Foto: FAH

ŽUPANIJSKI sud u Zadru uvažio je žalbu fra Šime Nimca i ukinuo rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Benkovcu od 14. svibnja prošle godine. Prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Baške Vode odbijen je kao neosnovan. Sud je obavezao Župu naknaditi fra Nimcu troškove postupka u iznosu od 93 tisuće kuna.

Sud u Benkovcu donio je rješenje o ovrsi temeljem presude od 14. lipnja 2013. godine koja je potvrđena na Županijskom sudu u Zadru 7. listopada 2014. godine radi naplate 9,8 milijuna kuna sa zateznim kamatama. Radi se o novcu kojeg je fra Šime podigao s računa Splitske banke uz pomoć bankarice Jasmine Bilonić, koja je zajedno sa njim nepravomoćno osuđena u kaznenom postupku za zlouporabu položaja. Novac je na račun položila tvrtka Sunčani Bast za zemlju u vlasništvu Župe. Crkva je tužila Bast za ništetnost ugovora uz obrazloženje da fra Šime nije imao pismenu suglasnost za prodaju terena. U tijeku su pregovori između crkve i Sunčanog Basta. Odvjetnik Tiho Luetić, koji zastupa tvrtku, požalio se da nije normalno da netko želi i teren i novac.

Oranice, pašnjaci i šuma

Sud je odredio ovrhu nad nekretninama upisanim u knjigama Općinskog suda u Benkovcu u Lišanima Ostrovičkim. Radi se o pašnjacima, oranicama i šumi, koje je trebalo rasprodati te tako namiriti crkvu.

Županijski sud u Zadru konstatirao je da je žalba fra Šime osnovana. Crkva je, naime, uz prijedlog za ovrhu bila dužna predati izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, a ako je pravo na nekretnini upisano na drugu osobu, prijedlogu se može udovoljiti samo ukoliko ovrhovoditelj podnese ispravu koja je pogodna za upis ovršenikova prava.

Crkva je, međutim, podnijela zemljišnoknjižne izvatke iz kojih proizlazi da su nekretnine, predmet ovrhe, upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske i trećih osoba.

Isprave nisu podobne za upis

Darovni i kupoprodajni ugovor, kojeg je Župa priložila, nisu isprave podobne za upis ovršenikovih prava jer je upis u zemljišnu knjigu dopušten samo protiv knjižnog prednika, a to je osoba koja je u času podnošenja prijedlog za upis upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava i ovršenik se na temelju tih isprava ne bi mogao upisati kao vlasnik, zaključio je sud.

"Pravilo o knjižnom predniku jedno je od materijalnopravnih pretpostavki zemljišnoknjižnog upisa koju određuje zemljišnoknjižno pravo pa kraj činjenice da predlagateljica uz prijedlog za ovrhu nije priložila i isprave kojima bi dokazala, odnosno, potvrdila pravni slijed stjecanja vlasništva od upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika do ovršenika, to je žalba ovršenika osnovana zbog pogrešne primjene materijalnog prava", stoji u odluci zadarskog suda.