JUČER je iz Službe za javnost Grada Virovitice redakcijama hrvatskih medija poslano jedno od odvratnijih priopćenja za javnost ikad sastavljeno u Hrvatskoj. U tom priopćenju se beskrupulozno blati pokojnog Sinišu Palmu, donedavnog gradskog pročelnika za financije koji je navodno počinio samoubojstvo.

U priopćenju se Palmu optužuje da je on jedini krivac za misteriozni nestanak 17 milijuna kuna iz virovitičkog proračuna i da je bio ovisnik o kocki. Naravno, priopćenje nije moglo proći bez PR-ovski oblikovane izjave Ivice Kirina, dugogodišnjeg HDZ-ova gradonačelnika Virovitice koji je poručio sljedeće: “Ja kao gradonačelnik i sve gradske službe učinit ćemo sve kako bi se pronevjereni novac vratio u proračun”.

Kirinova obrana je da mu je pod nosom nestalo 17 milijuna kuna i da on nizašto nije kriv

Kirin je već godinama bog i batina u Virovitici, utjelovljenje lokalnog šerifa bez kojeg se ništa ne može te je prilično teško povjerovati da je nevjerojatni skandal nestanka čak 17 milijuna kuna iz gradskog proračuna isključiva odgovornost sada mrtvog Palme. No čak i da on jest bio ovisnik o kocki, kako ga tračaju u priopćenju koje je Kirin blagoslovio, Palm nije pao s Marsa na poziciju gradskog pročelnika za financije i gospodarstvo, nego je bio kadrovski izbor Ivice Kirina. Gradonačelniku Virovitice je najbliži suradnik pod nosom ukrao 17 milijuna kuna iz gradskog proračuna, a da gradonačelnik Virovitice ništa nije primijetio dok nije bilo kasno - to je obrana koju nudi Ivica Kirin.

Ta tragikomična verzija događaja, za koju Kirin misli da ga oslobađa političke odgovornosti, ipak nije iznenađujuća jer dolazi od čovjeka svojedobno poznatog kao spektakularno nekompetentnog ministra policije u vladi Ive Sanadera, kojega su svi zvali Ministar Jubito jer nije znao ispravno izgovoriti YouTube.

Rijetko je u životu napuštao Viroviticu

Podsjetimo se zato tko je Ivica Kirin, gradonačelnik Virovitice koji bi u nekoj normalnoj državi sam ponudio ostavku nakon što je otkriveno da je iz gradskog proračuna nestalo najmanje 17 milijuna kuna, dok u Hrvatskoj šalje beskrupulozna priopćenja u kojima tračevima sve želi svaliti na leđa svojeg suradnika koji je navodno počinio samoubojstvo.

Prema podacima na službenoj stranici Virovitice, Kirin je ništa drugo doli reprezentativan primjer HDZ-ova provincijskog uhljeba, čovjek koji se rijetko kada u životu odmaknuo od rodnog grada i njegovih dvadesetak tisuća stanovnika. Rođen je 1970. u Virovitici, tamo je završio osnovnu i srednju školu, dok je u Varaždinu završio Geotehnički fakultet i stekao zvanje inženjera. Nakon toga se opet vratio u Viroviticu i od 1998. bio zaposlen u privatnoj geodetskoj tvrtki. 

Kirin se 1987. učlanio u SKH, a 1997. u HDZ

No, još važnije je što se 27-godišnji Kirin 1997. učlanio u HDZ, uskoro postajući predsjednik virovitičke stranačke mladeži, udarajući temelje svojoj političkoj karijeri: nakon par godina u privatnom sektoru došao je na poziciju upravnog savjetnika za zaštitu okoliša u Uredu državne uprave Virovitičko-podravske županije. Ako ste mislili da je HDZ bio prva partija u koju se mladi Kirin učlanio, prevarili ste se. Još kao 17-godišnjak on je postao član SKH, a kada su mu kasnije to izvukli politički protivnici, opravdavao se da su ga drugi učlanili i da on o tome nije ništa znao. U svakom slučaju, ono što mu SKH nije uspio dati zbog raspada Jugoslavije, dao mu je HDZ u neovisnoj Hrvatskoj - karijeru, uspjeh, novac i moć.

