NOVA studija otkrila je zabrinjavajuću istinu o zraku koji udišemo u zatvorenim prostorima. Prema znanstvenicima, svakodnevno u naša pluća može ući više od 70.000 čestica mikroplastike, što je znatno više nego što se dosad vjerovalo. Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da je većina tih čestica dovoljno sićušna da prodre duboko u plućno tkivo, piše ScienceAlert.

Plastika je postala jedan od gorućih ekoloških problema našeg doba, zagađujući sve, od vodenih putova do naših krvnih žila. Te sićušne čestice ne unosimo u tijelo samo hranom i pićem, već i zrakom koji udišemo.

Francuska studija otkrila alarmantne brojke

Znanstvenici sa Sveučilišta u Toulouseu u Francuskoj proveli su istraživanje kako bi precizno izmjerili količinu plastične prašine koju udišemo. Tim je analizirao 16 uzoraka zraka iz stanova i automobila koristeći tehniku ramanske spektroskopije.

Rezultati su bili iznenađujući. Prosječna koncentracija u stanovima iznosila je 528 čestica mikroplastike po kubnom metru, dok je u automobilima ta brojka skočila na nevjerojatnih 2.238 čestica. Čak 94 posto tih čestica bilo je manje od 10 mikrometara, što im omogućuje dubok prodor u pluća.

100 puta više od ranijih procjena

Na temelju ovih podataka, tim je procijenio da odrasla osoba u zatvorenom prostoru svakodnevno udahne oko 71.000 čestica mikroplastike, od čega je 68.000 manjih od 10 mikrometara.

"Koncentracija koju smo pronašli je 100 puta veća od prethodnih ekstrapoliranih procjena", navode autori studije. "Ljudi provode prosječno 90 posto svog vremena u zatvorenom prostoru, uključujući domove, radna mjesta, trgovine, prijevoz itd., i cijelo to vrijeme izloženi su zagađenju mikroplastikom putem udisanja, a da o tome i ne razmišljaju."

Kakve su posljedice za zdravlje?

Iako još uvijek nije posve jasno što točno mikroplastika čini našem tijelu, znanstvenici sumnjaju da posljedice nisu nimalo bezazlene. Nedavna istraživanja povezuju izloženost mikroplastici s povećanim rizikom od određenih vrsta raka, problema s plodnošću, moždanog udara i niza drugih zdravstvenih tegoba.

Stoga je hitno potrebno provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdili biološki učinci ovih čestica, ali i pronašli načini za smanjenje izloženosti. Istraživanje je objavljeno u časopisu PLOS One.