ŠIRENJE SLAVENA bilo je jedno od najvažnijih događanja u europskoj povijesti, a ipak je stoljećima ostalo obavijeno maglom.

Za razliku od Gota, Langobarda ili Huna, čija su osvajanja opisivali rimski i bizantski kroničari, o Slavenima i njihovim migracijama znalo se vrlo malo. U pisanim izvorima počinju se pojavljivati tek u 6. stoljeću, a već stoljeće kasnije nastanjuju golema prostranstva – od Baltika do Balkana te od Labe do Volge.

Galerija

Podrijetlo Slavena između Dnjestra i Dona

Novi rezultati istraživanja međunarodnog tima, okupljenog u konzorcij HistoGenes, predstavili su dosad najopsežniju analizu drevne DNA slavenskih populacija koja otkriva tijekove slavenskih migracija i njihovu prirodu.

Sekvenciranjem više od 550 genoma, znanstvenici iz Njemačke, Austrije, Poljske, Češke i Hrvatske uspjeli su rekonstruirati podrijetlo i širenje Slavena. Pokazalo se da je u središtu te priče bila masovna migracija, a ne samo kulturni utjecaj.

Glavni autor studije Joscha Gretzinger, genetičar s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu, rekao je da su izravni dokazi iz ranih slavenskih jezgrenih područja još uvijek rijetki, među ostalim jer su spaljivali mrtve i gradili jednostavne kuće.

"No naši genetski rezultati nude prve konkretne naznake o formiranju slavenskog podrijetla te upućuju na njihovo vjerojatno ishodište negdje između Dnjestra i Dona", rekao je.

Nenasilno osvajanje

Dok su Goti i Huni vršili vojna osvajanja, slavenska ekspanzija nije bila vođena vojskama i elitama. Nije bilo osvajanja koje je vodio neki slavenski imperij, već su migrirale fleksibilne zajednice zasnovane na proširenim obiteljima i rodbinskim vezama.

U istočnoj Njemačkoj promjena je bila duboka - velike, višegeneracijske loze postale su okosnicama društva, srodničke mreže bile su daleko opsežnije i strukturiranije nego što su to bile male nuklearne obitelji kakve su zabilježene u ranijem razdoblju seoba.

Nasuprot tome, u područjima poput Hrvatske dolazak istočnoeuropskih skupina donio je mnogo manji poremećaj postojećim društvenim obrascima. Tu je društvena organizacija često zadržavala mnoge značajke ranijih razdoblja, što je rezultiralo zajednicama u kojima su nove i stare tradicije bile pomiješane ili su postojale jedna uz drugu.

"Slavenska ekspanzija nije bila jedinstven pokret jednog naroda, nego mozaik različitih skupina, od kojih je svaka imala svoj način prilagodbe i miješanja s lokalnim stanovništvom", rekla je Zuzana Hofmanová sa Sveučilišta Masaryk u Brnu, jedna od vodećih autorica studije.

Genetski nalazi pokazuju još nešto vrlo zanimljivo - u seobama nisu sudjelovali samo muškarci, nego cijele obitelji. Muškarci i žene podjednako su doprinosili populacijama koje su se oblikovale.

Važnost hrvatskog nalazišta

Gretzinger je za Index istaknuo da se uloga Velima, najvećeg hrvatskog nalazišta u novom istraživanju, ne može dovoljno naglasiti.

"Od 6. do 8. stoljeća Slaveni su gotovo isključivo prakticirali kremiranje mrtvih pa se iz ostataka drevna DNA za sada ne može izdvojiti. Velim je stoga izniman: ondje se nalaze neuobičajeno rani skeletni ukopi, neki čak datirani u 7. stoljeće, što predstavlja jednu od rijetkih prilika za proučavanje ranih Slavena na Balkanu. Nalazište je također izuzetno precizno dokumentirano. Zapanjujuće je da je genetska analiza otkrila kako su pojedinci pokopani ovdje prije više od tisuću godina već tada bili vrlo slični današnjoj hrvatskoj populaciji. To je u oštrom kontrastu s regijama poput istočne Njemačke, gdje su veliki genetski pomaci od tada preoblikovali stanovništvo", dodaje Gretzinger.

