SVJETSKI oceani po prvi su put pali na ključnom "zdravstvenom pregledu", a glavni krivac za to je izgaranje fosilnih goriva, pokazalo je najnovije izvješće. Ovo alarmantno otkriće ukazuje na sve veći pritisak na morske ekosustave, piše The Guardian.

Potsdamski institut za istraživanje utjecaja klime u svojoj je najnovijoj godišnjoj procjeni objavio da je kiselost oceana prešla kritični prag, ugrožavajući opstanak morskog života. Time je prekoračena i sedma od devet takozvanih "planetarnih granica", što je potaknulo znanstvenike da upute hitan poziv na globalnu akciju. Zahtijevaju odlučnije suzbijanje upotrebe fosilnih goriva, krčenja šuma i drugih ljudskih aktivnosti koje narušavaju krhku ravnotežu našeg planeta.

Ovo izvješće, koje nadograđuje prethodna upozorenja o zakiseljavanju, dolazi u posebno zabrinjavajućem trenutku - u vrijeme rekordno visokih temperatura oceana i masovnog izbjeljivanja koralja diljem svijeta.

Posljedice za cjelokupni ekosustav

Oceani, koji prekrivaju 71% Zemljine površine, ključni su za stabilizaciju klime i u izvješću se nazivaju "neopjevanim čuvarom planetarnog zdravlja". Međutim, njihove vitalne funkcije sada su ozbiljno ugrožene.

Planetarni 'zdravstveni pregled' za 2025. godinu otkrio je da je pH vrijednost površine oceana od početka industrijske ere pala za oko 0,1 jedinicu. To predstavlja porast kiselosti od 30 do 40 posto, čime su morski ekosustavi gurnuti izvan sigurnih granica.

Posebno su ugroženi hladnovodni koralji, tropski koraljni grebeni i morski život na Arktiku. Glavni uzrok je klimatska kriza izazvana ljudskim djelovanjem. Kada ugljikov dioksid iz izgaranja nafte, ugljena i plina dospije u more, stvara se ugljična kiselina. Ona smanjuje dostupnost kalcijevog karbonata, ključnog za rast koralja te izgradnju ljuštura i kostura mnogih morskih organizama.

Na dnu hranidbenog lanca, ovo izravno pogađa vrste poput kamenica, mekušaca i školjki, a neizravno šteti lososima, kitovima i drugim životinjama koje se njima hrane. U konačnici, ugrožena je sigurnost opskrbe hranom za ljude i obalna gospodarstva. Znanstvenici su također zabrinuti da bi zakiseljavanje moglo oslabiti ulogu oceana kao najvažnijeg apsorbera topline te njegovu sposobnost upijanja 25 do 30 posto ugljikovog dioksida iz atmosfere.

"Ovo me stvarno plaši"

U izvješću se navodi da i ostalih šest prekoračenih granica - klimatske promjene, integritet biosfere, promjene kopnenih sustava, korištenje slatke vode, biogeokemijski tokovi i novi entiteti - pokazuju trend pogoršanja. Ipak, autori ističu da je dodavanje oceana na ovaj popis posebno alarmantno zbog njihove veličine i važnosti.

Levke Caesar, suvoditeljica Laboratorija za znanost o planetarnim granicama, istaknula je dugoročne posljedice. Dok je novim plinovima potrebna godina dana da se pomiješaju u atmosferu, potrebne su tisuće godina da se slegnu u ocean. "Da bih bila dobar znanstvenik, moram izbaciti emocije iz posla. Ipak, rekla bih da gledajući ove podatke, kada si dopustim da se emocionalno povežem s njima, tada se bojim. Ovo me stvarno plaši", izjavila je.

Naglasila je da još uvijek postoji prostor za djelovanje, prvenstveno smanjenjem upotrebe fosilnih goriva, ali i smanjenjem zagađenja i boljim upravljanjem ribarstvom. "Kad bih bila planetarni liječnik, sjela bih sa svojim pacijentom i rekla: ‘Prošle godine sam vam predložila da nešto promijenite, ali niste. Niste prešli na zdravije navike niti na bolju prehranu. Stoga se vaše zdravlje dodatno pogoršava. Sada je stvarno vrijeme da nešto razmotrite.’"

Prozor za izlječenje je još otvoren

Izvješće ipak nudi i tračak nade, ističući kako su dobre politike i međunarodna suradnja uspjele zadržati dvije planetarne granice - ozonski omotač i emisije aerosola - unutar sigurnih okvira. "Desetljeća međunarodnog djelovanja, poput Montrealskog protokola i propisa o brodarstvu, pokazuju da politika može preokrenuti plimu."

Direktor Potsdamskog instituta, Johan Rockström, zaključio je optimističnom porukom. "Svjedočimo raširenom padu zdravlja našeg planeta. Ali to nije neizbježan ishod. Pad zagađenja aerosolima i oporavak ozonskog omotača pokazuju da je moguće preokrenuti smjer globalnog razvoja. Čak i ako je dijagnoza teška, prozor za izlječenje je još uvijek otvoren. Neuspjeh nije neizbježan; neuspjeh je izbor. Izbor koji se mora i može izbjeći."