PRIJE pet godina u Bjelorusiji su započeli prosvjedi protiv vladajućih koji su brutalno ugušeni (slike pogledajte u galeriji). Što je ostalo od tog bunta i je li se zemlja promijenila?

Nitko to nije mogao predvidjeti kada su prije pet godina započeli najveći prosvjedi u povijesti Bjelorusije, i to u zemlji kojom je već više od četvrt stoljeća autokratski vladao Aleksandar Lukašenko.

Kako piše Deutsche Welle, od dana predsjedničkih izbora 9. kolovoza ljudi su počeli izlaziti na ulice u znak prosvjeda protiv lažiranog izbornog rezultata u korist Lukašenka. Ali također potaknuti i nedostatkom zaštitnih mjera vlasti protiv pandemije COVID-a kao i uhićenjem najperspektivnijih oporbenih predsjedničkih kandidata te tisuća građana. Žene su organizirale marševe, a studenti štrajkove, prosvjedovali su radnici, glumci i sportaši, bilo je otpuštanja diplomata, otvorenih pisama liječnika i učitelja. Sigurnosne snage zemlje reagirale su valom nasilja. Zlostavljane ljude moralo se iz policijskih postaja prevoziti izravno u bolnice.

A holivudska priča domaćice Svetlane Tihanovskaje, koja je umjesto svog tada zatvorenog supruga Sergeja Tihanovskog ušla u borbu za bjelorusko predsjedništvo, završila je bez sretnog kraja. Ona je bila prisiljena otići u egzil u Litvu.

Tijekom godina Aleksandar Lukašenko sve se više osiguravao podrškom Rusije. Pomogao je Vladimiru Putinu u ratu protiv Ukrajine, izazvao migrantsku krizu na granici s Europskom unijom, dao se potvrditi za još jedan petogodišnji mandat i još uvijek ne razmišlja o ostavci. Ali je li sve to moglo završiti drugačije?

Što bi se dogodilo da...

Razvoj događaja u Bjelorusiji vjerojatno tada nije mogao biti drugačiji, smatra Artjom Shraibman, stručnjak u berlinskom Carnegie centru. "Zapad u tim kritičnim trenucima nije imao poluge da nekako oslabi Lukašenkov režim", kaže ovaj politolog u razgovoru za DW.

DW-ov kolumnist Aleksandar Friedman, koji predaje istočnoeuropsku povijest na njemačkim sveučilištima, ukazuje na paradigmu svjetske politike koja je 2020. godine bila drugačija. "S europske točke gledišta, Bjelorusija se percipirala kao zona ruskih interesa u kojoj je bio potreban krajnji oprez", objašnjava za DW. Situacija bi možda bila drugačija da Putin nije podržavao Lukašenka i umjesto toga zauzeo neutralan položaj.

Režim želi sakriti represije

Od masovnih prosvjeda u Bjelorusiji više se ne mogu naći čak ni digitalni tragovi. Mediji koji su tada izvještavali danas su zatvoreni ili rade iz inozemstva. No čak su i njihove internetske stranice bjeloruske vlasti blokirale.

Ali i mnogi su izbrisali svoje fotografije i videozapise događaja iz 2020. kako ne bi vlastima dali materijal za pronalaženje sudionika prosvjeda. Također su nestali članci, izvještaji, arhivi i objave na društvenim mrežama.

Istodobno, režimu u Bjelorusiji postaje sve teže sakriti ogroman opseg represije. Od 2020. godine, prema podacima Centra za ljudska prava "Vjasna", u Bjelorusiji je najmanje 8.519 ljudi kazneno gonjeno iz političkih razloga, a ukupno je više od 60.000 ljudi pritvoreno.

Među najpoznatijim zatvorenicima je aktivistica i flautistica Maria Kolesnikova, osuđena na 11 godina zatvora. Njezina obitelj do danas nema kontakt s njom. Isto vrijedi za bankara i filantropa Viktora Babariku, koji služi 14-godišnju zatvorsku kaznu. A borac za ljudska prava Ales Bjaljacki trenutno je jedini nobelovac na svijetu koji mora raditi u kaznenoj koloniji šest dana u tjednu. "Bjaljackijevo zdravstveno stanje se pogoršava, ima problema s vidom i nogama", kaže u razgovoru za DW Leonid Sudalenko, bivši politički zatvorenik i Bjaljackijev kolega u "Vjasni".

"Ako ih želite, uzmite ih!"

Bjelorusi se još uvijek progone vezano za prosvjede iz 2020. godine. Od početka godine više od 1700 ljudi je uhićeno zbog upravnih i kaznenih te politički motiviranih optužbi. A to su samo brojke koje su poznate aktivistima za ljudska prava.

Posljednjih mjeseci režim je oslobodio političke zatvorenike u malim skupinama - ukupno više od 300 ljudi. U lipnju 2025. među njima je bio i Sergej Tihanovski, bloger i suprug vođe bjeloruskih demokratskih snaga, Svetlane Tihanovskaje. Oslobođen je iz zatvora na dan sastanka Aleksandra Lukašenka s posebnim izaslanikom američkog predsjednika Donalda Trumpa, Keithom Kelloggom.

Bjeloruski režim danas ne taji da bi oslobodio političke zatvorenike za protuusluge Zapada. Spreman je predati "nekoliko tisuća ljudi", izjavio je Lukašenko 31. srpnja. "Ako ih želite, uzmite ih! Što dobivamo zauzvrat?", rekao je nakon razgovora s delegacijom iz SAD-a.

Što Zapad može učiniti za Bjelorusiju?

Artjom Shraibman smatra da bi Zapad mogao pružiti više podrške ljudima u bjeloruskim zatvorima. "Mogao bi aktivnije pregovarati o oslobađanju tih ljudi i ponuditi Lukašenku različite ustupke vezane za njegov ugled i diplomaciju - pozive, posjete i kontakte." Teoretski, zapadne zemlje mogle bi ići i dalje, kaže on, i "razmotriti ukidanje nekih sankcija kako bi se postigla neka vrsta razmjene s Lukašenkom za okončanje migrantske krize i oslobađanje političkih zatvorenika".

"Sve ovo vjerojatno neće radikalno promijeniti situaciju u Bjelorusiji", kaže stručnjak. "To bi moglo promijeniti perspektive i sudbine pojedinaca, pojedinih žrtava ovog režima. To je uvelike u rukama Zapada. Ali s obzirom na to da Bjelorusija nije bila prioritet niti je sada, do sada nije bilo ozbiljne volje za rješavanjem tog problema."