OD POČETKA sukoba u Ukrajini Kina je službeno zauzela neutralnu poziciju. Kineski su dužnosnici s jedne strane izjavljivali kako je pravo na suverenitet i teritorijalni integritet zapisano u osnivačkim aktima Povelje Ujedinjenih naroda, neprikosnoveno i u njihovom poimanju međunarodnih odnosa neosporivo pravo, dok su s druge strane u više navrata priopćili kako uzroke za invaziju Rusije na susjednu državu treba tražiti u ekspanzionističkoj politici zapadnih sila, točnije širenju NATO saveza na Istok.

Pažljivi promatrač

Kineski političko-vojni vrh je par puta pokušao, u duhu mirnog razrješenja sukoba između Ruske Federacije i Ukrajine te šireg političko-ideološkog konflikta na relaciji Rusija-Zapad, promovirati vlastite mirotvorne agende, ali su one bile glatko odbacivane od Zapada, a dojam je da ih je i predsjednik Putin više retorički podržavao nego što je stvarno želio prihvatiti izložene ideje kao polaznu osnovu za potencijalne mirovne razgovore. 

Međutim, ovdje je riječ o samo jednom segmentu kineske vanjsko-sigurnosne politike, i to segmentu kozmetičkog karaktera. Kina se na međunarodnoj političkoj pozornici svojim izbalansiranim stavom prema ukrajinskom konfliktu zapravo željela prikazati svijetu kao netko tko poštuje pravila i standarde međunarodnog prava te uzuse miroljubive koegzistencije među narodima i državama.

Ono što je bio i ostao fokus kreatora kineske vanjske i sigurnosne politike je, kako i sam Pentagon izvještava, "pažljivo promatranje situacije i učenje lekcija iz ruskog rata u Ukrajini". Kinezi su analizirajući razorne sankcije Zapada prema Ruskoj Federaciji u vidu diplomatske, financijske, trgovinske, prometne, energetske i vojno-tehnološke blokade razumjeli da bi se u nekom trenutku u budućnosti i oni mogli naći u istoj poziciji. To ih je potaknulo da se založe za unapređenje i poboljšavanje obrambene samodostatnosti, napretka vojno-tehnološkog kompleksa i financijske otpornosti.  

Izvješće Pentagona, koje je uslijedilo nakon prošlotjednog objavljivanja kongresne procjene američke strateške obrambene agende, kaže da je kineska odlučnost da se modernizira djelomično vođena uvjerenjem da su Sjedinjene Države "sudjelovale u sustavnom nastojanju suzbijanja razvoja Kine, sprječavanju ujedinjenja Tajvana s kontinentalnim dijelom zemlje i održavanju globalne hegemonije SAD-a".

Pitanje Tajvana je za Kineze rubna crta

U ovom kontekstu pitanje ujedinjenja "jedne zemlje s dva sustava", kako kineski dužnosnici vole govoriti kada je riječ o odnosu Tajvana i Kine, za njih je temeljno pitanje od prvorazrednog značaja. U svim najbitnijim dokumentima, bilo da je riječ o vladajućoj komunističkoj partiji bilo državnim organima (mada zbog samog političkog sustava tu ne može biti govora o različitom pristupu), Tajvan je neosporivo dio Kine, koji će se na "ovaj ili onaj način" pripojiti matici zemlji. 

Otuda burno, ne samo diplomatsko-političko, reagiranje kineske države na učestale posjete najviših američkih dužnosnika Tajvanu u protekloj godini, premda ni SAD niti drugi zapadni saveznici ne priznaju Tajvan kao neovisnu i suverenu zemlju. Međutim, to za Kineze očito nije bilo dovoljno. Zato se pribjeglo vojnom pritisku. 

Na temelju dokaza s terena Pentagon je izvijestio kako je Kina pojačala diplomatski, politički i vojni pritisak protiv Tajvana tijekom 2022. i 2023. godine. Tvrdi se i kako kineska vojska rutinski provodi provokativne i destabilizirajuće aktivnosti u i oko Tajvanskog tjesnaca.

I vlasti Tajvana su, u vrlo sličnom tonu, izvijestile o gotovo svakodnevnim kineskim vojnim letovima u njihovoj, samoproglašenoj identifikacijskoj zoni protuzračne obrane (ADIZ), kao i o povećanim akcijama kineske mornarice, uključujući nosač zrakoplova Shandong. Kopnene vojne vježbe također su održane na obali okrenutoj prema Tajvanu.

Pentagon je zbog novonastalih okolnosti izrazio zabrinutost, a prije svega zbog kontinuiranog odbijanja kineske vojske da se uključi u vojnu komunikaciju sa Sjedinjenim Državama i to u vrijeme kada se poduzimaju riskantne operativne aktivnosti presretanja američkih zrakoplova s kineskim. 

Takvo ponašanje kineske strane prema izvješću Pentagona "povećava rizik da operativni incident ili pogrešna procjena prerastu u krizu ili sukob s nesagledivim posljedicama". Ministarstvo obrane Sjedinjenih Država navodi da će iz preventivnih razloga učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi se pokušale otvoriti i zadržati linije komunikacije na relaciji dvije armije, koje bi bile garancija da konkurencija neće skliznuti u otvoreni sukob.

