TRENUTNU fazu rata u Ukrajini najbolje ilustrira kontrast ukrajinske akcije i ruske reakcije. Ukrajinske snage su iznenadnom, munjevitom i taktički briljantnom ofenzivom oslobodile nekoliko tisuća četvornih kilometara u nekoliko dana u Harkivskoj oblasti.

Ruske i separatističke snage nisu uspjele zaustaviti ukrajinske napade više pravaca. Kako su ih Ukrajinci munjevitim prodorima kroz obrambenu liniju obuhvaćali s bokova, morali su se navrat-nanos povlačiti na istok kako ne bi završili potpuno okruženi, iz jednog grada i sela za drugim.

Pritom su za sobom ostavile pozamašan arsenal - vojni analitičar Jakub Janovski procijenio je za Kyiv Independent da je Rusija izgubila ukupno 336 borbenih vozila od 7. do 11. rujna, od toga 102 samo 11. rujna, većinom u Harkivskoj oblasti. Rusi ih nisu stigli ni uništiti da ne padnu u ruke Ukrajincima, kamoli minirati teritorij koji napuštaju, kao što su to činili prilikom masovnog povlačenja iz okolice Kijeva, Černihiva i Sumija krajem ožujka i početkom travnja.

Ruske snage su dvije ključne greške koštale poraza i raspada na bojištu, ocjenjuje stručnjak za rusku vojsku i direktor istraživačkog programa u Programu ruskih studija u američkom institutu CNA Michael Kofman u razgovoru za podcast Geopolitics Decanted. 

Michael Kofman: Rusija teško podbacila u nadzoru ukrajinskih snaga

Prva je ta što su teško podbacili s prikupljanjem obavještajnih podataka o neprijateljskim aktivnostima, zbog čega im je pred nosom promaklo značajno nakupljanje ukrajinskih snaga uz front. Druga su njihovi uporni, ali neuspješni pokušaji napada na ukrajinsku obrambenu liniju istočno od Kramatorska. 

Bilo kako bilo, jasno je da je Rusija, nakon što je prebacila znatan dio snaga s istoka u Hersonsku oblast u pripremi za najavljivanu ukrajinsku protuofenzivu, ostavila preslabo branjenu prvu liniju kod Harkiva. Ruske rezerve koje su pristigle u pomoć, poput 90. tenkovske divizije, naprosto su došle prekasno.

Ipak, Kofman se ne slaže s drugim analitičarima da je ofenziva kod Hersona bila puka varka ili navlakuša: "Postoje dvije ofenzive koje napreduju u isto vrijeme i da, Ukrajina je imala dovoljno snaga za obje."

>> Rusi su pali na ukrajinsku navlakušu. Sad sve sjeda na svoje mjesto

Gotovo cijela Harkivska oblast je oslobođena, osim manjeg dijela istočno od rijeke Oskil. Rusija je sama priznala da su njene snage napustile strateški bitne gradove Balakliju, Kupjansk i Izjum, nakon što društvenim mrežama već danima kruže snimke ukrajinskih vojnika na ulicama i trgovima tih gradova. Na sjeveru su izbili na samu granicu s Rusijom i oslobodili grad Vovčansk, među ostalima. 

Ruska odmazda - raketiranje elektrana

Kako je Rusija odgovorila na ovaj dramatičan poraz? Raketiranjem elektrana i vodnih postrojenja kako bi ostavila slobodne ukrajinske gradove Harkiv, Dnjipro, Kramatorsk i druge - bez struje i vode, uključujući bolnice. Nakon prvog vala raketiranja električne infrastrukture u nedjelju, ponovo su je gađali u ponedjeljak, baš kad su ukrajinske službe uspjele popraviti 80% oštećene infrastrukture. Takvom surovom odmazdom, međutim, neće vratiti izgubljeni teritorij. 

"Već smo izgubili, ostalo je samo pitanje vremena", zaključio je sumorno bivši separatistički vođa, agent FSB-a i ruski ultranacionalist Igor Girkin. Drugi proruski komentatori ovih dana, očekivano, relativiziraju ukrajinski uspjeh tvrdeći da su ukrajinske snage vratile samo mali i nevažni dio okupiranog teritorija, da je rat daleko od gotovog i da Rusija može brzo preokrenuti gubitak koji je pretrpjela. S tim tumačenjem, međutim, ima nekoliko problema. 

