NOVI podaci eurostatističara, po kojima je Rumunjska sad već debelo pretekla Hrvatsku po glavnim ekonomskim pokazateljima, uznemirili su hrvatsku javnost. Iako se podaci koje je Eurostat objavio za prošlu godinu ne razlikuju bitnije od onih za prethodne godine, oni su dobar pokazatelj stanja u kojem se nalazi Hrvatska. To bi se stanje moglo nazvati - grebanjem po dnu Europske unije i politikom malih koraka.

> Rumunjska nas je debelo prestigla. Hrvatska je ekonomski na dnu Europe

Prema novim podacima Eurostata, hrvatski je bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku, iskazan u paritetu kupovne moći, odnosno korigiran za razlike u cijenama koje postoje među zemljama, lani iznosio samo 65 posto prosječnog BDP-a po stanovniku u EU. Drugim riječima, bio je za preko trećine manji od prosjeka Unije.

Otprilike na istoj razini bila je i naša kupovna moć, pa možemo zaključiti da Hrvatsku čeka još dug posao hvatanja koraka s ostalim novim članicama EU, a o starim članicama da i ne govorimo. Ukratko, još dugo nam neće biti znatno bolje. Barem ne na način koji bi zaustavio iseljavanje iz zemlje. 

Iza nas je još samo Bugarska, ali i ona nam puše za vratom 

Nakon što nas je po BDP-u po stanovniku pretekla i Rumunjska, koja je u prošloj godini dosegla 70 posto prosjeka EU, iza nas je u EU ostala još samo Bugarska u kojoj je BDP po stanovniku lani iznosio samo 53 posto prosjeka Unije. No i Bugarska se razvija brže od nas, pa je sada već prilično izgledno da će nam i ona u doglednoj budućnosti puhati za vratom. 

Kakvu su dinamiku razvitka posljednjih godina imale Rumunjska i Bugarska, možda najbolje pokazuje podatak da je Rumunjska, prema podacima Eurostata, u samo tri godine povećala svoj BDP po stanovniku sa 64 posto prosjeka Unije, koliko je iznosio 2017., na 70 posto Unijina prosjeka lani. Nešto sporiju dinamiku razvoja, ali i dalje bržu od Hrvatske, imala je Bugarska, u kojoj je BDP po stanovniku 2017. godine jedva iznosio 50 posto prosjeka EU, a lani je dosegao 53 posto Unijina prosjeka. 

Usporedba sa zemljama Zapadnog Balkana je slaba utjeha

Hrvatskoj tako kao slaba utjeha ostaje usporedba sa zemljama Zapadnog Balkana koje joj sve redom i dalje gledaju u leđa. Podaci Eurostata pokazuju da je BDP per capita u Srbiji lani iznosio 41 posto prosječnog BDP-a po stanovniku u EU, što je otprilike za trećinu manje nego u Hrvatskoj. Razlika u stupnju razvoja Hrvatske još je izraženija u usporedbi s BiH, u kojoj je BDP po stanovniku lani iznosio samo 32 posto prosjeka EU, što je upola manje nego u Hrvatskoj. Usput, BDP po stanovniku u BiH jedan je od najmanjih u Europi, znatno manji nego u, primjerice, Turskoj, u kojoj je lani, prema podacima Eurostata, iznosio 59 posto prosjeka EU, što je malo manje nego u Hrvatskoj. No zemlje Zapadnog Balkana i Turska još nisu članice EU, pa su i usporedbe s njima u ovom slučaju manje važne. 

Puno je razloga zbog kojih se Hrvatska dosad pokazala kao ekonomski neuspješna zemlja. Dio krivnje za to svakako snosi i, kako to u vladi vole reći, kasni ulazak u EU, budući da smo Uniji pristupili tek 2013. godine, devet godina nakon što je većina zemalja "Nove Europe", uključujući tu i Sloveniju, ušla u EU, i šest godina nakon što su EU pristupile Rumunjska i Bugarska. Kasniji ulazak u EU značio je i kasnije otvaranje europske blagajne za Hrvatsku te je produbio razlike u stupnju razvoja između nje i ostalih novih članica koje su joj još ne tako davno gledale u leđa. 

No kasniji ulazak u EU ne mijenja činjenicu da se nalazimo pri samom dnu EU. Primjerice, Slovenija, koja je u bivšoj Jugoslaviji bila prilično razvijenija od Hrvatske, sada nam je postala ekonomski neuhvatljiva. Naime, BDP po stanovniku u Sloveniji nalazi se na 89 posto prosjeka EU, što znači da će Hrvatskoj najvjerojatnije trebati desetljeća da sustigne zapadnog susjeda.

Razlozi zaostajanja za drugim zemljama prije svega su na domaćem terenu

Ekonomisti stoga kažu da razloge zaostajanja Hrvatske treba tražiti prije svega na domaćem terenu. Prije svega u nevoljkosti Hrvatske da se mijenja i hvata korak s promjenama koje se događaju u svijetu. 

"Ne bih rekao da tavorimo na dnu ljestvice EU, nego da se razvijamo znatno sporije od drugih. Glavni razlog je slab privatni sektor i prejaka uloga države u gospodarstvu. Država je kod nas sveprisutna, imamo bezbroj propisa i velike poreze. Pritisak države na privatni sektor je jak, a time se koči razvoj", kaže za Index konzultant Andrej Grubišić. 

Iako nema sumnje da imamo veliko porezno opterećenje i preveliku ulogu države u ekonomiji, dio ekonomista upozorava i da je problem u našem mentalitetu i nesređenom sustavu u kojem živimo. U Hrvatskoj je, ističe Predrag Bejaković, snažno ukorijenjeno iznajmljivanje apartmana i stanova, posebno u turističkim područjima i većim gradovima, što brojne građane odvlači s tržišta rada. Štoviše, rentijerstvo je potaklo i očekivanja o brzoj zaradi bez većeg rada. Građani drugih novih članica EU ipak se znatno manje oslanjaju na rentanje stanova i apartmana nego hrvatski građani. 

