SMAJO-EFENDIJA Šahat, rodom iz okolice Rudog u Bosni i Hercegovini, u ratu je morao napustiti svoj zavičaj. U svibnju 1992. godine preko Makedonije je stigao u Švedsku i dobio izbjeglički status. Na temelju svog obrazovanja i predratnog zaposlenja kao "vjersko-prosvjetnog referenta", dvije godine kasnije stigao je u grad Skövde, oko 150 kilometara sjeveroistočno od Göteborga.

Od tada je imam džemata koji okuplja ovdašnje muslimanske vjernike s Balkana, a od 2023. sjedište mu je u novoj džamiji u Skövdeu. Stajala je oko 1,5 milijuna eura i gotovo u cijelosti su je financirali lokalni vjernici. Kako je Šahat naglasio, nije bilo nikakve pomoći islamskih zemalja poput Turske ili Saudijske Arabije.

"Ne postoji bosanska ili arapska džamija"

Džemat u Skövdeu jedan je od dvadesetak udruženih u Islamsku zajednicu Bošnjaka u Švedskoj, a spomenuta džamija jedan je od 300 islamskih molitvenih prostora u Švedskoj. Vjerska služba obavlja se na švedskom i bosanskom jeziku, no u džamiju dolaze i muslimanski vjernici iz afričkih i bliskoistočnih zemalja.

"Ne postoji bosanska ili arapska džamija. Dakle, džamija je džamija za sve i svakoga. Na molitvu petkom obično dođe oko 150 vjernika, od kojih je tek 40 Bosanaca", ističe Šahat, no dodaje da se aktivnosti i održavanje džamije ponajprije financiraju iz poreza oko 900 članova džemata, koji dobrovoljno svaki mjesec izdvajaju 0,7 posto bruto plaće.

"Imamo šarolik džemat. Međutim, kada je u pitanju financiranje, stvari nisu tako jednostavne. Mi iz Bosne i Hercegovine, da ne kažem bivše Jugoslavije, naučili smo da moramo sami poturiti leđa ako želimo imati džamiju. Znamo da država neće pomoći. A vjernici koji su došli iz arapskih zemalja, naučeni su da im država sve servira. Nemaju osjećaj da bi trebali pridonijeti financiranju".

Divlja svinja pred džamijom

Šahat kaže kako ima ljudi, ne samo u islamskoj zajednici, nego i u drugim religijama, koji odabiru plaćati crkveni porez u Švedskoj iako nisu vjernici: "Jedna Šveđanka mi je objasnila da plaća porez zato što misli da crkva kao institucija ima značajnu ulogu u društvu, iako nije vjernica. Ima i muslimana koji plaćaju, a nikad ne dolaze u džamiju".

Iako je otvorena prije samo dvije godine, džamija u Skövdeu već je bila metom gnjusne provokacije. Jedan je Šveđanin pod okriljem noći pred zgradu bacio divlju svinju. Šahat to smatra izoliranim incidentom, koji su osudile gradske vlasti i ostale vjerske zajednice.

"Izgleda da je počinitelj usmrtio svinju svojim autom i onda je odlučio ostaviti pred džamijom. Nadzorne kamere su sve snimile i počinitelj je identificiran. Nismo ga kazneno prijavili, tražili smo samo da plati troškove sanacije strvine, nismo htjeli dodatno podizati tenzije".

Šahat smatra da za ovakva i slična nedjela usmjerena na određenu vjersku ili etničku skupinu nije kriv samo izravni počinitelj: "Sve počinje od riječi, tek onda dolaze djela. Dakle, kriva je riječ koja je izrečena ranije i koja je počinitelju dala alibi. I kod nas u Bosni vatru su palili Milošević, Karadžić i sada Dodik. Oni su bili vođe koje su ljudi slijedili, a možda nisu bili intelektualno zreli da procjenjuju njihove riječi nego su im slijepo vjerovali".

Porast netrpeljivosti prema muslimanima

Uspon ekstremne desnice donio je i posljednjih godina porast netrpeljivosti prema muslimanima u Švedskoj i cijeloj Europi. Iz političkih foruma i govornica sve češće se čuje da "islamu nije mjesto u Europi". Šahat kao simptomatičan ističe nedavni transparent rumunjskih nogometnih navijača: "Mladić, europski heroj, sveo je muslimane na nulu".

