GRADONAČELNIK Kaštela Denis Ivanović donio je odluku da se subota, 11. listopada, proglasi Danom žalosti na području Kaštela povodom stradavanja braće Roka i Andrije Kovačev koji su poginuli u Julijskim Alpama na planinarenju u Sloveniji. Dan žalosti obilježit će se spuštanjem zastava Republike Hrvatske i Grada Kaštela na pola koplja na zgradi Gradske uprave, kao i na ostalim zgradama u kojima je sjedište pravnih osoba i obrtnika, priopćeno je iz Gradske uprave.

Tijekom Dana žalosti neće se održavati programi i događaji sa zabavnim sadržajem, a svi ugostiteljski objekti pozivaju se da poslovanje prilagode dostojanstvenom obilježavanju tog dana.

Galerija

U Julijskim Alpama u Sloveniji, uz dvojicu braće iz Kaštela, poginuo je i 38-godišnji Marijo Boko iz Sv. Kaja kod Solina. Hrvatsko planinarsko društvo Mosor dirljivom se objavom oprostilo od njega.

"Cijelu planinarsku zajednicu šokirala je vijest o lavini u Sloveniji i pogibelji braće Andrije i Roka Kovačev iz Kaštela, te našeg dugogodišnjeg člana Marija Boku. Tuga je odmah postala pregolema. Naš Marijo, momak toplog duha koji se učlanio u Društvo prije nekoliko godina. Odmah je završio opću planinarsku školu i postao aktivnim radom, te djelima postao punokrvni Mosoraš.

"Bio je duša svake zabave, svakog izleta"

Bio je duša svake zabave, svakog izleta, sve nas je odmah osvojio svojim smijehom, empatijom i vedrinom. On je bio momak kojem ništa nije bio problem. Kad bi trebalo prenositi materijal na radnim akcijama za obnovu Doma na Mosoru, njegov kombi je vozio non-stop.

Boko je volio sve vrste planinarenja i ulagao svoje slobodno vrijeme u planinarsku edukaciju i osobno usavršavanje.

Volio je guštati u planini, gradelavanju u planinarskim kućama, pogotovo u pl. kući Lugarnica na Mosoru. Tamo je redovito dežurao. Volio je zimske uspone, te odradio nekoliko zahtjevnih visokogorskih (zimskih) uspona na snježne europske vrhove, ne samo vrhove planina u Hrvatskoj.

"Bio je veliki humanitarac"

Bio je i veliki humanitarac kada smo se dogovarali za kuhanje „O La La“ večera. U samo 5 minuta obavio je razgovor i omogućio nam cijelu restoransku kuhinju za korištenje. O Mariju bi mogli knjigu napisat koliko predivnih uspomena imamo s njim. Nažalost nema riječi kojima bih rekli koliko će nam nedostajati u planini, ali također u svakodnevnom životu. Još uvijek nam je teško prihvatiti da nećemo vidjeti njegov zarazan osmijeh i veselje kojeg je uvijek dijelio.

Dragi Marijo, nismo bili spremni za tvoj prerani odlazak. Nedostajat ćeš nam na izletima i druženjima. Ništa neće moći zamijeniti tvoj osmijeh i zezanciju. Bit ćeš uvijek u našim mislima. Zauvijek ćeš nam biti u srcu.

Vole te tvoji Mosoraši!

Posljednji ispraćaj našeg Marija bit će u subotu 11. listopada 2025. godine u 15:00 sati na mjesnom groblju sv. Jure u Ogorju Gornjem.

Sućut možete izraziti na Lovrincu od 13:00 - 13:30", objavili su.

Slovenski GSS-ovci opisali dramatične trenutke potrage

Slovenski spasitelji, iz Gorske službe spašavanja Bohinj, detaljno su objavili kako je izgledala dramatična potraga za trojicom hrvatskih planinara. Njihovu objavu prenosimo u cijelosti. 

