U SVIJETU koji sve više oblikuju dvije nepredvidive velesile, Sjedinjene Američke Države i Kina, svjetske srednje sile pojačavaju međusobnu suradnju na svim poljima, od trgovine do sigurnosti. Cilj im je osigurati da u novom svjetskom poretku ne postanu kolateralne žrtve, piše The Wall Street Journal.

Novi poredak bez sidra

Kanadski premijer Mark Carney jedan je od najglasnijih zagovornika suradnje niza zemalja koje uključuju Kanadu, veći dio Europe, Japan, Južnu Koreju, Australiju, Indiju, Brazil i Tursku. "Srednje sile moraju djelovati zajedno jer ako ne sjedimo za stolom, naći ćemo se na jelovniku", poručio je kanadski čelnik nedavno na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu.

Novi svjetski poredak mnoge zemlje ostavlja bez čvrstog oslonca. S jedne strane, SAD se povlači iz svoje dugogodišnje uloge predvodnika međunarodnog poretka temeljenog na pravilima te sve otvorenije koristi svoju gospodarsku i vojnu moć kako bi prisilio druge da slijede njegove interese. Kina se, s druge strane, predstavlja kao nova odgovorna sila, no druge joj zemlje ne vjeruju jer je vide kao autokraciju spremnu kršiti globalna trgovinska pravila radi vlastite koristi.

"Ostatak svijeta promatra te dvije neprivlačne alternative i koleba se između dva pola", kaže Eswar Prasad, ekonomist sa Sveučilišta Cornell.

U potrazi za alternativama

Srednje sile sve se više pokušavaju zaštititi na dva načina: smanjivanjem ovisnosti o supersilama jačanjem samodostatnosti te traženjem savezništava s drugim srednjim silama oko specifičnih pitanja poput lanaca opskrbe, trgovinskih putova ili sigurnosne suradnje, objašnjava Stormy-Annika Mildner, izvršna direktorica Aspen Instituta u Njemačkoj.

Diljem svijeta potpisuju se novi trgovinski sporazumi koji zaobilaze SAD i Kinu. Mnoge države pojačavaju izdatke za vojsku, dok druge, poput Francuske, pokušavaju stvoriti domaće alternative američkoj dominaciji u tehnološkom softveru. No, ništa od toga neće biti ni lako ni brzo.

Srednje sile su raznolika skupina, pa se "sve svodi na pronalaženje pravih koalicija za prave teme", dodala je Mildner. S obzirom na to da takve zemlje često imaju suprotstavljene interese i vrijednosti, mogle bi uzrokovati više globalnih poremećaja umjesto da doprinesu stabilnosti i miru.

Poteškoće razvezivanja starih veza

Zapadne zemlje provele su 70 godina gradeći trgovinske i sigurnosne veze sa SAD-om. Raskidanje tih veza nije ni brzo ni jeftino. Zasad mnogi nemaju izbora nego pokušati izbjeći štetan trgovinski rat ili sigurnosni sukob. "Unatoč svim našim frustracijama i ljutnji, ne bismo smjeli ishitreno otpisati transatlantsko partnerstvo", rekao je njemački kancelar Friedrich Merz u Davosu.

Njegova zemlja ima razloga za oprez pri brzom udaljavanju od SAD-a: nalazi se blizu Rusije, nema vlastito nuklearno oružje i ima stagnirajuće gospodarstvo koje se uvelike oslanja na izvoz.

Ni na području trgovine nema lakih rješenja. SAD je dugo bio pokretač globalne potražnje, ali se sada zatvara, ograničavajući mogućnosti drugim državama da prodaju svoje proizvode. Kina nije alternativa jer je usmjerena na prodaju drugim zemljama, a ne na kupnju od njih.

Novi trgovinski i vojni savezi

Pod vodstvom premijera Carneyja, Kanada se u trgovinskoj politici s Kinom udaljila od SAD-a, ubrzala je odobrenje odgođenih projekata nafte, plina i rudarstva kako bi razvila veću gospodarsku autonomiju te je proširila izvozne terminale kako bi smanjila ovisnost o prodaji u SAD.

Europska unija nastavila je pregovore o slobodnoj trgovini s Indijom i zemljama južnoameričkog Mercosura te nastoji dovršiti sporazum s Australijom. "Naš je izbor namjeran: otvorenost umjesto protekcionizma, suradnja umjesto rascjepkanosti i trgovina utemeljena na pravilima umjesto nepredvidivosti", rekao je povjerenik EU za trgovinu Maroš Šefčovič.

