TIHOMIR Ladišić rođen je 1966. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i dodatno se usavršavao u SAD-u na Sveučilištu u Knoxvilleu u Tennesseeju.

Svoj dugogodišnji novinarski rad započeo je na Hrvatskoj radioteleviziji kao novinar, ratni izvjestitelj te urednik emisija Slikom na sliku, Dnevnik i Otvoreno.

Kao producent i novinar od 2005. do 2008. godine radio je i na američkom Fox News Channelu.

Ladišić je jedan od najpoznatijih hrvatskih televizijskih novinara i urednika, a trenutno je news direktor televizije N1.

Ovo su njegove omiljene knjige.

Jonathan Franzen - Sloboda

Zaista treba imati hrabrosti u vremenima u kojima nestaje analogni svijet mehaničkih satova i papirnatih novina, u vrijeme društvenih mreža i objava ograničenih brojem znakova, objaviti tolstojevsku romančinu od 520 stranica. Trebalo je imati hrabrosti pisati knjigu 9 godina i nazvati ju tako opasno klišejiziranim imenom - Sloboda. Kad sam negdje početkom dvijetisućitih godina pročitao Korekcije, bio je to osjećaj kao kad sam preslušao prvi album The Velvet Underground and Nico. Prvi album poslije kojeg se ne može snimiti ništa bolje. A onda je Frenzen nakon Korekcija napisao Slobodu...

 
Clarissa Ward - On All Fronts

Priznajem odmah na početku, ovo je vrlo osoban izbor. Živio sam i radio kao producent sa Clarissom tri godine u birou Fox Newsa u Bagdadu. Želi li netko saznati kako izbliza, iza kamera, iz vrlo osobne perspektive izgledaju ratni tereni Sirije, Iraka, Afganistana, ovo je zaista jedinstvena knjiga prepuna tragičnih, ali i bizarnih i smiješnih priča. Clarissa je danas jedna od najboljih ratnih televizijskih reportera na svijetu i dobitnica brojnih novinarskih nagrada. 

Edo Popović - Ponoćni Boogie i druge priče

Napisao je Edo puno fenomenalnih novinskih tekstova, puno knjiga nakon Boogieja, ali za mene se priče u životu dijele na vrijeme prije i poslije ove knjige. Prvo i originalno izdanje izašlo je 1987., toliko davno da više nisam posve siguran u svoje sjećanje da sam prvi put ovu zbirku priča držao u rukama na platou iznad redakcije Poleta gdje smo često znali sjediti. Sve do promukle, završne Matine rečenice upućene konobaru: "Biste li bili toliko nepristojni i donijeli nam račun". Ali ono u što sam sasvim siguran: Boogie je miris i okus dima, piva, ljubavnih tragedija, politike, novinarstva i vremena koje je ubrzo završilo u tragediji koju živimo i danas. 

Hanif Kureishi - Ponoć cijeli dan

Zbirka proze, za mene možda najbolje napisane rečenice i priče o ljubavi. Zvuči neobično, ali uvjeren sam da naša osobna stvarnost nikada ne može biti toliko privlačna kao fikcija nečijih priča, a priče iz ponoći koja traje cijeli dan su nestvarno tužne i smiješne istodobno. Kureishi je studirao filozofiju u Londonu, a onda je shvatio da su klasici misli poput Kanta suviše racionalni i počeo pisati priče koje su toliko posebne da su prema njegovim predlošcima snimljeni brojni filmovi i televizijske serije, a i sam je kao scenarist bio nominiran za Oscara. Možda vrijedi i reći kako je za njegovu televizijsku seriju u produkciji  BBC-ja glazbu posebno skladao David Bowie. 

Michel Houellebecq - Serotonin

Sa svim njegovim djelima i likovima nikad nisi siguran koliko ih prezireš, ili žališ, ili voliš istovremeno. Kad sam pročitao Elementarne čestice, jer je cijeli svijet brujao o Houellebecqu, svima sam imao potrebu ispričati nešto o njegovom pisanju. Nakon Platforme i Mogućnosti otoka sam potpuno odustao od toga da s drugima razgovaram o njegovim romanima. Pokoravanje i ulazak u kontroverznu političku tematiku Francuske bilo je gotovo odustajanje od njegovog pisanja. Ali Serotonin... povratak je to temama ljubavnih veza, seksa, starosti, prostačkog i istovremeno briljantnog i duhovitog čitanja.