Znanstvenici tražili slatku vodu duboko ispod Atlantika. Pronašli nešto fascinantno

ZNANSTVENICI su ovog ljeta, bušeći duboko ispod Atlantskog oceana uz obalu sjeveroistočnog SAD-a, otkrili ogroman, tajanstveni rezervoar slatke vode. Njihovo otkriće moglo bi imati goleme implikacije za svijet koji se suočava sa sve ozbiljnijom krizom vode, piše CNN.
Desetljećima poznata misterija
Postojanje slatke vode ispod Atlantika poznato je već desetljećima, no ostalo je gotovo neistraženo. Tijekom 60-ih i 70-ih godina, znanstvene ekspedicije i kompanije koje su bušile dno oceana u potrazi za naftom povremeno bi naišle na slatku vodu. Ključni trenutak dogodio se 2019. godine, kada su znanstvenici s Oceanografskog instituta Woods Hole i Sveučilišta Columbia objavili "iznenađujuće otkriće". Koristeći elektromagnetske valove, mapirali su gigantski pojas slatke vode koji se proteže duž obale od Massachusettsa do New Jerseyja, a možda i dalje.
"Čini se da je to najveća takva formacija dosad pronađena u svijetu", naveli su tada znanstvenici.
Ekspedicija u potrazi za odgovorima
Ovo otkriće pokrenulo je velika pitanja: kako je voda tamo dospjela? Koliko je stara i obnavlja li se? I najvažnije - mogu li ovakvi obalni vodonosnici postati novi izvor slatke vode za žedan svijet? Kako bi pronašli odgovore, tim međunarodnih znanstvenika, u sklopu projekta Ekspedicija 501, odlučio je bušiti izravno u vodonosnik.
U svibnju su isplovili iz Connecticuta na brodu opremljenom bušaćom platformom te proveli tri mjeseca na moru. Istraživali su na dubinama između otprilike 300 i 400 metara ispod morskog dna na različitim lokacijama kako bi prikupili uzorke sedimenta i vode.
Prvi rezultati su obećavajući
Pronašli su vodu sa sadržajem soli znatno nižim od morske vode, na razini koju američke i međunarodne agencije preporučuju za pitku vodu. Uzorci su sada poslani na laboratorijsko testiranje kako bi se utvrdilo koje mikrobe sadrže i koliko bi mogli biti sigurni za piće. Još jedna misterija je starost vode. "Mogla bi biti stara 200 godina, a mogla bi biti stara i 20.000 godina", rekao je Brandon Dugan, profesor geofizike na Colorado School of Mines i voditelj ekspedicije.
Prisutnost mlađe vode sugerirala bi da se rezerva obnavlja, dok bi starija voda ukazivala na to da je riječ o ograničenom resursu. Dugan je najavio da bi odgovore trebali imati za otprilike šest mjeseci. Znanstvenici će također provesti testove kako bi utvrdili porijeklo vode - je li došla od otapanja ledenjaka ili od kiše.
"Mislimo da je slatka voda tamo dospjela prije tisuća godina, kada je razina mora bila mnogo niža i kontinentalni prag bio izložen na kopnu", objasnila je Holly Michael, profesorica na Sveučilištu u Delawareu i članica ekspedicije.
Potencijal za žedan svijet
Vodonosnik potvrđen ekspedicijom čini se golemim. Eric Attias, docent na Sveučilištu u Teksasu koji nije bio uključen u projekt, ističe njegov značaj. Mogao bi "sadržavati dovoljno slatke vode za opskrbu metropole veličine New Yorka stotinama godina", rekao je za CNN, dodajući kako to budi nadu da bi se mogle "ublažiti nestašice za obalno stanovništvo u budućnosti".
Gotovo polovica svjetske populacije živi unutar 100 kilometara od obale i mnogi ovise o kopnenim vodonosnicima, resursima koji se brzo smanjuju zbog prekomjernog crpljenja i utjecaja klimatskih promjena.
Izazovi i budućnost
"U budućnosti će obalni vodni resursi biti pod sve većim pritiskom", rekla je Michael, što će zajednice prisiliti na skuplje izvore poput desalinizacije. Podvodni vodonosnici mogli bi biti alternativa, no prvo treba riješiti brojne izazove. Izvlačenje i transport vode do obale bit će energetski intenzivni i skupi. Također, postavlja se pitanje tko će upravljati vodom crpljenom iz federalnih voda.
Tu je i tehnički izazov sprječavanja kontaminacije slatke vode slanom vodom koja je okružuje. Korištenje podzemnih voda na moru "bit će skupo i nije beskonačno", naglasila je Michael. "Zaštita slatke vode koju imamo na kopnu i dalje je najbolja stvar koju možemo učiniti. … Naravno, to ne znači da ne bismo trebali tražiti alternativne opcije, zbog čega se bavimo ovom znanošću."
Unatoč svemu, Dugan je optimističan i procjenjuje da će trebati oko 10 godina prije nego što se podvodni vodonosnici budu mogli iskoristiti. Dokazi sugeriraju da slične rezerve postoje na svakom kontinentu. "Možemo uzeti ono što smo naučili u ovom malom dijelu Nove Engleske i početi razmišljati o tome kako se to odnosi na druga područja", zaključio je.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati