DUBOKO ispod valova Sjevernog mora, morsko dno skriva neobičan fenomen. Znanstvenici su ondje otkrili stotine golemih pješčanih humaka, od kojih su neki promjera nekoliko kilometara, a koji, prema priopćenju Sveučilišta u Manchesteru, "prkose temeljnim geološkim principima", piše Science Alert.

Humci se nalaze u strukturama poznatim kao sinkiti, a nastali su procesom stratigrafske inverzije. Ono što je zapanjujuće jest da nikada prije nisu otkriveni u tako velikom broju.

Obrnuti geološki slojevi

Geofizičar Mads Huuse sa Sveučilišta u Manchesteru ističe važnost ovog otkrića. "Ovo otkriće otkriva geološki proces koji prije nismo vidjeli u ovom opsegu", rekao je. "Ono što smo pronašli su strukture gdje je gusti pijesak potonuo u lakše sedimente koji su isplivali na vrh, preokrećući konvencionalne slojeve koje bismo očekivali vidjeti i stvarajući goleme humke ispod mora."

Inače se očekuje da geološki slojevi slijede jasan redoslijed, pri čemu su stariji slojevi na dnu, a mlađi na vrhu, onako kako su se taložili kroz vrijeme. No, stratigrafska inverzija, ili obrnuta stratigrafija, događa se kada mlađi slojevi potonu, a stariji se podignu na vrh.

Seizmički podaci otkrili anomaliju

Huuse i njegov kolega, geofizičar Jan Erik Rudjord iz norveške naftne tvrtke Aker BP, identificirali su ove neobične strukture pomoću detaljnih seizmičkih podataka. Analizom načina na koji se akustični valovi odbijaju od materijala različite gustoće, znanstvenici su uspjeli mapirati podzemne slojeve. Podaci su otkrili da su veliki dijelovi dna Sjevernog mora izgledali kao da su okrenuti naopako, s mlađim slojevima pijeska zakopanim ispod starijih.

Mlađi slojevi pijeska bili su gušći i teži od mekšeg, lakšeg materijala ispod njih. S vremenom su potonuli, istiskujući stariji, porozniji materijal i tjerajući ga prema gore. Istraživači su te porozne nakupine nazvali "floatitima".

Događaj star 5.3 milijuna godina

Znanstvenici vjeruju da se ovaj proces odigrao prije otprilike 5.3 milijuna godina, na prijelazu iz miocena u pliocen. Stariji materijal sastojao se od laganog, ali krutog i poroznog sloja mikroskopskih morskih fosila, dok se teži sloj nalazio iznad njega. Pretpostavlja se da su poremećaji, poput potresa, mogli razbiti gornji sloj u pijesak, koji je zatim potonuo i zamijenio mjesto s lakšim materijalom. Tijekom sljedećih milijuna godina, morski sediment prekrio je cijelu strukturu, stvarajući valovito morsko dno kakvo danas vidimo.

Tim sada radi na potvrđivanju svoje interpretacije, koja bi mogla pomoći u boljem razumijevanju Zemljine kore ispod oceana. To znanje je ključno za procjenu stabilnosti morskog dna i procesa koji ga mogu dramatično promijeniti.

"Ovo istraživanje pokazuje kako se tekućine i sedimenti mogu kretati u Zemljinoj kori na neočekivane načine. Razumijevanje kako su se ovi sinkiti formirali moglo bi značajno promijeniti način na koji procjenjujemo podzemne rezervoare", objašnjava Huuse.

"Kao i kod mnogih znanstvenih otkrića, postoje mnogi skeptični glasovi, ali i mnogi koji izražavaju podršku novom modelu. Vrijeme i daljnja istraživanja pokazat će koliko je model široko primjenjiv", zaključio je. Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Communications Earth & Environment.