ZAVRŠIO je treći forum kineske inicijative "Pojas i put" (originalno najavljena kao Ekonomski pojas Put svile), kojim je označeno prvo desetljeće tog projekta. Održana je u Pekingu, gdje je kineski predsjednik Xi Jinping ugostio predstavnike više od 140 zemalja, među kojima je bio i ruski predsjednik Vladimir Putin.

Inicijativa "Pojas i put" je veliki projekt Kine kojim se ulaže u infrastrukturne projekte u drugim državama s namjerom njihovog jačeg ekonomskog povezivanja s Kinom. Nositelj je kineskog nastojanja da proširi svjetski politički i ekonomski utjecaj, a kritičari naglašavaju da preko nje Kina zemlje u razvoju stavlja u tzv. "dužničko ropstvo".

Broj šefova država na forumu "Pojas i put" se smanjio, Indija odbija prisustvovati

Od čelnika država iz Europe su bili mađarski premijer Viktor Orban i srpski predsjednik Aleksandar Vučić. Iako se najčešće govori o "predstavnicima" zemalja, i time preuveličava broj, kada se broje sami šefovi država, onda su samo 23 države sudjelovale s "punom snagom". Na prošlom forumu 2019. je sudjelovalo 36 šefova država (predsjednici ili premijeri).

Iz Južne Amerike su sudjelovali samo čileanski i argentinski predsjednici, a od afričkih država samo je pet poslalo nekog od šefova države (Egipat, Etiopija, Kenija, Mozambik, Rep. Kongo). Manji broj šefova država nego što je bio na prošlom forumu je primarno rezultat odsustva predstavnika država EU, ali i Azerbajdžana, Filipina, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Malezije.

Upadljivo je odsustvo Indije, koja nije poslala ni predstavnika, a kamoli premijera ili predsjednika. To nije novost jer je Indija od početka skeptična prema kineskom projektu "Pojas i put" i ni na jedn forum do sada nije slala svoje predstavnike.

Na pitanje odbijanja sudjelovanja na prvom forumu 2017. indijsko Ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo je u službenom priopćenju da "Inicijative povezivanja moraju slijediti načela financijske odgovornosti kako bi se izbjegli projekti koji bi stvorili neodrživo zaduženje za zajednice; imati uravnotežene ekološke standarde zaštite i očuvanja, transparentnu procjenu troškova projekta te prijenos vještina i tehnologije kako bi se pomoglo dugoročnom upravljanju i održavanju imovine koju su stvorile lokalne zajednice. Projekti povezivanja moraju se provoditi na način koji poštuje suverenitet i teritorijalni integritet."

Kineski zajmovi umjesto zajmova MMF-a

Protivljenje Indije najviše proizlazi iz stava da se projektom Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora, koji je dio šire inicijative "Pojas i put", narušava njezin teritorijalni integritet jer djelomično prolazi preko teritorija koji Indija smatra svojim.

Općenito projekt Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora otkriva mane s kojima se susreću zemlje u razvoju oko kineskog projekta "Pojas i put". Pakistan je država koja desetljećima ima problema s financiranjem infrastrukturnih projekata i neodrživosti javnih financija, a tu karakteristiku dijeli s mnogim državama koje sudjeluju u projektu "Pojas i put":

Od 1990. je MMF Pakistanu odobrio čak 13 različitih zajmova, koje je Pakistan tražio zbog nemogućnosti financiranja javnih troškova. Ti zajmovi su u pravilu vrlo povoljni, s daleko manjim kamatama od tržišnih, ali u zamjenu za njih MMF traži provođenje određenih reformi da se javne financije dovedu u red.

Samo od 2008. je Pakistan dobio više od 15 milijardi dolara, a sredinom ove godine je zatražio novi aranžman s MMF-om u vrijednosti od 3 milijarde dolara zbog opasnosti od bankrota. Zemlje poput Pakistana zatraže zajam od Kine umjesto MMF-u samo kada ne žele prihvatiti uvjete koje on postavlja.

Trinidad i Tobago je 2021. uzeo zajam od Kine umjesto od MMF-a, iako je kamata bila veća, isključivo zbog toga što Kina nije postavljala nikakve uvjete, prema riječima samog ministra financija Trinidada i Tobago.

Ogromni zajmovi koje zemlje poput Pakistana uzimaju od financijskih institucija iz Kine dok se istodobno nalaze u velikim problemima s javnim financijama i neodrživosti javnog duga, pa traže spas od MMF-a, predmet su brojnih kritika.

Koristi li Kina "diplomaciju dužničke zamke"?

Prema službenim kineskim podacima, potpisano je više od 200 različitih sporazuma kao dio inicijative "Put i pojas", sa 152 zemlje i 32 međunarodne organizacije. Ukupna vrijednost od 2013. je veća od bilijun dolara.

Ugovori između Kine i država koje sudjeluju u projektu "Pojas i put" često imaju tajne dijelove. Države u razvoju ionako nemaju razvijene sustave interne kontrole ni slobodne medije koji bi mogli propitkivati odredbe ugovora, pa se često pokaže kako uvjeti nisu toliko dobri koliko se prilikom njihovom sklapanja objavljivalo.