Što se dogodilo na Balkanu i u Hrvatskoj

Za prostor Balkana, pa tako i današnje Hrvatske, rezultati otkrivaju drukčiji obrazac nego u sjevernim područjima. U istočnoj Njemačkoj ili Poljskoj Slaveni su gotovo u potpunosti zamijenili ranije stanovništvo – više od 85% predaka u tom području vuče slavensko podrijetlo. No u Dalmaciji i Panoniji nije bilo potpunog "brisanja" starog poretka i stanovništva.

DNA iz najranijih slavenskih grobova u Hrvatskoj, primjerice na nalazištu Velim kod Zadra, pokazuje značajan priljev istočnoeuropskog genetskog nasljeđa, ali i do 30 % lokalnog podrijetla. To znači da su se doseljenici ženili i udavali s postojećim stanovništvom, a nove zajednice bile su mješavina starog i novog.

To objašnjava zašto su današnje balkanske populacije genetski šarolikije – istočnoeuropski genetski sloj tu čini polovicu ili manje ukupnog nasljeđa.

Zašto su Slaveni uspjeli?

Kako ističe Walter Pohl, jedan od vodećih autora studije s Austrijske akademije znanosti, slavenska migracija predstavlja temeljno drukčiji model društvene organizacije: "demičku difuziju ili pokret odozdo, često u malim skupinama ili privremenim savezima, naseljavanje novih teritorija bez nametanja čvrstog identiteta ili elitnih struktura."

Njihov uspjeh nije bio posljedica osvajanja, nego pragmatičnog, egalitarnog načina života — onog koji je izbjegavao teške namete i hijerarhije raspadajućeg rimskog svijeta. Na mnogim mjestima Slaveni su nudili vjerodostojnu alternativu propadajućim carstvima oko sebe. Njihova društvena otpornost, relativno jednostavna ekonomija preživljavanja i spremnost na prilagodbu činili su ih posebno prikladnima za razdoblja nestabilnosti uzrokovanih klimatskim promjenama ili pak kugom.

Nova genetska otkrića podupiru ovo tumačenje. Na sjeveru su raniji germanski narodi uglavnom već odselili, ostavljajući prostor slobodnim za slavensko naseljavanje. Na jugu su se istočnoeuropski doseljenici pak stopili s postojećim zajednicama. Taj "mozaik" procesa objašnjava izvanrednu raznolikost prisutnu u kulturama, jezicima, pa i genetici današnje srednje i istočne Europe.

Potvrda da su Hrvati Slaveni

Bioantropolog Mario Novak iz Instituta za antropologiju u Zagrebu, koji nije sudjelovao u istraživanju, kaže da nova studija potvrđuje da stanovništvo današnje Hrvatske većinom ima slavensko genetičko podrijetlo, otprilike 50-60%.

"Jedna novija studija objavljena u časopisu Nature također potvrđuje ranije iznesene pretpostavke da su Slaveni na ovim prostorima dobrim dijelom zamijenili dotadašnje lokalno stanovništvo. U studiji iz Naturea govori se o čak oko 80%, ali ne u potpunosti", tumači Novak.

Nova studija otkriva podrijetlo Hrvata

Novak ističe da nova međunarodna studija donosi nekoliko novih važnih spoznaja, među kojima je i dokaz da su novodoseljeni Slaveni imali aktivan suživot s preostalim starosjedilačkim stanovništvom te da su ga najvjerojatnije kulturno asimilirali.

"Također, jedna od novosti je potvrda da Slaveni u Panonsku nizinu dolaze tijekom 7. stoljeća što se vidi na primjeru nalazišta Modling u Austriji, a taj podatak se lijepo slaže s povijesnim izvorima. Ova studija također pobliže određuje moguću slavensku prapostojbinu na područje današnje južne Bjelorusije i sjeverne Ukrajine. Konačno, rezultati istraživanja snažno sugeriraju da se slavenskim seobama širio i slavenski jezik, ali nije moguće utvrditi sa sigurnošću u kojem postotku."

Broj novoanaliziranih genoma je zaista impresivan, ali kako bi se dobila bolja rezolucija za područje Hrvatske, potrebno je analizirati veći broj nalazišta jer uzorci iz ovog rada potječu samo s jednog, Velima kod Zadra, što bi moglo reflektirati lokalne specifičnosti, a ne nužno punu sliku za čitavo naše područje", zaključuje Novak.