Reakcija Kine i panika u Pentagonu

U trenutku kada se američka administracija priprema za potencijalni sastanak licem u lice između predsjednika Joea Bidena i kineskog čelnika Xi Jinpinga u Kaliforniji sljedećeg mjeseca, i to unatoč napetostima između dvije zemlje koje su još uvijek jako visoke (ne samo po pitanju Tajvana nego i po pitanju skidanja oznaka tajnosti od Pentagona s brojnih videozapisa i slika koji pokazuju porast broja kineskih borbenih zrakoplova koji su ove i prošle godine uznemiravali američke vojne zrakoplove u Južnom i Istočnom kineskom moru), u četvrtak, 19.10.2023. godine, Pentagon je objavio uznemirujuće izvješće o aktivnostima kineskog vojno-tehnološkog kompleksa.

Dakle, Kinezi su prema Pentagonovom izvješću pod službenim nazivom "Vojni i sigurnosni razvoj koji uključuje Narodnu Republiku Kinu" ubrzali daljnje unapređenje sposobnosti i koncepata za "borbu i pobjedu u ratovima" protiv "jakog neprijatelja", što je vjerojatni eufemizam za Sjedinjene Države. Kina trenutno radi na misiji razvoja novog oružja i poboljšanja vojne obuke kao dio velike modernizacije kako bi osigurala da zemlja ima jednu od najnaprednijih vojski na svijetu do 2049. godine.

Ono što je posebno uznemirilo Amerikance i izazvalo paniku u Pentagonu su projekcije razvoja kineskog nuklearnog oružja. Kina trenutačno ima više od 500 nuklearnih bojevih glava, a procjenjuje se da će ih udvostručiti na više od 1000 do 2030. godine, odnosno više od 1500 do 2035. godine. Većina njih bit će postavljena na sustave koji mogu doseći teritorij Sjedinjenih Država.

Izvještaji obavještajnih službi govore o tome da kineske aktivnosti, kada je u pitanju nuklearno naoružanje, premašuju u smislu razmjere i složenosti sve ono što je Kina radila u zadnjih desetak godina. Ulažu se ogromni znanstveno-tehnološki napori i velika financijska sredstva u širenje kopnenih, morskih i zračnih platformi za isporuku nuklearnog oružja te u infrastrukturu koja je potrebna za podršku ovog velikog širenja nuklearnih snaga.

Kina će vrlo vjerojatno koristiti svoje nove "brze inkubatore", reaktore i postrojenja za proizvodnju plutonija u naprednom programu rapidnog narastanja nuklearnog oružja, unatoč tome što kineski dužnosnici javno tvrde da su ta postrojenja namijenjena za miroljubive svrhe. Osim toga, Kina će bez dvojbe dovršiti izgradnju tri nova polja za silose za rakete na kruto gorivo, uključujući najmanje 300 novih silosa za interkontinentalne balističke rakete (ICBM). Neke od njih su već ukrcane na ICBM-ove silose, za što kao dokaz postoje snimke američkih špijunskih satelita.

Razvija se i konvencionalno oružje

Kineska vojna ekspanzija nije ograničena na njezin nuklearni arsenal. Kao i prethodnih godina, Peking je nastavio širiti svoju mornaricu, narastajući s 340 brodova i podmornica u službi prošle godine, na više od 370 ove godine. Pentagon navodi i da bi Kina mogla istražiti razvoj konvencionalno naoružanih interkontinentalnih raketnih sustava. Ako budu do kraja osmišljeni i operativno postavljeni, takvi bi sustavi imali sposobnost zaprijetiti konvencionalnim napadima na ciljeve u kontinentalnim dijelovima Sjedinjenih Država, Havajima i Aljasci. 

Izvješće Pentagona predviđa da Kina razvija i napredne sustave nuklearne isporuke, kao što je Fractional Orbital Bombardment System (FOBS) i strateško supersonično klizno vozilo, kako bi odgovorila američkim sposobnostima obrane od projektila i povećala vlastite sposobnosti na globalnoj sceni. Kinezi su tijekom 2021. godine proveli testiranje jednog takvog supersoničnog klizajućeg vozila koje je prešlo gotovo 25.000 milja.

Potencijalni smrtonosni nuklearni trokut: SAD, Rusija, Kina

Nuklearne zalihe Pekinga još uvijek su puno manje od ruskih ili američkih. U siječnju 2023. godine Rusija je imala 5889 nuklearnih bojevih glava, a Sjedinjene Države 5244 prema neovisnom Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira. U operativnom smislu Washington ima oko 1410 nuklearnih bojevih glava, a Rusija 1550. 

Međutim, s gore spomenutom naglom ekspanzijom svog nuklearnog arsenala do 2035. godine, Narodna Republika Kina će apsolutno uhvatiti priključak s dvije najveće nuklearne sile. Postavlja se pitanje kako će se u svjetlu te nove činjenice ponašati na međunarodnoj političkoj i sigurnosnoj sceni. Kakve će korake poduzimati, na primjer, prema Tajvanu?

Hoće li ostati dosljedna odluci da se odbije uključiti u pregovore o kontroli nuklearnog naoružanja zajedno sa Sjedinjenim Državama i Rusijom, tvrdeći da su arsenali druge dvije zemlje mnogo veći od njezinih, kao što to čini danas, ili će poput Rusije u veljači ove godine pobjeći od sudjelovanja u nekom novom sporazumu o smanjenju strateškog nuklearnog naoružanja? Previše teških pitanja, a izgleda postoji samo jedan odgovor. Svijet će u novostvorenom trokutu nuklearnih velesila izvjesno postati manje sigurno mjesto za život.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala