BROJNI Europljani zaziru od imigranata zbog straha da će donijeti više kriminala, oduzeti im radna mjesta i sniziti vrijednost rada te otvoriti put gubitku kulturnog identiteta kroz islamizaciju društva. Tezu o povezanosti kriminala i imigracije perpetuiraju i populistički političari.

U psihologiji i evolucijskoj antropologiji postoji cijeli niz radova koji govore o snažnoj sklonosti ljudi da više vjeruju, pomažu i suosjećaju s pripadnicima svoje skupine, dok prema strancima ili "drugima" razvijaju sumnju, strah ili neprijateljstvo. To se tumači kao evolucijski mehanizam zaštite – u prapovijesnim uvjetima, susreti s nepoznatim skupinama mogli su značiti prijetnju resursima ili sigurnosti. Apeliranje na takve duboko usađene osjećaje vrlo je učinkovito i lako se može zloupotrijebiti.

Vrijedi se stoga zapitati - koliko je predodžba o većoj kriminalnosti imigranata istinita, a koliko se temelji na predrasudama?

Velika istraživanja pokazuju suprotno

Krenimo od novijih, kvalitetno provedenih studija.

Jedna od najopsežnijih analiza objavljena 2024. u Journal of Economic Perspectives obuhvatila je podatke iz 55 zemalja u razdoblju od tri desetljeća. Autori su zaključili da nema dokaza da porast udjela imigranata u populaciji dovodi do porasta kriminala.

Jedna meta-analiza više od 50 studija provedenih u SAD-u između 1994. i 2014. obuhvatila je podatke na razini četvrti, gradova i metropolitanskih područja. Rezultati su pokazali da imigracija ne povećava kriminal, već da je naprotiv u prosjeku povezana s njegovim blagim smanjenjem, osobito nasilnih zločina.

Američko sociološko društvo (ASA) predstavilo je na svojoj stranici cijeli niz istraživanja koja su pokazala slično.

Izvještaj EU: Nema veze između imigracije i kriminala

Europska komisija još je 2003. u svom izvještaju istaknula da "ne postoji izravna uzročno-posljedična veza između imigracije, kriminala i nezaposlenosti". Ovaj zaključak dodatno je potvrdilo 17 velikih studija u EU koje su uključivale podatke iz različitih zemalja i vremenskih razdoblja.

Za ilustraciju, prema Eurostatu 2010. u EU je živjelo oko 47.3 milijuna osoba rođenih u inozemstvu (oko 9.4% stanovništva), a 2024. oko 63 milijuna (oko 14% stanovništva). Istovremeno se broj krađa, provala i pljački nije povećao (grafikon dolje), naprotiv.

Vjerojatnije je da će zločin imigranta završiti u medijima

Nameće se pitanje zašto se onda u javnosti stječe dojam da su imigranti češće uključeni u nezakonite aktivnosti?

Jedno istraživanje provedeno u Švicarskoj otkrilo je da postoji jasna medijska pristranost kada je riječ o izvještavanju o kriminalu - utvrdilo je da je dvostruko vjerojatnije da će zločin koji počini imigrant završiti u medijima nego ako ga počini pripadnik domaćeg stanovništva.

Taj učinak bio je posebno izražen u mjesecima prije politički osjetljivih događanja, poput švicarskog referenduma o zabrani minareta.

"Strah je snažan motivator"

Psihologinja dr. sc. Iva Tadić s Instituta za istraživanje migracija (IMIN) kaže da su strah i nezadovoljstvo snažni motivatori.

"Kada je svijet oko nas nesiguran, naš mozak traži brza i jednostavna objašnjenja, npr. opasnog stranca ili pripadnika neke manjine. Ova objašnjenja koja uključuju žrtvenog jarca zloupotrebljavana su i u prošlosti i u sadašnjosti. Političari to pojačavaju strategijom moralne panike i dehumanizacije, a mediji selektivnim i senzacionalističkim izvještavanjem, čime uzrokuju povećanje paranoje, neprijateljstava i agresije s obje strane.