Prvi je da uopće govorimo o ukrajinskoj protuofenzivi, i to ne jednoj nego dvije istovremene, više od šest mjeseci od početka rata. Rusija je, kao nominalno druga vojna sila svijeta protiv nominalno 22. (a obje ove pozicije mogle bi se lako promijeniti nakon rata), dosad već trebala uništiti ukrajinsku vojsku i okupirati barem sve istočno od rijeke Dnjepar, kako su mnogi predviđali da će se dogoditi.

Umjesto toga, posljednji veći grad, Lisičansk, osvojili su početkom srpnja. U posljednja dva mjeseca mučili su se s osvajanjem nekoliko sela na ukrajinskim obrambenim linijama, teško oslabljeni metodičkim ukrajinskim udarima na njihova skladišta streljiva, mostove i željeznička čvorišta, zapovjedne centre, radare i vojne baze, duboko iza linija fronta. 

Ukrajina u pet dana oslobodila više teritorija nego što su Rusi zauzeli u dva mjeseca

Tako su Ukrajinci, zahvaljujući zapadnim haubicama M777, Panzer 2000 i drugim, raketnim sustavima HIMARS i projektilima HARM, kao i američkim obavještajnim podacima, napravili temeljitu pripremu ili "oblikovanje bojišta" za ofenzivu. A kad su krenuli u napad, navodno moćna ruska vojska natjerana je u grčevitu obranu na jugu, a u bijeg na sjeveroistoku.

O daljnjem osvajanju, barem zasad, nema ni govora. A prema procjeni američkog nevladinog Instituta za ratne studije (ISW) od nedjelje, Ukrajinci su u pet dana, od 6. rujna, oslobodili više teritorija (oko 3 tisuće četvornih kilometara) nego što su ruske snage uspjele zauzeti u cijeloj zemlji od travnja. 

Drugo, prilično je upitno imaju li ruske snage u Ukrajini više operativnog kapaciteta za veće ofenzivne akcije u budućnosti, bez pojačanja u obliku nekoliko desetaka tisuća svježih, adekvatno obučenih i opremljenih vojnika, uz znatne količine pripadajućih borbenih vozila, artiljerije i ostalog teškog naoružanja.

I britansko ministarstvo obrane u svom je obavještajnom izvješću zaključilo kako "brzi ukrajinski uspjesi imaju značajne implikacije na ukupni operativni dizajn Rusije" te da će se "već ograničeno povjerenje raspoređenih trupa u rusko vojno vodstvo vjerojatno dodatno srozati".

Bez mobilizacije nemaju dovoljno ljudi, a za mobilizaciju nemaju kapaciteta

Takvo pojačanje izgleda nemoguće bez opće mobilizacije, koja sama po sebi ne bi riješila problem, jer, kako ističe Kofman: "Ruska vojska nije vojska masovne mobilizacije kao što je to bila sovjetska vojska... Netko ih mora obučavati i smjestiti. Moraju imati opremu. Moraju se pretvoriti u jedinice... Zato to nije izvedivo."

Osim toga, ukrajinska vojska tvrdi da je rusko vojno zapovjedništvo Ruske Federacije obustavilo slanje novih, već formiranih jedinica u Ukrajinu, prije svega zato što sami vojnici odbijaju ići u borbu zbog "trenutne situacije na ratištu i nepovjerenja prema višem zapovjedništvu".

Jasno je da bez pojačanja Rusija nema dovoljno snaga za nastavak rata. To je potvrdio i čelnik ruskih kolaboracionista u Harkivskoj oblasti Vitalij Gančev kad je izjavio da je omjer ukrajinskih i ruskih snaga u toj bitci bio osam naprema jedan.

Iako taj omjer zvuči prilično nevjerojatno, treba uzeti u obzir da je, prema navodnom izvještaju ruskih vlasti koji je ovih dana procurio, u Ukrajini poginulo više od 48 tisuća vojnika, ne računajući poginule borce kvazidržava DNR i LNR i plaćenike Wagnera, kao ni ranjene i nestale. 

Što se streljiva tiče, Kofman smatra da ruski proizvodni kapaciteti neće moći držati korak s potražnjom topništva, a da će za povećanje kapaciteta trebati dulje vrijeme.

