RUSKI predsjednik Vladimir Putin uspio je, bez ijednog ispaljenog metka, tijekom proteklog tjedna približiti rat u Ukrajini milijunima Europljana koji su dosad uglavnom bili pošteđeni sukoba. Sve nije počelo velikom bukom, već tihim, podmuklim djelovanjem, piše CNN.

Danska premijerka Mette Frederiksen u četvrtak navečer poručila je zabrinutim građanima, nakon što su dronovi izazvali velike poremećaje u nekoliko zračnih luka, da bi Europa trebala prihvatiti "nasilnije i češće hibridne napade kao novu stvarnost". Ipak, nije izravno optužila Rusiju, možda zato što dokazi još uvijek nedostaju ili bi takvo pripisivanje krivnje išlo na ruku Moskvi. Umjesto toga, navela ju je kao glavnu prijetnju Europi.

Nejasnoća kao oružje

Upravo je nedostatak jasnoće jedan od glavnih simptoma ovih napada. Anonimni krivac ne može - barem neko vrijeme - biti imenovan niti zaustavljen, bez obzira na štetu ili neugodnost koju uzrokuje. Čekanje i neizvjesnost dodatni su elementi. Frederiksen je dodala kako nepoznati napadač ima još jedan motiv - "žele da više ne vjerujemo našim vlastima".

Sličan scenarij odvija se diljem Europe. Je li Rusija zaista namjeravala poslati više od 20 dronova u Poljsku? Je li 12-minutno kršenje estonskog zračnog prostora bilo posljedica loše obuke ruskih pilota, kako je sugerirao najviši američki general u Europi, Alexus Grynkewich, ili je to bilo širenje moskovske agresije? Kako hakerski napad koji je danima kasnije prizemljio letove diljem Europe može biti samo nepovezana slučajnost?

Nakon tri dana zatvorenih zračnih luka i izvješća o uočenom ruskom vojnom plovilu s isključenim transponderima uz njihovu obalu, danski dužnosnici još uvijek nisu sigurni tko stoji iza napada. Vojna obavještajna služba u četvrtak je izjavila da ne mogu "imenovati" krivce, dok je šef službe za unutarnju sigurnost (PET) rekao da je "rizik od ruske sabotaže u Danskoj visok".

Dilema Zapada: Optužiti ili šutjeti?

Zapadni dužnosnici svakodnevno se suočavaju s paradoksom hibridnog ratovanja - treba li pripisati krivnju ili ne. Potiče li okrivljavanje pravog krivca, pogotovo ako je to Rusija, upravo onaj razdor i tjeskobu koju Moskva želi posijati?

Ili, s druge strane, propuštanje isticanja rastuće prijetnje ostavlja društvo slijepim i nepripremljenim sve do trenutka kada su potrebne teške obrambene akcije? Politički je puno lakše srušiti ruski mlažnjak nakon mjeseci javnog okrivljavanja Moskve za kaos u zračnim lukama.

Mjesecima se duh sabotaže šulja kontinentalnom Europom. U Ujedinjenom Kraljevstvu, gorljivom sponzoru ukrajinske obrane, mladi kriminalci regrutirani od strane Rusije osuđeni su zbog podmetanja požara u skladištu sa zalihama za Ukrajinu. Poljska je uhitila mlade Ukrajince zbog podmetnutih požara koje je također sponzorirala Rusija.

Hakerski napadi pogodili su softver za prijavu u zračnim lukama, pa čak i jedan londonski vrtić, iako je moguće da iza toga stoje kriminalne skupine, a ne agenti Moskve.

Cijena obrane i novi troškovi

Bez obzira na to tko je odgovoran, širenje kaosa i osjećaja ranjivosti omogućilo je Putinu da donese sukob na prag Europe, i to u trenutku kada Trumpova administracija zahtijeva da Europa preuzme veću odgovornost za vlastitu obranu. To čini troškove potpore Ukrajini opipljivijima u europskim domovima i jača argumente onih koji zagovaraju popuštanje Putinu, ali i onih koji tvrde da apetit Kremlja za agresijom samo raste i zahtijeva odlučan odgovor.

Posljednji tjedni hibridnog previranja nametnuli su europskim obrambenim proračunima dva skupa zadatka: jačanje otpornosti infrastrukture na dronove i hakere te uspostavu široke i skupe zračne obrane duž cijele istočne granice.

Cijena obrane od jeftinih dronova je neodrživa. Nizozemski F-35 može ispaliti projektil vrijedan desetke tisuća eura kako bi srušio dron od polistirena vrijedan 30.000 dolara, što dugoročno nije isplativo i stavlja NATO pred težak izbor.

Rizici i za Kremlj

Ipak, situacija nije posve ružičasta ni za Kremlj. Postoji značajan rizik da njihovi saboteri prekorače ovlasti i ubiju civile u nekoj od zemalja NATO-a. Također, postoji opasnost da Rusija bude okrivljena za djela koja nije počinila, što bi moglo pružiti pokriće organiziranom kriminalu. Nepredvidiva priroda američkog predsjednika Donalda Trumpa također predstavlja rizik - mogao bi reagirati nerazmjerno, ili ne reagirati uopće.

No, zasad, ovi hibridni napadi uspješno nameću osjećaj troška običnim Europljanima zbog potpore njihovih vlada Ukrajini. Neugodnosti poput kašnjenja letova, rasta cijena goriva i hakerskih napada - bez imalo ironije - postaju usporedive s onima koje osjećaju obični ruski civili. Za Putina, u četvrtoj godini rata, ta kratkoročna distrakcija zasigurno je dovoljna pobjeda.