POTRESEN, izgreban i samo u odjeći koju ima na sebi, Ezzeldin Hassan Musa opisuje brutalnost sudanskih paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF) nakon što su preuzele kontrolu nad gradom el-Fasher u regiji Darfur. Njihovi borci, svjedoči, mučili su i ubijali muškarce koji su pokušavali pobjeći. Ezzeldin je sada jedan od nekoliko tisuća ljudi koji su, iscrpljeni i traumatizirani, uspjeli stići na sigurno u grad Tawila nakon bijega od nasilja koje su Ujedinjeni narodi opisali kao "užasno", piše BBC.

Vođa RSF-a, general Mohamed Hamdan Dagalo, u srijedu je priznao "kršenja" u el-Fasheru i najavio istragu, a već dan kasnije visoki dužnosnik UN-a potvrdio je da ih je RSF obavijestio o uhićenju nekih osumnjičenika.

"Patnja je bila nezamisliva"

Tawila, udaljena oko 80 kilometara od el-Fashera, postala je utočište za one koji su uspjeli izbjeći borce RSF-a. "Napustili smo el-Fasher prije četiri dana, 27. listopada 2025. Patnja koju smo doživjeli na putu bila je nezamisliva", priča Ezzeldin.

"Bili smo podijeljeni u skupine i pretučeni. Prizori su bili izuzetno brutalni. Vidjeli smo ljude ubijene pred našim očima. Vidjeli smo ljude kako ih tuku. Bilo je stvarno strašno." "I sam sam bio udaren po glavi, leđima i nogama. Tukli su me štapovima. Htjeli su nas potpuno pogubiti. Ali kad se ukazala prilika, pobjegli smo, dok su drugi ispred nas bili zadržani", nastavlja svoje potresno svjedočanstvo.

Ezzeldin objašnjava kako se pridružio skupini bjegunaca koji su se skrivali po zgradama, krećući se samo noću, ponekad i puzeći kako bi ostali neprimijećeni. "Naše stvari su ukradene", kaže. "Telefoni, odjeća - sve. Doslovno, čak su mi i cipele ukradene. Ništa nije ostalo. Tri dana smo bili bez hrane dok smo hodali ulicama. Božjom milošću, uspjeli smo preživjeti."

"Četvoricu su ubili pred nama"

Preživjeli koji su stigli u Tawilu ispričali su za BBC kako su muškarci na putu bili posebno na meti provjera RSF-a, koji su ciljali svakoga za koga bi posumnjali da je vojnik.

Pored Ezzeldina sjedi Ahmed Ismail Ibrahim, čije je tijelo prekriveno zavojima. Oko mu je ozlijeđeno u topničkom napadu, a grad je napustio u nedjelju, nakon što je primio liječničku pomoć. Njega i još šestoricu muškaraca zaustavili su borci RSF-a.

"Četvoricu od njih - ubili su ih pred nama. Pretukli su ih i ubili", kaže Ahmed, dodajući da je i sam tri puta pogođen. Opisuje kako su borci preživjelima pregledavali mobitele i poruke, a zatim im je jedan od njih rekao: "U redu, ustanite i idite."

"Moja braća", dodaje, "nisu me ostavila. Hodali smo oko 10 minuta, zatim se odmorili 10 minuta, i nastavili smo dok sada nismo pronašli mir."

Mrtva tijela na ulicama

U klinici Liječnika bez granica (MSF) zatekli smo i Yusru Ibrahim Mohamed. Odluku o bijegu donijela je nakon što joj je ubijen suprug, vojnik sudanske vojske. "Moj suprug je bio u topništvu", kaže. "Vraćao se kući i ubijen je tijekom napada. Ostali smo strpljivi. Zatim su se sukobi i napadi nastavili. Uspjeli smo pobjeći."

"Otišli smo prije tri dana, 28. listopada 2025.", priča ona, "krećući se u različitim smjerovima od topničkih područja. Ljudi koji su nas vodili nisu znali što se događa. Ako bi se netko opirao, bio bi pretučen ili opljačkan. Uzeli bi sve što ste imali. Ljudi su čak mogli biti pogubljeni. Vidjela sam mrtva tijela na ulicama."

Humanitarna kriza i strah za preostale

Alfadil Dukhan, koji radi u klinici MSF-a, kaže da on i njegovi kolege pružaju hitnu skrb pridošlicama, među kojima je 500 osoba kojima je trebalo hitno medicinsko liječenje.

"Većina novopridošlih su stariji ljudi te žene i djeca", kaže. "Ranjeni pate, a neki od njih već imaju amputacije. Dakle, stvarno puno pate. I mi im pokušavamo pružiti podršku i medicinsku skrb."

Oni koji ovih dana stižu u Tawilu pridružuju se stotinama tisuća ljudi koji su tamo pobjegli tijekom ranijih valova nasilja. Prije nego što ga je RSF zauzeo u nedjelju, el-Fasher je bio pod opsadom 18 mjeseci. Ljudi zarobljeni u gradu bili su izloženi smrtonosnim topničkim i zračnim udarima, a zbog blokade dostave pomoći gurnuti su u tešku krizu gladi.

Stručnjaci su, međutim, zabrinuti zbog relativno malog broja ljudi koji uspijevaju stići na sigurno. "Ovo je zapravo razlog za zabrinutost za nas", kaže Caroline Bouvoir iz humanitarne agencije Solidarités International. "Posljednjih nekoliko dana stiglo je oko 5.000 ljudi, što, s obzirom na to da vjerujemo da je u gradu još uvijek bilo oko četvrt milijuna ljudi, očito nije mnogo."

"Vidimo u kakvim su uvjetima oni koji su stigli. Jako su pothranjeni, jako dehidrirani, bolesni ili ozlijeđeni, i jasno su traumatizirani onim što su vidjeli bilo u gradu ili na putu", dodaje ona. "Vjerujemo da su mnogi ljudi trenutno zaglavljeni na različitim lokacijama između Tawile i el-Fashera, i ne mogu se kretati naprijed - bilo zbog svog fizičkog stanja ili zbog nesigurnosti na cesti, gdje milicije nažalost napadaju ljude koji pokušavaju pronaći sigurno utočište."

Iako je na sigurnom, Ezzeldin ne prestaje misliti na one koji su ostali zarobljeni. Njegov apel je jasan: "Moja poruka je da javne ceste trebaju biti osigurane za građane", moli on, "ili da se humanitarna pomoć pošalje na ulice. Ljudi su u kritičnom stanju - ne mogu se kretati, govoriti niti tražiti pomoć. Pomoć bi trebala stići do njih, jer mnogi nedostaju i pate."