Neočekivani poziv

"Vjerujemo da ste već dobro obaviješteni o zahtjevnoj nedjelji i dijelu ponedjeljka koji smo imali. U sljedećim redcima dobit ćete uvid u ovu intervenciju iz perspektive gorskih spašavatelja koji su sudjelovali u akciji.

U nedjelju ujutro pogled kroz prozor obećavao je dan savršen za izležavanje. No, opuštajući zvuk kišnih kapi ubrzo je prekinuo oštar zvuk dojavljivača. Nitko od nas vjerojatno nije očekivao poruku "Lavina odnijela tri planinara pod Toscom". Kod kuće smo najprije iz ormara morali izvući zimsku opremu i požuriti prema stanici. Vrijeme je bilo ključno.

Već dugo nismo imali toliko opreme u automobilima, a stvarno smo željeli probiti se do Konjščice kako bismo barem dio puta uštedjeli. Uz nešto manevriranja zbog stabala na cesti, to nam je i uspjelo.

Borba s ekstremnim uvjetima

Na Konjščici smo ušli u zimsku bajku, ali nažalost, nismo bili tamo da uživamo, već zbog vrlo ozbiljne situacije. Zajedno s kolegama iz Radovljice morali smo se doslovno probijati kroz svježi napuhani snijeg koji je prvom u koloni, ne tako rijetko, dosezao do prsa, kako to volimo reći u žargonu. Nakon dvosatne kalvarije konačno smo stigli na mjesto nesreće, osigurali očevice i započeli s aktivnostima koje su omogućile pristup jarku za dvadesetak spašavatelja.

Uvjeti su bili iznimno teški. U početku se praktički ništa nije vidjelo, padao je snijeg, bili smo promočeni od snijega i znoja, a vjetar je puhao dovoljno jako da su se mnogima smrznuli prsti, dok su se mišići tresli nastojeći održati tjelesnu temperaturu na približno 37 stupnjeva. Sve je dodatno "začinilo" spontano odronjavanje snijega, koje je poslijepodnevno sunce još pojačalo.

Trenutak jeze

Upravo kad smo locirali prvu žrtvu, nas u jarku prošla je jeza u obliku krika "LAVINAAAA!!!". U jarku se kvalitetno skloniti jednostavno ne možeš, pa se u nekoliko sekundi svatko snašao kako je znao i umio, nadajući se da će sve brzo proći.

Srećom, svi smo ostali na svojim mjestima i nastavili s iskopavanjem. To nam je bio znak da je situacija postala preopasna i da moramo prekinuti akciju. Na kraju dana, i mi smo muževi, sinovi, kćeri, očevi i majke.

Unesrećenog smo brzo pripremili za prijevoz helikopterom, a posljednjeg od nas prevezli su u dolinu već po mrklom mraku.

Tužan epilog

Danas smo s potragom nastavili u rano jutro. Helikopter nas je prebacio do podnožja jarka. Na temelju onoga što smo vidjeli dan ranije, zaključili smo da je tamo najveća vjerojatnost da se nalaze preostali nestali. Naše slutnje pokazale su se točnima. Ubrzo nakon dolaska naš je pasji član pronašao prvog, a malo kasnije smo sondiranjem pronašli i drugog. Nažalost, nijednom od njih više nije bilo moguće pomoći.

Još uvijek sređujemo dojmove, prizori i osjećaji još su vrlo živi i o njima ćemo još neko vrijeme razmišljati. Moramo zahvaliti našim kolegama iz Gorske službe spašavanja Radovljica, Gorske službe spašavanja Jesenice i vodičima pasa za spašavanje koji su nam priskočili u pomoć tijekom ovog zahtjevnog spašavanja.

Obiteljima preminulih izražavamo iskrenu sućut. Za kraj ne možemo bez savjeta koji smo s vama podijelili već (pre)više puta: razmislite kada, zašto i kako se upućujete u planine, ne zbog nas, nego zbog onih koji vas čekaju kod kuće. Sretno!", objavili su slovenski GSS-ovci.