Naime, diskriminacija će dovesti do izolacije i getoizacije, a samim time i samoizolacije te potencijalno do povećanja kriminala. Kako ne bismo kroz ovakvo samoispunjavajuće proročanstvo sami uzrokovali ono čega se bojimo, važno je prevenirati probleme kroz dobro promišljenu i institucionaliziranu integraciju: odgovarajuće životne uvjete, učenje jezika i kulture te kontakte s većinskom zajednicom", kaže Tadić.

Postoje i istraživanja koja pokazuju da su imigranti češće kriminalci od domaćih

Treba istaknuti da ipak postoje neka istraživanja koja su pokazala da su imigranti statistički češće uključeni u nezakonite aktivnosti od domaćeg stanovništva.

Primjerice, izvješće Švedskog vijeća za prevenciju kaznenih djela (Brå) iz 2005. (temeljeno na podacima iz razdoblja 1985–1989), utvrdilo je da je vjerojatnost da će osobe rođene u inozemstvu biti registrirane kao osumnjičene za kaznena djela oko 2.5 puta veća u odnosu na osobe rođene u Švedskoj s roditeljima domaćeg podrijetla.

Slično su pokazale neke druge studije. Primjerice, u Njemačkoj analiza Saveznog ureda kriminalističke policije (BKA) iz 2015. otkrila je da su osobe koje su u Njemačku došle putem azilnih procedura činile otprilike 8.5% osumnjičenih za kriminal, iako su činile samo oko 2% populacije.

Kriva interpretacija statistika

Međutim, te brojke zapravo ne prikazuju pravu istinu jer su krivo interpretirane. Naime, u znanosti je poznato da u istraživanjima treba napraviti tzv. kontrolu za različite čimbenike koji mogu iskriviti rezultat kako bi se dobila istinita slika o uzrocima i posljedicama.

Primjerice, u medicini se najboljim studijama smatraju one koje su provedene na blizancima koji su slični po genetici, uvjetima odrastanja, prehrani i socioekonomskom statusu te eventualno po spolu. Na taj način mogu se eliminirati čimbenici koji bi mogli iskriviti sliku i istražiti oni čimbenici po kojima se sudionici razlikuju, a koji nas zanimaju.

Kontrola čimbenika u kriminalitetu

Slično vrijedi za studije o kriminalu. Primjerice, kada su znanstvenici kontrolirali rezultate ranije navedenih studija provedenih u Švedskoj i Njemačkoj, za ključne čimbenike kao što su dob, spol, obrazovanje, prihodi, (ne)zaposlenost i sl., razlike su se značajno smanjile, a u nekim su kategorijama gotovo nestale.

Primjerice, mladi muškarci slabijeg socioekonomskog statusa i obrazovanja koji žive u gradovima u svim su populacijama najrizičnija skupina, odnosno najčešći počinitelji kaznenih djela. A upravo je to profil većine imigranata; među njima nema mnogo djece, žena i staraca.

Nema jasnog zaključka

Tadić ističe da su do sada provedena istraživanja metodološki vrlo različita, a rezultati ponekad čak suprotni te da stoga nema dokaza da imigranti uzrokuju povećanje kriminala.

"Prema istraživanju koje je proveo Institut za istraživanje migracija, upravo je strah od povećanja kriminala jedan od strahova zbog kojega Hrvati formiraju negativne stavove prema imigrantima.

Jedna od zamki u koje često upadamo je donošenje uzročno-posljedičnih zaključaka kada su neke pojave samo povezane, što znači da su i jedna i druga uzrokovane nekim trećim faktorom.

Stoga je potrebno kontrolirati faktore koji mogu utjecati na rezultate, npr. dob, spol, socio-ekonomski status, imigrantski status, obrazovanje, socijalne norme i običaje, prijašnje prekršaje, vrstu prekršaja, radi li se samo o prijavi ili osudi, pristranost u prijavljivanju i policijskom postupanju itd. Inače gledamo samo sjene, a ne činjenice", tumači naša psihologinja, koja je i sama radila na takvim istraživanjima.