POMALO jezivom prizoru zvjezdanog kanibalizma svjedočili su astronomi koristeći opservatorij W. M. Keck na Havajima. Promatrali su mrtvu zvijezdu nalik Suncu kako proždire ostatke svog uništenog planeta - više od tri milijarde godina nakon što je sama zvijezda postala bijeli patuljak. Ovo otkriće nudi zastrašujući uvid u ono što bi se moglo dogoditi našem Sunčevom sustavu za otprilike pet milijardi godina, piše Science Alert.

Neočekivano otkriće koje mijenja sve

Ovo zakašnjelo uništenje planeta više je od pukog iznenađenja; ono "dovodi u pitanje naše razumijevanje evolucije planetarnog sustava", izjavila je astrofizičarka Érika Le Bourdais sa Sveučilišta u Montrealu, glavna autorica studije. Bijeli patuljak u središtu ove kozmičke drame, nazvan LSPM J0207+3331, nalazi se 145 svjetlosnih godina od Zemlje. Nakon što naše Sunce potroši svoje gorivo, odbaci vanjske slojeve i postane bijeli patuljak - kozmički žar koji se polako hladi - slična sudbina mogla bi zadesiti i planete u našem susjedstvu.

Kemijski otisci drevnog svijeta

Ono što ovo otkriće čini posebno važnim jest prisutnost 13 teških elemenata u atmosferi bijelog patuljka. To je najveći broj elemenata ikad zabilježen kod bijelog patuljka bogatog vodikom. Njihova prisutnost otkrila je sastav rastrganog planeta: bio je širok najmanje 200 kilometara te je imao stjenoviti plašt i metalnu jezgru, slično kao Zemlja. "Njihove su atmosfere neprozirnije, a teški elementi brzo tonu prema središtu zvijezde. Očekivali smo vidjeti samo nekoliko elemenata", objasnila je Le Bourdais. Ironično, upravo uništavanjem planeta bijeli patuljci otkrivaju njihov sastav. Elementi uništenog svijeta ostavljaju jedinstvene kemijske tragove u inače čistoj atmosferi zvijezde.

Analiza je pokazala da je jezgra uništenog planeta činila čak 55 posto njegove ukupne mase. Za usporedbu, jezgra Merkura čini oko 70 posto njegove mase, dok Zemljina čini oko 32 posto.

Kozmički misterij star tri milijarde godina

Ova studija također naglašava koliko su planetarni sustavi dinamični i promjenjivi, čak i dugo nakon smrti svoje zvijezde. "Nešto je očito poremetilo ovaj sustav dugo nakon smrti zvijezde", rekao je John Debes, astronom s Instituta za znanost svemirskih teleskopa i koautor studije. Točni mehanizmi još su uvijek zagonetka. Jedna je mogućnost da je gubitak mase zvijezde destabilizirao orbite planeta. Druga je da je uništeni planet izbačen iz putanje pod utjecajem nekog drugog, većeg planeta u sustavu. Ta zakašnjela nestabilnost "mogla bi ukazivati na dugoročne dinamičke procese koje još ne razumijemo u potpunosti", dodao je Debes.

Potraga za krivcem

U budućnosti se znanstvenici nadaju da će pronaći dodatne tragove kako bi utvrdili je li za uništenje odgovoran planet veličine Jupitera, koji svojom gravitacijom može gurnuti manje planete prema katastrofi. Takve potencijalne divovske planete teško je otkriti, no njihova bi se prisutnost mogla otkriti analizom arhivskih podataka svemirskog teleskopa Gaia i infracrvenih očitanja s teleskopa James Webb. Ti bi podaci mogli otkriti krivca za ovaj tri milijarde godina star kozmički zločin i rasvijetliti evoluciju drugih "mrtvih" planetarnih sustava diljem svemira. Proučavanje sastava svjetova uništenih na ovaj način omogućit će astronomima da testiraju teorije o formiranju i evoluciji egzoplaneta na galaktičkoj razini.