ODNOS između roditelja i djeteta temelji se na riječima - način na koji govorimo oblikuje način na koji dijete vidi sebe i svijet oko sebe. Iako većina roditelja želi najbolje, ponekad u žurbi, umoru ili frustraciji izgovaraju rečenice koje mogu ostaviti dublji trag nego što možda misle. Takve riječi ne moraju biti grube ni namjerne da bi bile štetne - dovoljan je ton, kontekst ili ponavljanje da se dijete počne osjećati manje vrijednim ili nedovoljno dobrim.

Djeca uče kroz komunikaciju i iz nje stvaraju sliku o vlastitoj vrijednosti. Zbog toga je važno prepoznati koje fraze, iako naizgled bezazlene, mogu potkopati njihovo samopouzdanje i povjerenje. Umjesto toga, roditelji mogu birati riječi koje potiču razumijevanje i sigurnost. Savjetnici za razvoj djece ističu da male promjene u govoru mogu dugoročno promijeniti način na koji dijete doživljava sebe i druge. Dakle, ovo su neke od rečenica koje bi roditelji trebali izbjegavati u komunikaciji s djecom.

"Prestani plakati, nije to ništa strašno"

Kada dijete pokazuje tugu ili strah, roditelji često žele umiriti situaciju riječima poput ove. Iako je namjera dobra, poruka koju dijete prima može biti da njegovi osjećaji nisu važni. Time se dijete uči potiskivati emocije umjesto da ih razumije i izrazi. Tijekom vremena može početi vjerovati da mora skrivati ono što osjeća kako bi bilo "dobro".

Stručnjaci upozoravaju da ovakve rečenice potkopavaju emocionalni razvoj. Preporučuju da se umjesto negiranja osjećaja djetetu pomogne imenovati ih - primjerice: "Vidim da si tužan, možemo razgovarati o tome." Na taj način dijete uči da su emocije prirodne i da ih se ne treba sramiti. Takav pristup gradi povjerenje i jača emocionalnu sigurnost između roditelja i djeteta.

"Zašto ne možeš biti više kao brat/sestra?"

Usporedbe među djecom mogu djelovati kao poticaj, ali u stvarnosti često izazivaju osjećaj srama i neadekvatnosti. Dijete koje se stalno uspoređuje s drugima počinje vjerovati da nije dovoljno dobro i da mora biti netko drugi da bi zaslužilo ljubav. Takve usporedbe mogu narušiti odnos među braćom i sestrama i stvoriti trajne nesigurnosti.

Različiti savjetnici za obiteljske odnose objašnjavaju da svako dijete ima svoj tempo i snage koje treba prepoznati. Umjesto usporedbe, preporučuju usmjeravanje pažnje na djetetov trud i napredak, primjerice: "Ponosna sam jer si se toliko potrudio." Time se jača unutarnja motivacija i razvija samopouzdanje, bez osjećaja natjecanja ili rivalstva unutar obitelji.

"Zato što ja tako kažem"

Ova fraza često izlazi iz usta roditelja kad žele završiti raspravu, ali u djetetovim ušima može zvučati kao odbijanje dijaloga. Iako autoritet roditelja mora postojati, dijete se kroz razgovor uči poštovanju, a ne kroz strah. Kada se komunikacija svodi na naredbe bez objašnjenja, dijete gubi osjećaj da njegov glas vrijedi. To može dovesti do pobune ili, suprotno, do pretjerane povučenosti.

Stručnjaci za roditeljstvo preporučuju da se umjesto ove rečenice koriste kratka objašnjenja koja pomažu djetetu razumjeti odluku. Primjerice: "Sad idemo spavati jer ti treba odmor da sutra imaš energije za igru." Takva komunikacija ne oduzima roditeljski autoritet, već ga čini sigurnijim i utemeljenim na povjerenju. Dijete tako uči da poštovanje dolazi iz razumijevanja, a ne iz straha od kazne.