PREVIŠE europskih čelnika jednostavno više "ne može obaviti posao", piše Bloomberg.

Britanski premijer Keir Starmer i francuski predsjednik Emmanuel Macron možda se najviše muče, ali i njihovi kolege od Haaga do Varšave te od Berlina do Madrida nalaze se u istoj situaciji, jer imaju zadatak upravljanja zemljama kojima je sve teže upravljati.

Velik dio kontinenta trenutno muči pogubna kombinacija napregnutih proračuna, parlamentarne fragmentacije, energičnog pritiska političkih ekstrema i nesloge koja se često prelijeva na ulice, naglašava Bloomberg.

Na domaćem planu, paradoks previranja koje potiču ekstremi ljevice i desnice jest da im ta previranja još više otvaraju vrata za pristup visokim dužnostima. U međuvremenu, oslabljeni kontinent sve je ranjiviji na hirove globalnih režima ili moćnika koji iskorištavaju slabost, od Vladimira Putina, preko Donalda Trumpa, do Xi Jinpinga.

Slični problemi u više zemalja

"Prilično sam pesimističan. Svijet se promijenio", priznaje Giovanni Orsina, koji vodi odjel politologije na Sveučilištu Luiss u Rimu.

Europska kriza upravljanja ima zajedničke teme, tvrdi Bloomberg. Kriza najčešće odražava slom konsenzusa o tome kako podijeliti prihode od slabog gospodarskog rasta, rasplamsan argumentima krajnje ljevice ili desnice da su ili bogatiji ili imigranti dio problema.

Starenje stanovništva pojačalo je proračunski pritisak i dodalo generacijsku dimenziju neslozi. Dok su Francuska i Velika Britanija trenutno u središtu pozornosti, svaka nacija koja se oslanja na javno financirane mirovine, suočava se s teškim dilemama.

U Francuskoj raste Nacionalni skup, u Britaniji Reformistička stranka

Francuska je najbolji primjer političke nestabilnosti i zastoja. Njezin peti premijer u dvije godine, Sébastien Lecornu, morat će napraviti stvarne ustupke ljevici kako bi dobio podršku za proračun i zadržao vlast. Manje od dvije godine su do kraja Macronovog predsjedničkog mandata, a krajnje desna stranka Nacionalni skup vjeruje da dolazi njezino vrijeme.

S manje od dvije godine do kraja ranjenog Macronovog predsjedničkog mandata, krajnje desničarski Nacionalni skup ima svo samopouzdanje političkog pokreta koji osjeća da je njegovo vrijeme gotovo došlo.

U međuvremenu, u Velikoj Britaniji, Starmer se bori. Autoritet koji je prvi put imao nakon što je prošle godine osvojio komotnu parlamentarnu većinu iscrpljen je zbog loše prihvaćenog proračuna, tržišnih oscilacija i prisilnih ostavki ključnih saveznika.

S ponovnim pojavljivanjem zabrinutosti zbog inflacije, Starmer se suočava s otvorenom pobunom u vlastitoj stranci. Istovremeno, nakon golemog prosvjeda protiv ilegalnih migranata u središtu Londona, populistička Reformistička stranka koju predvodi Nigel Farage vodi u anketama.

Italija izgleda kao iznimka

U usporedbi s Velikom Britanijom i Francuskom, Njemačka ima puno manji teret duga. No, već su se stvorile pukotine u koaliciji Kršćansko-demokratske unije (CDU) i Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD). Krajnje desni AfD postao je glavna njemačka oporbena stranka i sve su češće ankete u kojima zauzima prvo mjesto.

U Španjolskoj, koalicija premijera Pedra Sancheza predvođena socijalistima održala se na vlasti samo putem kontroverznog saveza s katalonskim separatistima. Susjedni Portugal prošao je kroz troje parlamentarnih izbora u isto toliko godina.

Među najvećim europskim zemljama, Italija bi se mogla činiti iznimkom, s obzirom na to da je Giorgia Meloni nedavno postala premijerka s najdugovječnijim mandatom otkako je Silvio Berlusconi otišao 2011. godine.

Unatoč tome, ruke su joj vezane suprotstavljenim zahtjevima članova koalicije, ogromnim teretom duga i političkim sustavom s dva jednako moćna parlamentarna doma.

Kolektivna nemoć

Drugdje u Europi također vladaju političke blokade. Iako je nizozemski premijer Dick Schoof preživio glasanje o povjerenju krajem kolovoza, sljedeći mjesec ga očekuju prijevremeni izbori. Belgiji je trebalo više od pola godine nakon izbora da sastavi vladajuću koaliciju, što je poboljšanje u odnosu na 500 dana čekanja koliko je bilo potrebno prošli put.

Na istoku, druga godina Tuska na mjestu poljskog premijera obilježena je pobjedom konzervativnog kandidata na predsjedničkim izborima. Predsjednik ima mogućnost stavljanja veta na Tuskove pokušaje smanjenja jednog od najvećih proračunskih deficita u EU.

Kolektivna nemoć koju su izazvale fragmentirane demokracije nudi Putinu priliku života, navodi Bloomberg. Nedavno slanje dronova na Poljsku moglo bi predstavljati rusko testiranje svojih susjeda.

U međuvremenu, Kina je pokušala razbiti jedinstvo tražeći saveze sa zemljama poput Španjolske, dok je Trumpov trgovinski sporazum s EU istaknuo kako on na kontinent gleda transakcijski, očito kao na resurs koji treba iskoristiti, zaključuje Bloomberg.