Njemački kancelar Merz nedavno je posjetio Indiju. Ovog tjedna obilazi Saudijsku Arabiju, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate, a krajem mjeseca bit će u Kini. Njegov put slijedi nakon nedavnih posjeta Kini francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i britanskog premijera Keira Starmera. Ipak, svi su oprezni da jednu vrstu ovisnosti ne zamijene drugom, možda i gorom.

Mnoge srednje sile, posebno Njemačka, povećavaju vojnu potrošnju. Europska komisija je prošle godine (2025.) uspostavila program za sufinanciranje vojnih izdataka zemalja članica, kojem se u prosincu pridružila i Kanada. Europske zemlje također produbljuju obrambene veze sa zemljama istomišljenicama u istočnoj Aziji, uključujući Japan, Južnu Koreju, Singapur, Australiju i Novi Zeland, koje dijele strahove od Rusije i Kine.

Tako Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija i Japan zajedno razvijaju borbeni zrakoplov šeste generacije koji bi trebao biti operativan do 2035. godine. Južna Koreja postala je ključni dobavljač oružja nekim europskim zemljama: Poljska od nje kupuje tenkove, dok topništvo nabavlja od baltičkih zemalja, a dalekometne projektile od Norveške. Ujedinjeno Kraljevstvo i Australija surađuju sa SAD-om na izgradnji podmornica na nuklearni pogon, na čemu radi i Južna Koreja.

"Stvara se sve veća mreža veza između Europe i Azije koja odražava uspon Kine, ali ujedno služi i kao osiguranje od nepredvidivosti SAD-a", kaže Neil Melvin, direktor međunarodnih sigurnosnih studija na institutu Royal United Services u Londonu.

Ograničenja samostalnosti i rizik od nestabilnosti

Ipak, postoje granice europske sposobnosti da se sama obrani. Kontinent može proizvoditi vlastito topništvo, tenkove i brodove, ali je uvelike ovisan o SAD-u u ključnim područjima poput borbenih zrakoplova, vojnih satelita i nuklearne zaštite. "Ako itko ovdje, ponavljam, misli da se Europska unija - ili Europa u cjelini - može obraniti bez SAD-a, neka samo sanja. Ne možete. Ne možemo", rekao je nedavno glavni tajnik NATO-a Mark Rutte u Europskom parlamentu.

Melvin kaže da svijet vjerojatno ulazi u razdoblje u kojem se zemlje grupiraju u manje interesne skupine. No, upozorava da će srednje sile teško pronaći zajednički jezik, pogotovo ako imaju različite vrijednosti, te se pita mogu li zemlje poput Saudijske Arabije doista biti partneri europskim demokracijama ili Kanadi.

Ako srednje sile ne budu mogle gledati dalje od svojih kratkoročnih interesa, mogle bi postati dodatna destabilizirajuća sila, smatra Prasad. Kao primjer navodi Indiju, koja se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. odbila pridružiti sankcijama na prodaju ruske nafte i time Kremlju osigurala značajnu financijsku potporu za rat.

Mnoge srednje sile, poput Turske i Izraela, također se bore za regionalni utjecaj i time narušavaju stabilnost. Odluka Izraela da postane prva zemlja koja je priznala Somaliland, samoupravni teritorij unutar Somalije, izazvala je napetosti s Turskom i Egiptom, koji se protive tom potezu.

Budućnost Europe i nuklearna prijetnja

Postoji i rizik od širenja nuklearnog oružja. Odluka Francuske pod Charlesom de Gaulleom da se povuče iz zapovjedne strukture NATO-a i stvori vlastito nuklearno oružje danas se čini proročanskom. Prošlog tjedna, kancelar Merz prvi je put javno potvrdio da Berlin raspravlja o mogućem proširenju francuskog i britanskog nuklearnog kišobrana na Njemačku. Švedska je poručila da se želi pridružiti tim razgovorima, no troškovi bi mogli biti previsoki za kontinent sa stagnirajućim gospodarskim rastom.

Sama Europska unija dobar je primjer potencijala i ograničenja suradnje. Ona povezuje 27 zemalja, dajući joj kolektivnu moć u pregovorima o trgovini i postavljanju standarda. Međutim, njezina birokracija usporava donošenje odluka o svemu, od poticanja rasta do zajedničke obrane.

Uz američka sigurnosna jamstva, EU se nikada nije morala previše baviti obranom, rekao je Melvin. Sada će novi svjetski poredak testirati njezinu sposobnost postizanja brzog konsenzusa. "Bez američke moći, vrlo je nejasno postoji li uopće Europa kao cjelina ili je to samo skupina različitih zemalja s različitim interesima", zaključio je.