BIJELI oklopni policijski kombi s čeličnom rešetkom za zaštitu od ruskih dronova juri u Bilozerske, grad na istoku Ukrajine. Policajci, poznati kao Bijeli Anđeli, ovdje provode što manje vremena zbog prevelike opasnosti. Već su izgubili jedno vozilo u pogotku drona, pa sada dodatnu zaštitu pružaju rešetka i snažan ometač signala na krovu, izvještava reporter BBC-ja.

Nekada lijep rudarski gradić polako nestaje

Nekada lijep rudarski gradić, udaljen samo 14 kilometara od prve crte, polako nestaje pod udarima ruske ljetne ofenzive. Bolnica i banke odavno su zatvorene, a zgrade na gradskom trgu uništene su u napadima dronova. Među nizovima kuća neke su još netaknute, dok su druge sada samo izgorjele ruševine. Od predratnih 16.000 stanovnika ostalo ih je tek oko 700 te grad izgleda potpuno napušteno.

"Ovdje žive ljudi"

Procjenjuje se da iz Donjecke oblasti treba evakuirati 218.000 ljudi, uključujući 16.500 djece. Ovo područje, ključno za obranu zemlje, trpi najteže udare ruske invazije, od svakodnevnih napada dronovima do raketiranja.

Neki ne mogu otići, drugi ne žele. Iako vlasti pomažu pri evakuaciji s prve crte, ne mogu osigurati smještaj onima koji pobjegnu. Unatoč sve većoj prijetnji, mnogi radije riskiraju život nego da napuste svoje domove.

Policajci traže ženu koja je zatražila evakuaciju. Ne mogu kombijem do njezine kuće, pa jedan od njih kreće pješke niz ulicu, udaljavajući se od zaštitnog polja ometača dronova. Pronalazi je pred kućom na čijim vratima stoji natpis "Ovdje žive ljudi".

Čeka s desecima torbi i dva psa - previše za kombi u kojem se već nalaze drugi evakuirani. Suočena s izborom da ostavi stvari i ode ili ostane, odlučuje pričekati drugi tim.

Civile progone i napadaju ruski dronovi

Odluka o ostanku ili odlasku pitanje je života i smrti. Prema podacima Ujedinjenih naroda, broj civilnih žrtava u Ukrajini dosegnuo je u srpnju najvišu razinu u posljednje tri godine, s 1674 ubijene ili ranjene osobe.

Većina stradava u gradovima na prvoj crti. Istog mjeseca zabilježen je i najveći broj žrtava napada dronovima kratkog dometa od početka invazije. Prijetnja se promijenila: dok su nekada najveća opasnost bili topnički i raketni udari, sada civile progone i napadaju ruski FPV dronovi.

"Sa 73 godine više se ne bojim. Već sam proživio život"

Dok policija napušta grad, na ulici se pojavljuje jedina osoba koju je reporter BBC-ja susreo tog dana - starac koji gura bicikl. Većina onih koji su ostali u gradovima na bojišnici su stariji ljudi. Volodimir Romanjuk ima 73 godine i riskira život zbog dva lonca koja je spasio iz uništene kuće svoje šogorice.

Na pitanje boji li se dronova odgovara: "Što bude, bit će. Znate, sa 73 godine više se ne bojim. Svoj sam život već proživio." Bivši nogometni sudac polako iz džepa vadi iskaznicu Kolegija nogometnih sudaca iz travnja 1986. - mjeseca černobilske katastrofe.

Iako bi se mogao vratiti na zapad Ukrajine, odakle dolazi, ostaje ovdje zbog supruge. "Imala je više operacija i ne bi mogla podnijeti putovanje", kaže dok kreće kući.

"Kako možete napustiti mjesto gdje ste rođeni?"

Slovjansk, udaljen 25 kilometara od fronte, suočava se s napadima dronova Shahed, koje Ukrajinci zbog bučnih motora nazivaju "letećim mopedima". Nadija i Oleh Moroz svake noći čuju njihov zlokobni zvuk, ali ne pomišljaju na odlazak. U ovu su zemlju prolili krv i znoj, a na grobu svoga sina i suze.

Serhija, 29-godišnjeg poručnika, ubila je kasetna bomba u studenom 2022. godine. S ocem Olehom borio se rame uz rame još 2015. u Donbasu. Nadija često posjećuje njegov grob, ne obazirući se na zvukove ruskog topništva u daljini.

"Kako možete napustiti mjesto gdje ste rođeni, gdje je vaše dijete odraslo i otišlo na konačni počinak? Ne mogu ni zamisliti da više nikada ne posjetim ovo mjesto", govori kroz suze. Oleh ipak priznaje da će morati otići ako se borbe približe. "Neću ostati ovdje, Rusi bi me odmah uzeli na nišan", kaže. Do tada će ostati blizu groba svog sina, podnoseći noćni teror dronova.

"Projektil je pogodio susjednu kuću. Da smo bili tamo, poginuli bismo"

Sve što Olha Zajec želi je vrijeme za oporavak od operacije raka. Ali ona i njezin suprug Oleksander Ponomarenko morali su pobjeći iz svog doma u Oleksandrivki kada su se Rusi približili na samo 7,5 kilometara. Granatiranje je postalo neizdrživo.

"Projektil je pogodio susjednu kuću. Udarni val razbio nam je krov, izbio vrata i prozore. Otišli smo dva dana prije udara. Da smo bili tamo, poginuli bismo", kaže Olha.

"Morat ćemo se opet seliti, ali ne znamo kako ni kamo"

Privremeno žive u kući u Svjatohirsku, ali ni tamo nije sigurno. Životnu ušteđevinu potrošili su na njezino liječenje. "Morat ćemo se opet seliti, ali ne znamo kako ni kamo", kaže. Nedavno su saznali dobru vijest - Olhi neće trebati kemoterapija.

Rusija je prije mjesec dana bombardirala obližnji grad Jarovu. U napadu su poginule 24 starije osobe koje su išle po mirovine, a 19 ih je ranjeno. Bio je to jedan od najsmrtonosnijih napada na civile od početka rata.

Čelnik Vojno-civilne administracije Donjecke oblasti Vadim Filaškin osudio je napad kao "čisti terorizam" i još jednom pozvao sve stanovnike: "Čuvajte se. Evakuirajte se u sigurnije regije Ukrajine!"