ZAMISLITE planet koji luta svemirom bez ikakve matične zvijezde, kao hladan i tamni skitnica osuđen na vječnu samoću.

Takve planete astronomi nazivaju "odmetničkima" (engl. rogue planets), a najnovija opažanja Europskog južnog opservatorija (ESO) otkrila su da jedan od njih upravo prolazi kroz rekordan eksplozivan rast.

6 milijardi tona u sekundi

Planet službenog imena Cha 1107-7626, koji se nalazi na oko 620 svjetlosnih godina od nas, u zviježđu Kameleona, trenutno "proždire" oko šest milijardi tona plina i prašine svake sekunde. To je najveći ikada zabilježeni rast kod planeta, a osobito kod slobodno lutajućih planetarnih objekata.

"Ljudi planete često zamišljaju kao mirne i stabilne svjetove, međutim ovo otkriće pokazuje da planetarne mase koje slobodno plove svemirom mogu biti iznimno uzbudljiva mjesta", rekao je Víctor Almendros-Abad, astronom s Osservatorio Astronomico di Palermo, glavni autor studije.

Njegov tim otkrio je da stopa akrecije, procesa u kojem planet prikuplja materijal iz okolnih oblaka plinova i prašine, nije nimalo stalna, nego da planet prolazi kroz nagle "izboje" rasta.

U kolovozu 2025. Cha 1107-7626 gutao je materijale osam puta brže nego što je to činio samo nekoliko mjeseci ranije.

Planet ili zvijezda?

Takvi iznenadni izboji inače se opažaju kod mladih zvijezda, ali nikada prije nisu zabilježeni kod planeta. Otuda i glavno iznenađenje: planet mase pet do deset Jupiterovih ne ponaša se poput planeta u našem Sunčevom sustavu, već poput male zvijezde u nastajanju. Aleks Scholz s University of St Andrews, jedan od koautora studije, ističe da podrijetlo odmetničkih planeta i dalje ostaje nerazjašnjeno pitanje.

"Jesu li oni objekti najmanje mase koji su se formirali kao zvijezde ili divovski planeti izbačeni iz sustava u kojima su nastali? Novo otkriće naginje na stranu zvjezdanog scenarija", objasnio je.

Drugim riječima, barem neki od lutajućih planeta nastaju kao zvijezde, gravitacijskim privlačenjem i kolapsom oblaka plinova, a ne samo kao dijelovi nekog planetarnog sustava koji su kasnije izbačeni nekim gravitacijskim "nesretnim" slučajem.

Na cijeli proces utječe i magnetizam

Podjednako fascinantno u novom istraživanju je i to da su znanstvenici po prvi put zabilježili ulogu magnetnih polja u rastu nekog planeta.

Naime, magnetna aktivnost, do sada poznata kao važan pokretač akrecije materijala kod zvijezda, sada je opažena i kod objekta planetarne mase. To znači da čak i relativno mali svemirski objekti mogu imati dovoljno jake magnetske sile da potiču golemi dotok materijala.

Štoviše, tijekom izboja otkrivena je i vodena para u disku oko planeta – fenomen koji se ranije viđao kod zvijezda, ali nikad kod planeta. To sugerira da se kemija okoline može dramatično mijenjati u kratkom vremenu i da takvi procesi mogu oblikovati buduće planete ili budućim mjesecima osiguravati sastojke za nastanak života.

Kombinacija informacija s više uređaja

Otkriće je omogućila kombinacija više instrumenata. Ključnu ulogu imao je spektrograf X-shooter na ESO-vom Vrlo velikom teleskopu (VLT) smještenom u Čileu, u pustinji Atacama, pod jednim od najčišćih neba na svijetu.

Tim je također koristio podatke koje je prikupio svemirski teleskop James Webb, kao i arhivske snimke spektrografa SINFONI na istom teleskopu. Koristeći više izvora svjetlosti znanstvenici su mogli usporediti emisijske linije prije i za vrijeme izboja i tako otkriti promjene u kemiji i fizici planeta.

"Ovo otkriće briše granicu između zvijezda i planeta i daje nam uvid u najranije faze formiranja odmetničkih planeta", rekla je koautorica Belinda Damian sa University of St Andrews.

Misterij odmetničkih planeta

Odmetnički planeti su velika enigma. Vrlo ih je teško otkriti jer ne sjaje poput zvijezda, a pitanje kako nastaju ostaje jedno od ključnih u modernoj astrofizici. Za sada još uvijek nije jasno jesu li nastali unutar zvjezdanih sustava, pa ih je kasnije gravitacija izbacila u međuzvjezdani prostor, ili pak nastaju samostalno, poput minijaturnih zvijezda koje nikada ne dosegnu kritičnu masu dovoljnu za pokretanje nuklearne fuzije? Najnoviji nalazi idu u prilog ovom drugom scenariju.

Amelia Bayo iz ESO-a ističe: "Ideja da se planetarni objekt može ponašati poput zvijezde zadivljujuća je i tjera nas da se zapitamo kako bi mogli izgledati ekstrasolarni svjetovi tijekom svojih najranijih faza."

Isti proces formiranja

Za astronomiju ovo otkriće znači da proces formiranja planeta i zvijezda ima više zajedničkog nego što smo mislili. Praktično gledano, ono pokazuje i koliko će budući teleskopi, posebno ESO-v Ekstremno veliki teleskop (ELT) koji se gradi u pustinji Atacama, promijeniti naše razumijevanje svemira. Svojim zrcalom, promjera 39 metara, ELT će moći rutinski otkrivati ovakve planete i detaljno proučavati njihovu kemiju. To će znanstvenicima pomoći da otkriju kako izgleda djetinjstvo planeta i koje uvjete trebaju da bi možda jednoga dana postali svjetovi poput našeg.

Dok Zemlja kruži oko Sunca već 4.5 milijardi godina, samotni planet Cha 1107-7626 trenutno u mraku svemira doživljava svoju najburniju, mladenačku fazu života. To je podsjetnik da u svemiru planeti nisu uvijek mirni i gotovi proizvodi, nego ponekad i divlji "adolescenti" koji proždiru sve oko sebe.

Astronomima on otvara rijedak prozor u djetinjstvo jednog svemirskog lutalice, možda baš u trenutku kad se odlučuje hoće li njegov život više nalikovati zvijezdi ili planetu.