Putin planirao osvajanje Donjecka do 15. rujna

Istina, Rusi i dalje drže kontrolu nad gotovo cijelom Luhanskom oblasti i više od polovice Donjecke oblasti, koje zajedno čine regiju Donbas koju su u travnju proglasili glavnim ratnim ciljem, navodno radi zaštite etnički ruskog i rusofonog stanovništva na tom području.

Međutim osovina Izjum-Kupjansk koju su do nekidan držali bila im je ključna za opskrbu snaga u Donbasu oružjem i streljivom iz vojnih baza u Rusiji. I ISW zaključuje da je "oslobađanje Izjuma okončalo izglede da Rusija može ostvariti svoje navedene ciljeve u oblasti Donjecka". 

Ruski predsjednik Vladimir Putin je, prema ukrajinskim obavještajnim saznanjima, zadao svojoj vojsci 15. rujna kao krajnji rok za potpuno osvajanje Donjecke oblasti, uključujući ključne gradove Slovjansk, Bahmut i Kramatorsk. U trenutnom kontekstu to zvuči kao tragikomični odmak od stvarnosti na terenu. 

Nemali dio stanovništva te regije možda i jest proruski nastrojen, pogotovo nakon osam godina okupacije, daljnje rusifikacije i protuukrajinske indoktrinacije, ali snimke koje ovih dana dolaze iz oslobođenih gradova i sela pokazuju stanovnike od kojih barem neki govore ruski, a koji razdragano pozdravljaju i grle ukrajinske vojnike. 

Toliko o Putinovoj tezi da ruski vojnici spašavaju narod Donbasa od ukrajinskog genocida, koja se pokazala jednako uvjerljivom kao i tvrdnja ruskog ministarstva obrane da su se ruske snage planirano pregrupirale iz Harkivske oblasti u Donbas. Povlačenje je možda bilo dijelom uspješno, budući da je glavnina ruskih snaga uspjela izbjeći zarobljavanje, ali očito nije bilo organizirano i uredno. 

Može li Ukrajina slomiti rusku obranu u Donbasu i Hersonu?

Oslobođeni stanovnici Harkivske oblasti iz mjesta Zaliznične rekli su za Washington Post da su Rusi odbacivali oružje na tlo dok su bježali, neki na ukradenim biciklima, automobilima u civilnoj odjeći, kad su shvatili da su ih njihove vlastite jedinice ostavile.

Isto tako, glasnogovornica južnog zapovjedništva ukrajinske vojske Natalija Humenjuk u ponedjeljak je priopćila da je i na južnom bojištu, u Hersonskoj oblasti, oslobođeno oko 500 četvornih kilometara i da su branitelji "napredovali između četiri i nekoliko desetaka kilometara". Još važnije, ustvrdila je da su neke ruske jedinice na tom području stupile u kontakt s ukrajinskim snagama i da pokušavaju pregovarati o uvjetima predaje. 

"Stupanj popuštanja odlučnosti i demoralizacije je toliko visok da čak i zapovjednici sada shvaćaju da nemaju kamo otići", dodala je Humenjuk, objašnjavajući da im je uzmak preko rijeke Dnjepar znatno otežan zbog ukrajinskog rušenja mostova i gađanja brodova koji je prelaze. Napomenula je da su i ruske snage kod Hersona svjesne velike ukrajinske pobjede kod Harkiva, prenose ukrajinski mediji. 

>> Sada kreće nova bitka i utrka s vremenom. Otvara se treći smjer ofenzive

Ukrajinci se očito nadaju da će dovesti nekih dvadesetak tisuća ruskih vojnika do točke sloma, kada će zbog nestašice streljiva, goriva i hrane, biti prisiljeni na predaju. Ipak, to je još daleko od izvjesnog. Iako je aktualna protuofenziva na istoku definitivno okrenula tijek rata u ukrajinsku korist, ISW upozorava da ona neće okončati rat.

Naprotiv, predviđaju da će uskoro kulminirati, dopuštajući Rusima da ponovno uspostave održivu obrambenu liniju i čak i provedu lokalizirane protunapade. Ukrajina će morati povesti nove akcije, a rat će se vjerojatno protegnuti do 2023., zaključuje ovaj institut.

S druge strane, vojni analitičar Mike Martin s King's Collegea u Londonu u članku za Telegraph tvrdi da je ruska vojska prešla točku s koje nema povratka i da je uskoro čeka potpuni poraz. A to bi bio i kraj Putina kao glavnog arhitekta ovog rata.