MISTERIJ mumije iz austrijskog sela napokon je razriješen. Znanstvenici su objavili da je svećenik iz 18. stoljeća balzamiran na neočekivan način - kroz rektum, piše Guardian.

Godinama su kružile teorije o mumificiranom tijelu pohranjenom u kripti crkve u mjestu St. Thomas am Blasenstein. Prema lokalnim pričama, radilo se o prirodno sačuvanim posmrtnim ostacima aristokratskog kapelana Franza Xavera Sidlera von Rosenegga, koji je umro 1746. u dobi od 37 godina. Dobio je nadimak "isušeni kapelan".

Sada stručnjaci kažu da su otkrili da je zapravo bio balzamiran. Šupljine trbuha i zdjelice bile su napunjene drvenim strugotinama, komadićima grančica, tkaninama poput konoplje i svile te cinkovim kloridom - tvarima koje upijaju tjelesne tekućine.

"Trup nije bio otvoren"

"Trup nije bio otvoren, što znači da je jedini mogući ulaz bio kroz rektum", rekao je dr. Andreas Nerlich, patolog sa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu i glavni autor studije. Dodao je da je riječ o posve drukčijem postupku od poznatih metoda balzamiranja, uključujući one iz starog Egipta.

U radu objavljenom u znanstvenom časopisu Frontiers in Medicine Nerlich i suradnici navode da je mumija već bila pregledana i rendgenski snimana. Iako rendgenske snimke nisu otkrile unutarnji sadržaj, pokazale su okruglu strukturu u donjem lijevom dijelu debelog crijeva, što je pokrenulo glasine da je čovjek možda umro nakon što je progutao otrovnu kapsulu.

Tijekom nedavne obnove kripte istraživači su dobili dopuštenje za djelomičnu obdukciju, CT snimanje i dodatne analize. Otkrili su da mumija, čiji je gornji dio tijela dobro očuvan, dok su lice, potkoljenice i stopala u raspadu, pripada muškarcu, najvjerojatnije u dobi između 35 i 45 godina. Radiokarbonska analiza uzorka kože sugerira da je umro između 1734. i 1780.

"Otrovna kapsula" u crijevu zapravo je staklena perla

Tim ističe da se ti podaci podudaraju s poznatim činjenicama o Sidleru. Analiza kostiju, zuba i kože pokazala je da je prehrana tog čovjeka bila tipična za lokalnog župnika, bogata namirnicama životinjskog podrijetla i srednjoeuropskim sortama žitarica.

Kao što se i očekuje za svećenika koji je imao lak život, kostur ne pokazuje znakove fizičkog stresa. Međutim, tijelo pokazuje tragove dugotrajnog pušenja lule i čukljeva. "Šiljaste cipele i lula za pušenje bili su vrlo tipični za svećenike tog vremena", rekao je Nerlich.

Što se tiče navodne otrovne kapsule, znanstvenici su otkrili da se radilo o staklenoj perli sličnoj onima koje se koriste za krunice, koja je najvjerojatnije završila u tijelu kao ukras na materijalu kojim je bilo ispunjeno. Istraživači vjeruju da je uzrok smrti bilo teško plućno krvarenje izazvano tuberkulozom budući da tijelo pokazuje jasne znakove te bolesti.

"Ovo je prvi dokumentirani slučaj ovakve vrste balzamiranja"

Zašto je Sidler uopće balzamiran, ostaje nepoznato. Iako dokazi upućuju na to da se postupak možda provodio kako bi se spriječilo širenje zaraze tzv. mijazmom ("lošim zrakom"), Nerlich ističe i drugu mogućnost - da je balzamiranje omogućilo prijevoz tijela u njegov rodni samostan Waldhausen.

Sidler vjerojatno nije bio jedini balzamiran na taj način. "Ovo je prvi dokumentirani slučaj ovakve vrste balzamiranja", rekao je Nerlich. "Nemamo pojma koliko često i gdje je to bilo rađeno iako pretpostavljamo da je ovakva 'kratkoročna konzervacija' bila mnogo češća nego što bismo očekivali."