dvostruke namjene već bi trebala biti moguća za komponente u sektorima poput brodogradnje, zrakoplovstva, elektronike, medicinske opreme i poljoprivrede.

Ipak, za Putina će ključni faktor u donošenju odluka ostati održavanje borbeno spremne vojske na koju se može osloniti i izvan trenutnih potreba. To znači da je golemi ruski vojni proizvodni kapacitet stvoren da traje.