Kinu se optužuje za tzv. "diplomaciju dužničke zamke", kojom se nerazvijene države "natjera" na prevelike dugove koji se koriste kao poluga za politički utjecaj. Nemogućnost otplate duga aktivira dio ugovora prema kojem Kina može preuzeti potpunu kontrolu nad određenom infrastrukturom.

Brojni mediji u državama koje su primile zajmove od Kine prozivali su vlade svojih država da su zemlju ugurale u "dužničko ropstvo" prema Kini. Poznati primjer je luka na Šri Lanci koju je preuzela kineska državna kompanija nakon što ju je Šri Lanka morala prodati da bi podmirila javni dug.

Ipak, istraživanja problematike navodnog korištenja "diplomacije dužničke zamke" uglavnom nisu pronašla čvrste dokaze da Kina koristi dug za nedopušteni utjecaj na zemlje u razvoju. Čak i države koje sudjeluju u inicijativi "Pojas i put" uglavnom više duguju institucijama i privatnim investitorima sa Zapada nego iz Kine.

Kina je postala zadnjih godina veliki kreditor državama u razvoju, posebice Afrike i Srednje Azije, ali te države imaju dugu povijest financijskih malverzacija, lošeg upravljanja projektima, nemogućnosti vraćanja dugova, upadanja u problem s otplatom javnog duga itd. pa se za to ne može okriviti sama Kina.

Kina se i sama pretjerano zadužila, nije sklona opraštati dugove siromašnim državama

Mnoge države su ipak jako izložene prema Kini preko svog duga, a za razliku od MMF-a i drugih zapadnih kreditora koji su početkom ovog tisućljeća oprostili većinu dugova zemljama Afrike i postoje stalni programi oprosta dugova siromašnim zemljama, Kina rijetko oprašta dug.

Najviše su izloženi Laos, Mongolija, Kambodža, Kirgistan, Tadžikistan, Pakistan i Šri Lanka u Aziji, Etiopija, Angola, Džibuti, Rep. Kongo, Mozambik, Zimbabve, Tanzanija i ostale države u Africi. Ali kineski dug se probio i u Europu, gdje su veliki dužnici Bjelorusija, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija.

Visoka zaduženost dovodi do toga da se za vraćanje duga troši sve veći dio poreznih prihoda, tj. otplata duga je sve veći dio ukupnih troškova, pa se smanjuju izdaci potrebni za škole, zdravstvo, el. energiju, hranu i gorivo. Iscrpljuju se i devizne rezerve.

Nastavak velikog vala kreditiranja država u razvoju kao dio inicijative "Pojas i put" je upitan, jer se Kina i sama pretjerano zadužuje zadnjih petnaestak godina. Prema najnovijim podacima, ukupni dug Kine iznosi 272 posto BDP-a, više nego u EU i gotovo isto kao u SAD-u. Službeni javni dug je 77 posto BDP-a, ali je stvarni puno veći zbog toga što Kina nije sklona davati svjetskim institucijama podatke o svom dugu i veliki dio duga je "skriven" preko tzv. bankarstva u sjeni.

Polovičan uspjeh "Pojasa i puta", Kina pokušava stvoriti vlastiti oblik globalizacije

Dosadašnji uspjeh projekta "Pojas i put" je polovičan. S jedne strane je definitivno olakšao Kini nabavku sirovina za svoju industriju i pomogao joj postati jednim od glavnih ekonomskih subjekata na globalnoj sceni, a s druge strane nije puno postigao po pitanju širenja kineske valute yuana na svjetsku trgovinu.

2013. je udio kineskog yuana u međunarodnim transakcijama bio 2.2 posto, a danas je još uvijek ispod 4 posto. Udio u deviznim rezervama središnjih banaka je ostao manji od 3 posto. Ni u jednom segmentu kineska valuta nije ugrozila globalnu dominaciju dolara, koji je danas "jak" koliko i prije nastanka inicijative "Pojas i put".

Nije se promijenila značajno ni činjenica da Kina izvozno puno ovisi o SAD-u i Europi, a udio izvoza u Južnu Ameriku, Afriku i Australiju se nije značajno promijenio. U izvozu prema državama Azije još dominiraju Japan i Južna Koreja.

Politički cilj je definitivno postignut. Kina se nameće kao alternativa Zapadu, a na ruku joj je išao i rat u Ukrajini jer se Rusija zbog međunarodne izolacije oslonila na nju. Definitivno se stvara interesna sfera Kine, iako relativno ograničena na zemlje Azije.

Nakon što su zemlje Europe uglavnom napustile "Pojas i put", od čega je najpoznatiji primjer Italije, stvaranje kineskog utjecaja u Europi je upitno. Problem predstavlja i Indija, koja odbija sudjelovati u kineskim inicijativama općenito.

Nakon što je Kina prihvatila kapitalizam i prilagodila ga svojim željama, sada isto radi s globalizacijom. Kineski tip globalizacije tek nastaje, ima određene rezultate, ali se proces ipak odvija sporije nego što je zamišljeno 2013.