Tako Kirin 2003. postaje gradonačelnik Virovitice nakon prijevremenih izbora. Mediji su zabilježili da je neartikulirani Kirin - za kojeg i Tomislav Karamarko zvuči kao Ciceron - tada bio najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj, predstavljalo ga se kao budućnost hrvatske politike i predvodnika nove generacije, iako je pet minuta razgovora s njime dovoljno da se procijene njegovi kapaciteti.

Sanader ga postavio za ministra unutarnjih poslova

Na gradonačelničkoj je poziciji i danas, s izuzetkom dvogodišnjeg mandata ministra unutarnjih poslova, kada se Ivica iz Virovitice prvi put našao na duže vrijeme u Zagrebu i proizveo niz skandala, sramoteći se u javnosti često na vrlo zabavan način.

Mediji su osjetili da pred sobom imaju ministra policije koji nije kapacitiran za obavljanje ministarskog posla pa ga definitivno nisu štedjeli, što je Krina tjeralo da ispaljuje još veće provale. Naročito su ga pogađali videi na YouTubeu, u kojima su ismijavane njegove verbalne akrobacije, pa je u jednoj TV emisiji izjavio i sljedeće: “Ja sam školovan i akademski obrazovan građanin, za razliku od onih koji me kritiziraju. I oni na Jubitou neka pokažu svoju spremu i diplome pa onda možemo o tome razgovarati.”

Evo još nekoliko Kirinovih verbalnih bisera koje je uspio ispaliti u samoj jednoj emisiji Otvoreno: 1. “Sada si uzmite tko je o svemu čemu pričao i vidjet ćete koliko masu tih stvari nema veze zapravo uopće nema vezu s ničime.”, 2. “Mi da bi nekog uvatili da prima mito, vi morate imat dokaz za to da bi čovjeka optužili.”, 3. “Organizirani kriminal, ja o njegovoj jačini ne bih htio govoriti, nemam ga s čime usporediti.”, 4. “Neću vam komentirati to zato što to uopće nije sukus govorit.” i 5. “Ako mi (HDZ, op.a.) nećemo voditi ovu državu, tko će je vodit?”.

Da, taj čovjek je dvije godine bio ministar unutarnjih poslova RH zahvaljujući Ivi Sanaderu i HDZ-u.

U lovu na veprove s haškim optuženikom Markačem koji je trebao biti u kućnom pritvoru

Kirina su ismijavanja u medijima i na internetu toliko naživcirala da je, po svemu sudeći, naredio da se otkrije IP adresa onih koji su na YouTubeu objavljivali videe pod naslovom “Kiro prosviro” s njegovim najvećim provalama, zbog čega ga je oporba optužila za zloupotrebu položaja i tražila osnivanje saborskog povjerenstva. 

Na kraju je njegovoj ministarskoj karijeri ipak presudila afera Vepar koju je otkrio Index. Kirin je išao u lov na veprove u društvu u Haagu optuženog generala Mladena Markača, koji je trebao biti u kućnom pritvoru do početka suđenja, a u tom kućnom pritvoru ga je trebala čuvati hrvatska policija.

Afera Vepar ga je srušila

Krajem 2007. Index je objavio fotografije Kirina, Markača i ostalih lovaca kako ponosno poziraju uz lešine životinja koje su poubijali, Kirin je podnio ostavku koju je Sanader prihvatio 2. siječnja 2008. 

Afera Vepar jedna je od onih paradigmatskih afera koja ilustrira da hrvatske institucije obilježava kršenje hrvatskih zakona i bahati idiotizam - ministar policije je išao u lov s čovjekom kojeg je trebao držati u kućnom pritvoru. Pritom je Kirin bio toliko bahat da mu nije ni palo na pamet barem zabraniti fotografiranje s Markačem, koje je neoboriv dokaz da je ministar policije sudjelovao u kršenju zakona. Da nije bilo tih fotografija i da se otkriće medija temeljilo samo na izjavama svjedoka, Kirin bi vjerojatno sve poricao, no ovako se nije mogao izvući.

Ili ipak jest? Naime, drugdje bi takva afera označila konačni kraj njegove političke afere, ali u Hrvatskoj se Kirin samo lijepo nakon fijaska u Zagrebu vratio u Viroviticu i opet zasjeo u fotelju gradonačelnika. 

