JEDNOJ muslimanki nije bilo dozvoljeno da bude sutkinja porotnica uz obrazloženje da nošenje tradicionalne marame krši načelo neutralnosti države u Njemačkoj. Ona je sada protiv te odluke podnijela ustavnu tužbu, piše DW.

U njemačkim školama rasprava o nošenju tradicionalnih marama nije novina. No sada je ova tema u Njemačkoj ponovo potaknula burne rasprave. Činilo se da je ovo pitanje razjašnjeno 2015. godine, kada je savezni Ustavni sud presudio da paušalna zabrana nošenja marame, kakvu nose muslimanke, za nastavnice nije u skladu s vjerskim slobodama, zajamčenima Ustavom.

Žena tvrdi da marama nije izražavanje vjerskog stava

Devet godina kasnije najviši njemački sud mora se ponovno baviti ovom temom. Tužbu je podnijela jedna sutkinja porotnica, dakle građanka koja kao članica porote sudjeluje u donošenju sudske presude. Ona je na tu dužnost izabrana 2023. godine, ali joj je, prema odluci Višeg suda (OLG) u Hammu u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, zabranjeno obavljanje te dužnosti zbog nošenja tradicionalne marame.

Obrazloženje: porotnica ne smije isticati vjerske simbole tijekom suđenja, jer time krši načelo neutralnosti. No taj sud je bio u dilemi, spomenuo je "sukob ustavno zaštićenog prava na prakticiranje vjere s državnim načelima neutralnosti prilikom obavljanja dužnosti porotnice."

Odbijena sutkinja porotnica je na saslušanju tvrdila da nošenje marame ne znači izražavanje vjerskog stava ili svjetonazora, već da je to za nju vjerska dužnost. Porotnica koja nosi maramu bi, kako je rekla, odražavala raznolikost društva i pluralizam. Ujedno bi povećala prihvaćenost sudskih presuda.

Podrška Društva za slobode

Tako to vidi i pravnica Sarah Lincoln iz neovisnog Društva za slobode (GFF). U razgovoru za Deutsche Welle ona kaže: "Govorimo o porotnicima, to su dobrovoljni (volonterski) suci, koji bi trebali predstavljati cjelokupno društvo. Oni ne nose odore i prepoznatljivi su kao privatne osobe koje ne podliježu državnim zahtjevima neutralnosti."

Isključivanje određenih grupa bi prema mišljenju GFF-a moglo narušiti povjerenje u pravosuđe, kaže Sarah Lincoln. "Muslimanke koje nose marame također su dio njemačkog društva." Samo zato što netko nosi vjerska obilježja, poput židovske kipe ili marame kakvu nose muslimanke, ne znači da ta osoba nije sposobna suditi objektivno i pravedno, ističe Lincoln.

Katolici su rijetko prepoznatljivi po izgledu

Strogo pobožnom katoliku se njegova vjera obično ne može vidjeti po načinu oblačenja, kaže ova stručnjakinja i dodaje: "To znači da se propisi o neutralnosti uglavnom odnose na muslimanske žene i njihovu maramu."

Ta granica bi bila prijeđena kada bi porotnica nosila burku. Kod tog odjevnog predmeta je pokriveno sve osim očiju. "Jer, komunicira se i licem, pomoću izraza lica", kaže Sarah Lincoln. Ona zato smatra da je potpuno pokrivanje lica porotnice nespojivo s obavljanjem te dužnosti.

Sumnje u ustavnu lojalnost

"Postoji opravdan interes da osobe koje sude drugima dijele temeljna načela naše demokracije i temeljnih prava", naglašava pravnica Lincoln. Ako zbog javnih izjava postoje sumnje u ustavnu lojalnost volonterskih sudaca, oni bi mogli biti isključeni sa suđenja. "Tako, na primjer, desni ekstremisti ili islamisti mogu biti spriječeni da unesu svoje stavove u presude", kaže Sarah Lincoln.

Muslimanka koja je sada podigla tužbu pred Ustavnim sudom je, prema mišljenju stručnjakinje Društva za slobode, posebno pogodna za ovu dužnost. Između ostalog, ona je školovana i obrazovana nastavnica, koja drži predavanja o vjerski motiviranom ekstremizmu, antisemitizmu i rasizmu.

Povratak u učionicu onemogućen zbog marame

Tužiteljica je taj posao obavljala samo kratko vrijeme, jer je nakon rođenja djece pa sve do 2006. godine bila na roditeljskom dopustu. Iste godine je pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija, u kojoj živi, uvela zabranu vjerskih obilježja u javnim školama. Od zabrane su izuzeti prikazi kršćanskih i zapadnih obrazovnih i kulturnih vrijednosti ili tradicija.

Muslimanskoj učiteljici je povratak u učionicu bio onemogućen zbog marame. Bez obzira na to, prijavila se na nekoliko škola, ali nije dobila radno mjesto. Zato je 2008. godine završila dodatnu obuku za obiteljsku terapeutkinju.

15 godina nakon promjene zanimanja ponovno mora iskusiti odbacivanje od strane njemačke države zbog svoje vjere i vanjskog izgleda. Ovaj put kao porotnica. Njena posljednja nada sada je Ustavni sud.