RUSIJA je jučer poslala roj dronova u Poljsku. Kriza NATO saveza, koju su s obje strane Atlantika dosad poricali ili pokušavali odgoditi, sada je stigla. Došao je trenutak u kojem svijet otkriva je li Sjedinjene Države i dalje predane obrani svojih saveznika, piše Robert Kagan u američkom časopisu The Atlantic.

Kagan je suradnik The Atlantica, viši znanstveni suradnik u Brookings Institutionu, jednom od najutjecajnijih američkih think tankova, i autor knjige Rebellion: How Antiliberalism Is Tearing America Apart—Again.

Galerija

Trump od početka šalje nejasne poruke oko američkih obaveza

Od samog početka svoje predsjedničke kampanje Donald Trump bio je, u najboljem slučaju, nejasan oko američkih sigurnosnih obveza prema Europi. Saveznici su se nadali da će ga uspjeti smiriti laskavim titulama poput "tatice", popuštanjem pred njegovim carinama i općenitim prihvaćanjem ponižavajuće podložnosti - sve samo kako bi kupili vrijeme. Neki su čak gajili iluziju da će SAD pružiti neku vrstu sigurnosti ako bi europske snage ušle u Ukrajinu, premda je bilo jasno da to Vladimir Putin nikada ne bi dopustio.

Pravo iskušenje američke predanosti činilo se kao problem koji će se pojaviti tek budućnosti. U međuvremenu se mogla održavati fasada transatlantskog jedinstva, sve dok Europa ne ojača sama ili dok Trump ne ode sa scene.

To je odgovaralo i Amerikancima i Europljanima: Trump nije morao otvoreno napustiti saveznike, iako ih je postupno napuštao, a Europljani nisu morali priznati da SAD više nije uz njih, što bi značilo suočavanje s vlastitom sigurnošću i većim izdvajanjima za obranu.

Putin je požurio izazvati sukob

Putin je, piše Kagan, imao sve razloge požuriti stvari. Iznenađenje je jedino to što napad na Poljsku nije izveo ranije. Rusija, usput, poriče da je poslala dronove na poljski teritorij.

Napad na opskrbne linije Ukrajine preko Poljske, Rumunjske ili Slovačke uvijek mu je bio opcija. Povijesno gledano, kad bi neka država izravno opskrbljivala oružjem drugu državu u ratu, to je značilo da se i sama smatra zaraćenom stranom. Da je Putin ranije odlučio bombardirati opskrbne linije, mogao je tvrditi da ima pravo na to.

Zašto nije? U ranoj fazi rata vjerojatno nije imao kapaciteta, ali važniji razlog bio je strah da bi to u rat uvuklo NATO i SAD. To je bila njegova noćna mora, pogotovo nakon što ruske snage nisu uspjele ostvariti brzu pobjedu i zaglavile su u Ukrajini.

Američka suzdržanost

Da je NATO ušao u rat, ruske bi snage bile osuđene na propast. Samo američki brodski i podmornički projektili mogli su uništiti most kod Krima, odsjeći ključnu rusku opskrbnu liniju i pretvoriti vojnike u Ukrajini u mete za NATO zrakoplove i rakete. Putin bi tada morao birati između kapitulacije i nuklearnog rata koji bi uništio Rusiju.

Unatoč tome, piše Kagan, od početka su upravo Amerikanci bili ti koji su se najviše bojali vlastite intervencije. Bidenova administracija znala je za Putinove planove još u studenom 2021. i upozoravala na invaziju, ali nije poduzela nijedan potez koji bi nagovijestio vojnu reakciju - ni slanje brodova u Crno more, ni premještanje snaga bliže Ukrajini.

Kad je invazija počela, ruska vojska je zaglavila, ali SAD je i dalje birao suzdržanost: slao je oružje, ali uz stroga ograničenja, i izbjegavao sve što bi se moglo shvatiti kao agresivno. Putin je tako preživio najveći trenutak opasnosti za Rusiju od Staljingrada.

Priprema za udar na NATO

Nakon što je shvatio razmjere američke suzdržanosti, Putin je krenuo pritiskati susjede i saveznike Ukrajine. To je bilo logično, s obzirom na kontradikciju američke politike: pomagati Ukrajini, ali ne ulaziti u sukob s Rusijom.

Putinov cilj sada je prisiliti Ukrajinu na predaju. U Poljskoj već raste skepsa oko pomoći Kijevu, a ruski udari mogli bi povećati protivljenje ako SAD pokaže nepouzdanost. Time bi Ukrajinci morali razmišljati o svijetu bez vanjske pomoći.

No, Putin cilja i na veći plijen: raspad NATO saveza. Već mjesecima vodi "rat u sjeni" protiv članica NATO-a, uključujući sabotaže, paleže i pokušaje atentata na europske obrambene dužnosnike. Kako podsjeća kolumnist Atlantica, Trumpova administracija na to je reagirala najavama da se SAD više ne može brinuti za europsku sigurnost, prijetnjama povlačenjem snaga i otkazivanjem vojnih programa u Baltiku.

Napad na Poljsku izvukao je "rat u sjeni" na svjetlo dana. Ako Trump ne učini ništa nakon ruskog napada na članicu NATO-a, piše Kagan, Europljani će se morati prestati zavaravati i priznati da Amerika više nije uz njih.