Vratio se u Viroviticu i opet sjeo u gradonačelničku fotelju

Pobijedio je i u svim lokalnim izborima od tada, zadnji put 2017. godine. Ne može se znati da Virovitičan ne znaju koga biraju; itekako znaju, no i dalje ga biraju, iako se Virovitica pretvorila u još jedan moralno ruinirani hrvatski gradić u kojem skupina HDZ-ovih moćnika odlučuje o svakom detalju, naročito o tome tko u javnoj upravi dobiva posao.

Tek nakon što je Kirini završio svoju političku karijeru na nacionalnoj razini i vratio se u svoj feud zvan Virovitica, otkriven je najveći skandal njegove političke karijere. Kirin je kao ministar unutarnjih poslova bio upetljan u aferu Fimi media, u kojoj su HDZ i Ivo Sanader masovno izvlačili državni novac u stranačke i privatne džepove. 

Optužen za izvlačenje državnog novca u aferi Fimi media

Županijski sud u Zagrebu potvrdio je 2013. optužnicu protiv Kirina u slučaju Fimi media. USKOK ga tereti da je od 2006. do 2008. poslovao s Fimi medijom znajući da se na taj način prikuplja novac za financiranje HDZ-a, a u optužnici se tvrdi da je poništavao javne natječaje te poslove davao izravnom pogodbom Fimi mediji, unatoč mišljenju stručnog povjerenstva.

Optužen je da je tako oštetio državni proračun za 7,5 milijuna kuna. Kirin naravno tvrdi da je nevin, a suđenje se razvlači u standardnom stilu hrvatskog pravosuđa. Čak je moralo i dvaput započinjati jer je nakon početka prvog suđenja utvrđeno da je član sudskog vijeća Krešimir Devčić kao sudac istrage ranije u tom slučaju izdao nalog za pretragu.

Kirinova obrana pak ističe da on ne može biti kriv za sve što se događalo u MUP-u, a očito je da se Kirin i sada vodi istom logikom, nakon što je otkriveno da mu je pod nosom nestalo 17 milijuna iz gradskog proračuna Virovitice, što je skoro petina sveukupnog gradskog budžeta. U svakom slučaju, ako Kirin ikad bude proglašen krivim u aferi Fimi media, čeka ga zatvorska kazna između 6 mjeseci i 10 godina.

Hoće li sumnjivo samoubojstvo njegova pročelnika konačno označiti kraj Kirinove političke karijere?

Sada on ima većih problema od toga, mučnu i prljavu aferu u svojoj Virovitici, u kojoj je na gradonačelničkim izborima pobjeđivao u prvom krugu unatoč optužnicama, suđenjima i očevidnoj potkapacitiranosti za javne poslove.

Cijela stvar oko nestanka 17 milijuna kuna iz gradskog proračuna i navodnog samoubojstva pročelnika za financije smrdi do neba te je teško zamisliti da će gradonačelnik Kirin sve to uspjeti politički preživjeti, naročito koristeći se potezima poput bezočnog blaćenja tragično skončalog bivšeg suradnika.

Sudeći po poslanom priopćenju, Kirinu ne pada na pamet dati ostavku, nego on najavljuje da će se dati u potragu za iščezlim milijunima. Blago siromašnima inteligencijom koji mogu u to povjerovati.

Kapitalni primjerak lokalnog šerifa

Ipak, ima jedna jako dobra stvar u ovoj mučnoj aferi. Velika većina vodećih hrvatskih medija stacionirana je u Zagrebu, HTV je pak odavno ukinuo veliku mrežu dopisništava koja su nekoć pokrivala svako veće mjesto Lijepe naše, što je lokalnim šerifima omogućilo da se razmašu preko svih granica prihvatljivog i da čvrstorukaški tlače hrvatsku provinciju, odsječenu od svijeta i suvremenosti. 

Sada se reflektori i interes medija ponovno okreću prema Virovitici i time se eksponencijalno povećavaju šanse da će na površinu isplivati razna metaforička trupla koja su prethodno bila gurnuta pod tepih, ali sada počinju nezaustavljivo toliko zaudarati da se to više ne može prikriti bešćutnim priopćenjima, kao ni lažnim obećanjima.

Prvi put nakon niza godina svjedočimo realnoj šansi da se Virovitica oslobodi iz šapa Ivice Kirina, što za Viroviticu može biti samo dobra vijest, bez obzira na to kako na lokalnim izborima glasali njeni stanovnici.