MLADA žena koja je kao djevojčica bila prisiljena na brak suočava se s pogubljenjem u Iranu zbog ubojstva svog nasilnog supruga, osim ako do prosinca ne uspije prikupiti 10 milijardi tomana (oko 100.000 eura) kako bi isplatila njegovu obitelj. Goli Kouhkan (25), koja je već sedam godina osuđena na smrt, ima rok do kraja godine da se nagodi s obitelji žrtve i tako si spasi život, piše The Guardian.

Kouhkan se nalazi u zatvoru Gorgan na sjeveru Irana, gdje čeka izvršenje smrtne kazne još od uhićenja u svibnju 2018., kada je imala 18 godina. Osuđena je na qisas - odmazdu u naravi - zbog sudjelovanja u ubojstvu.

Žrtva sustavne diskriminacije

Aktivisti za ljudska prava ističu kako je njezin slučaj simbol diskriminatornog postupanja prema ženama i manjinama u Iranu, gdje je dječji brak legalan, a pravna zaštita od obiteljskog nasilja izrazito ograničena.

Mahmood Amiry-Moghaddam iz organizacije Iran Human Rights (IHR) osudio je iransku primjenu smrtne kazne, čiji broj trenutno raste. "Kouhkan pripada etničkoj manjini, ona je žena i siromašna je. Vjerojatno je apsolutno najslabija u iranskom društvu", rekao je. "Njezina kazna simbol je korištenja smrtne kazne od strane iranskih vlasti za stvaranje straha, te diskriminatornih zakona i društvenih čimbenika koji su doveli do ove situacije."

Kouhkan je Baluč, pripadnica jedne od najmarginaliziranijih zajednica u zemlji. Kao nedokumentirana manjina, nema službene identifikacijske dokumente. Udala se za rođaka s 12 godina, a s 13 je rodila sina. Prema IHR-u, godinama je trpjela fizičko i emocionalno zlostavljanje. 

Kobni dan i sporno priznanje

Na dan ubojstva, Kouhkan je zatekla supruga kako tuče njihovog tada petogodišnjeg sina. Pozvala je rođaka u pomoć, a kada je on stigao, izbila je tučnjava koja je završila smrću njezinog muža. Kouhkan je pozvala hitnu pomoć i ispričala vlastima što se dogodilo, nakon čega su oboje uhićeni. Tijekom ispitivanja, bez prisutnosti odvjetnika i pod pritiskom, Kouhkan je potpisala priznanje, iako je nepismena. Tek joj je kasnije sud dodijelio odvjetnika.

Iako je osuđena na smrt vješanjem, prema iranskom zakonu obitelj žrtve može joj oprostiti u zamjenu za "krvni novac". Zatvorski službenici dogovorili su se s obitelji žrtve: poštedjet će joj život ako plati 10 milijardi tomana i napusti grad Gorgan. U tom slučaju, malo je vjerojatno da će joj biti dopušten kontakt sa sinom, koji sada ima 11 godina i odgajaju ga djed i baka s očeve strane.

Ziba Baktyari, članica organizacije Bramsh koja se bori za prava žena iz Beludžistana, rekla je da ovo nije izoliran slučaj. "Kouhkan nije jedini slučaj. Balučke žene, i žene općenito, meta su režima. Nitko ne zna za njih, nitko se ne brine za njih i njihovi se glasovi ne čuju. Žene nemaju prava, moraju se pokoravati svojim muževima i drže ih podalje od škole. Obitelji udaju djevojke zbog siromaštva; ne mogu ih uzdržavati", izjavila je.

Crna statistika pogubljenja

Prema dostupnim podacima, Iran pogubljuje najveći broj žena na svijetu. Prošle godine, 2024., pogubljena je najmanje 31 žena, što je najveći broj zabilježen u više od 15 godina. Ove godine do sada pogubljeno je najmanje 30 žena. U 2024. godini zbog optužbi za ubojstvo pogubljeno je najmanje 419 osoba, što je najveći broj od 2010. godine. Ipak, iste godine zabilježeno je i 649 slučajeva u kojima su obitelji žrtava odabrale diju, odnosno oprost, umjesto pogubljenja.

Slučaj Kouhkan podsjeća na sudbinu Samire Sabzian Fard, koja je pogubljena u prosincu 2023. zbog ubojstva muškarca za kojeg je bila prisilno udana s 15 godina. Prije nje, pogubljena je i Fatemeh Salbehi, uhićena 2008. u dobi od 17 godina zbog ubojstva svog znatno starijeg supruga. Godine 2012. Zeinab Sekaanvand, također uhićena sa 17 godina, priznala je ubojstvo supruga nakon višemjesečnog zlostavljanja, no kasnije je povukla priznanje, tvrdeći da je ubojica bio njezin šogor koji ju je silovao. Sve tri žene na kraju su pogubljene.