Previše očekujemo od države 

"Mi i inače nemamo razvijenu poduzetničku kulturu. Osim toga, kod nas prevladava stav da nam je država dužna osigurati usluge poput stanovanja, zdravstva, školstva ili mirovina. U drugim novim članicama to ipak nije tako: One su krenule s drugih osnova, ni ranije nisu ovisile o suncu i moru, provele su reforme i njihovi su stanovnici bili realniji u svojim očekivanjima od države nego mi. Osim toga, stanovnici većine tih zemalja politički su i ekonomski pismeniji od nas, a financijska nas slaba pismenost prilično koči. Zato su te zemlje danas i razvijenije od Hrvatske", ocjenjuje za Index Bejaković.

Upozorava i da se Hrvatska suočava s jakim otporom interesnih grupa kad god krene najava nekih strukturnih reformi. Kod nas su, ističe naš sugovornik, deklarativno svi za reforme, ali pod uvjetom da se kod njih ništa ne mijenja. 

"Hrvatska nije provela strukturne reforme, a bez njih će teško moći naprijed. Izgleda da se jednostavno ne želimo mijenjati", napominje Bejaković. 

Državni sektor nam je skup i neučinkovit 

Dio odgovora na pitanje zašto Hrvatska toliko kaska za drugima dao je i rendgen hrvatskih poslodavaca koji su davno postavili svoju dijagnozu: Državna uprava nam je preskupa i neučinkovita, lokalna samouprava razmrvljena, pravosuđe sporo, propisi se mijenjaju kao na tekućoj vrpci, a u društvu cvjetaju nepotizam i korupcija. Uz to, nemamo ni plana ni programa, a odluke se, kako to već dugo upozoravaju analitičari, donose ad hoc i često na temelju dojma.

Sve su to i razlozi zbog kojih Hrvatska, za razliku od niza drugih zemalja na istoku Europe, nije uspjela privući veća strana ulaganja, barem ne ona greenfield, "od nule", koja rezultiraju pokretanjem nove proizvodnje, otvaranjem novih radnih mjesta i povećanjem izvoza. Izostala je i jača potpora razvoju poduzetništva, kakva je na Zapadu, ali i u novim članicama EU, uobičajena.   

Poduzetništvo nam nije razvijeno, a menadžerima nedostaje znanja 

Međutim, medalja ima i drugu stranu, a ona hrvatskim poduzetnicima baš i ne ide na ruku. Još je studija o poduzetništvu koju je sredinom 2000-ih naručilo Ministarstvo gospodarstva pokazala da je horizont većine hrvatskih poduzetnika kratkoročan, odnosno da ih poslovanje zanima prije svega zbog brzog bogaćenja. Posljedica toga su i visoke cijene koje plaćamo za robu i usluge, svakako znatno više od onih koje bi omogućavale naše plaće. 

Nadalje, u jeku posljednje recesije, 2010. godine, kvalitetom upravljanja u hrvatskim tvrtkama pozabavila se konzultantska kuća Roland Berger. Nalazi su bili poražavajući - pokazali su da većina hrvatskih menadžera nema ni ideja ni vizije kako prebroditi krizu te da zapravo jedino znaju rezati troškove, odnosno otpuštati višak zaposlenih. 

Naravno, situacija se i u poduzetništvu od tada do danas promijenila, dijelom i zbog jake konkurencije koju nam je donijelo uklapanje u jedinstveno europsko tržište, što je i poduzetnike prisililo na promjene. Pa ipak, najveći dio hrvatskih tvrtki i dalje je okrenut samo domaćem tržištu, dok je izvoznika među njima razmjerno malo. 

Inovacije su kod nas u drugom planu

Problem ostaje i neinovativnost hrvatske ekonomije i društva u cjelini. Podaci Eurostata pokazuju da se po izdvajanjima za istraživanje i razvoj i dalje nalazimo pri dnu europske ljestvice. Tako smo lani samo 1.11 posto našeg BDP-a usmjerili u istraživanje i razvoj, dok je Slovenija za to izdvajala gotovo dvostruko više, 2.04 posto BDP-a. Naša izdvajanja za inovacije, inače, jedva su polovica prosjeka na razini EU, koji je lani dosezao 2.19 posto BDP-a, pri čemu valja reći da EU cilja na tri posto BDP-a koje će usmjeravati u istraživanje i razvoj, što su pojedine članice, poput Austrije i Švedske, već i ostvarile. 

Ipak, valja priznati da se i na tom planu posljednjih godina kod nas dogodio određeni napredak, budući da smo još 2013. godine za istraživanje i razvoj izdvajali samo 0.81 posto BDP-a, što je Hrvatsku činilo znatno sličnijom Bugarskoj i Rumunjskoj nego Sloveniji ili Češkoj. No taj napredak je očito nedovoljan da potakne razvoj društva inovacija, koje je kod nas u praksi uglavnom svedeno na ICT sektor. 

Promjene će trajati godinama

Sve su to problemi čije će rješavanje trajati godinama, a podrazumijevat će i promjenu svijesti i ponašanja ljudi, kako radnika tako i poslodavaca. Uz to, dubinski će trebati reformirati i sektor države.

Dok se to ne ostvari, Hrvatska ima šanse samo kaskati za drugima i eventualno napredovati polako, svakako sporije od drugih s kojima se obično uspoređujemo. Posljedica toga bit će stagniranje i zaostajanje na europskim i svjetskim ljestvicama, pa tako i za zemljama koje su nam ne tako davno gledale u leđa.