"Postoji tendencija da se islam u Europi suzbija, ideja da muslimanima nije mjesto ovdje. Ne znam kako itko može podržavati takvu hajku. Mogao bih reći da smo mi europski muslimani, ali mislim da bi svakome u Europi trebalo biti omogućeno i dopušteno da bude ono što jest", objašnjava 59-godišnji imam i nastavlja:

"Mi smo ovdje manjina, nema nas puno i smatram da bi nam švedsko društvo i ostala europska društva trebala ostaviti prostora i mogućnosti da se razvijamo i da pridonosimo zajednici. Mislim da je to ljudsko pravo."

Izazovi integracije Šahat ističe da su se imigranti s Balkana u Skandinaviji uglavnom vrlo brzo snašli, počeli živjeti od vlastitoga rada i postali primjer uspješne integracije, no svjestan je da domaćoj populaciji smeta što neki imigranti iskorištavaju švedski sustav socijalne skrbi ili još gore - bave se kriminalom.

"Neki se nisu prilagodili ni svojoj vjeri, a kamoli Švedskoj"

"Svatko od nas iz svoje domovine donosi neki naučeni mehanizam ponašanja i sustav vrijednosti. I treba vremena da se netko nauči novim pravilima. Mi to najbolje vidimo u našoj džamiji, u smislu čistoće. To je odraz kulture iz koje dolazimo. Nemamo zaposlene čistačice, nego sami čistimo, ali primjećujemo da ima ljudi koji zaprljaju, a neće očistiti za sobom. To pokazuje da se nisu prilagodili ni svojoj vjeri, a kamoli švedskom društvu", govori.

S druge strane, nastavlja efendija Šahat, treba shvatiti i da su izbjeglice, primjerice iz Afganistana, rođene i odrasle u neprekidnom ratu, da nose svoje traume, da su morali pobjeći iz svojih domova i nije realno očekivati da se odmah ponašaju kao svi ostali.

"Kako dosta surađujem sa švedskim zatvorskim sustavom, tako sam razgovarao s brojnim ljudima i shvatio da je možda glavni razlog njihova zatvaranja to što uopće nisu razumjeli što u Švedskoj znači zaprijetiti ili udariti, pa čak i vikati na druge ljude", govori Šahat i dodaje da je potrebno educirati imigrante što smiju, što ne smiju i gdje su granice u ponašanju.

Podsjetili smo Šahata na nedavni slučaj islamskog propovjednika u švedskom gradu Kristianstadu koji je vjernicima objašnjavao u kojim je slučajevima "dopušteno" udariti ženu. Propovjednik je odmah udaljen iz islamske zajednice, ali je incident izazvao veliku pažnju u Švedskoj.

"Poslanik Muhamed, alejhi selam, nikada nije podigao ruku na ženu. Njegova poruka je uvijek bila jasna: najbolji među vama je onaj koji je najbolji prema svojoj ženi. I u njegovoj praksi nije bilo ni prisile ni ponižavanja ni posjedovanja, samo blagost, poštovanje i milost. Albert Einstein je rekao da se slab karakter oslanja na nasilje. Jaka duša bira razum i suosjećanje".

"Stalno se moram braniti"

"Nema te religije koja blagonaklono gleda na bilo kakvo nasilje. Nema razlike između muškarca i žene kada je u pitanju pravo na život, čast i dostojanstvo. Nesporazumi u braku uvijek su mogući, ali kako kaže poslanik Muhamed, alejhi selam, od svih dopuštenih stvari najmrskiji Bogu je razvod braka. Ali i razvod braka je bolji nego bilo kakav brak", objašnjava Šahat i potom zaključuje:

"Želim reći da nema te vlasti, svjetovne ili vjerske, koja može spriječiti nečiju pojedinačnu ludoriju. Čim netko u Europi počini kazneno djelo i vikne 'Allahu Akbar', to se klasificira kao terorizam i odmah se kuca na moja vrata i pita što ja o tome mislim. Stalno se moram braniti i opravdavati zbog nečije ludosti. Što ja imam s tim? Dosadilo mi je to više ponavljati".