24. SIJEČNJA 2025. predstavlja sigurno jedan od najdramatičnijih dana u modernoj političkoj povijesti Srbije. Generalni štrajk koji su srbijanski studenti zakazali nije prva, ali je svakako najozbiljnija provjera podrške građana Srbije jednom ovdje nepoznatom stilu upravljanja državom. Jer, ovo nije samo bunt protiv aktualne autoritarne vlasti i njihovog vođe.

Ovo je finalna pobuna protiv permanentne autoritarnosti, kao teške kronične bolesti kojoj je Srbija podlegla od početka, otkad je Slobodan Milošević lupio rukom o stol. Otuda i uredno obraćanje studenata institucijama, s napadnim izbjegavanjem da se bilo koji zahtjev uputi jednoj nepodnošljivoj i uzurpatorskoj instituciji – Predsjedniku Republike.

>> Cijeli dan trajao prosvjed u Beogradu, završio pred RTS-om. Vučić držao kontraskup

Taj pristup je srušio cijeli koncept u kojem su bili zarobljeni podjednako i vlast i opozicija te promovirao stil društvene komunikacije koji nas tek treba uvesti u drugi, željeni model civilnog društva, podjele vlasti i vladavine prava.

Kao da je cijelo 20. stoljeće bačeno kroz prozor

Zanimljivo je da u isto vrijeme dok Zapad napušta liberalni model institucionalne demokracije, podčinjavajući se suverenističkim vođama, neki studenti, đaci i građani u Srbiji organiziraju se u pokret koji se, slučajno ili ne, među prvima suprotstavlja tsunamiju nacionalnih diktatura. Protest se vremenski poklopio s krunidbom Cezara na Kapitolu 20. siječnja, čime je uspostavljena nova kozmogonija gdje su svoje mjesto našli i Putin i Xi, ali i Orban i Vučić, Erdogan i Fico, kao i mnogi drugi u najavi, kako u Austriji, Nizozemskoj tako i u Francuskoj, Njemačkoj i Švedskoj...

Prvi put nakon 1945. demokracije idu u susret i prilagođavaju se, makar po stilu ponašanja, dojučerašnjim ljutim neprijateljima. Kao da je cijelo 20. stoljeće bačeno kroz prozor. U takvim uvjetima naša djeca drže veliki školski sat ne samo nedemokratskoj vlasti već i svima nama koji već desetljećima na takvo društveno zlo pristajemo.

Vlast kao odgovor istog dana organizira u Jagodini osnivanje dugo očekivanog Pokreta za narod i državu, kao neku vrstu kontramitinga. To nas podsjeća na neki drugi 24., ovog puta 24. prosinca 1996., kada je Milošević na beogradskim Terazijama organizirao skup gdje je došlo do fizičkog sukoba pristalica vlasti i demonstranata koji su se suprotstavili izbornoj krađi. I tada su studenti bili kreativna avangarda koja je nadmudrila i nadigrala fizičku silu vlasti i presudno doprinijela pobjedi.

U režimskim medijima se nastavlja simulacija željene stvarnosti gdje se domaći plaćenici suprotstavljaju problemima i pojavama koje su sami izmislili, kao onomad kada su dali podršku opoziciji za projektirani referendum koji opozicija nije ni tražila. Podli i pokvareni kakvi već jesu, tijekom tjedna su počeli podmetati nepostojeći vojvođanski separatizam, ispisujući po Novom Sadu grafite odvraćanja građana.

Dan prije generalnog štrajka su na varadinskoj Dugi, mostu preko kojeg se iz pravca grada izbija na EXIT teritorij, a uz zaštitu komunalne policije, okačili veliki transparent na kojem piše VOJVODINA REPUBLIKA. Naravno da je ta podlost samo dodatno motivirala Novosađane da se uključe u generalni štrajk.

Fenomen koji nitko nije očekivao

Posebno zanimljiv fenomen, koji se nametnuo sasvim neočekivano, jest uključenje osnovnih škola u Novom Sadu i Beogradu u protest i štrajk. Tamo gdje se negdje moglo razumjeti i opravdati eventualno nezadovoljstvo roditelja osnovaca - zbog prekida nastave za njihovu nepunoljetnu djecu - desili su se nesvakidašnji masovni hepeninzi učitelja, nastavnika i roditelja. Nije mi svejedno dok gledam kratki video gdje ispred osnovne škole moje unuke na novosadskom Novom naselju nastavnici i stotine roditelja u školskom dvorištu pjevaju legendarnu pjesmu YU rock misije Za milion godina.

Dok ministrica prosvjete prijeti smanjenjem plaća prosvjetnim radnicima za siječanjsko štrajkanje, advokati produžavaju svoj štrajk na cijeli vikend. Djeca i građani se polako skupljaju po srbijanskim gradovima, kolone studenata i učenika se spajaju na dogovorenim mjestima. Masovno im se priključuju profesionalni esnafi, roditelji i slobodni građani. 

Bjesni rat na društvenim mrežama, gdje režimski trolovi nastavljaju s podmetačinama i dezinformacijama, na što im mladež odgovara beskrajno dobro se zajebavajući. Ima i zatečenih, dobronamjernih vjernika koji se pitaju što studentima zaista smeta kada su im svi zahtjevi ispunjeni? Netko odgovara videom u kojem na tadašnjeg ministra policije, a današnjeg potpredsjednika vlade Aleksandra Vulina, tijekom obilaska jedinice za otkrivanje narkotika, laje pas obučen za otkrivanje šest vrsta droga među kojima je i kokain. Što kaže Nenad Čanak, umalo da mu odgrize nos, daleko bilo.

Vlast nema odgovor

U međuvremenu, vlast nije pronašla adekvatan odgovor na stil borbe gdje druga strana ne nameće stranačke ili ekonomske, već, prije svega, moralne i civilizacijske imperative. Zato poteže provjereni način uvođenja opozicije u prvi plan kako bi se u pozadini zatomili studenti, iako Đilasa i bulumentu također nitko ništa ne pita. Kao, sačuvaj me Bože, u filmu Mrtav ladan gdje ekipa vuče sa sobom mrtvog dedu simulirajući da je živ. 

Potrošena je i ona neostaljinistička žvaka o stranim plaćenicima, koja nas je kao tanka crvena nit pratila, čini mi se, oduvijek. Oni koji tvrde da u vlastitom narodu nema slobodnih ljudi koji misle svojom glavom, i to besplatno, više ne proizvode željeni efekt i predmet su najvećeg prijezira. Od stranih plaćenika gori su samo domaći.

Nije do kraja jasno je li generalni štrajk samo jednodnevni performans kojim se treba provjeriti spremnost građana da se masovno i nepovratno suprotstave diktaturi ili će organizatori hendlati priču u pokretu, ovisno o situaciji i do ispunjenja svih zahtjeva? 

Prisjetimo se da je, pored četiri zahtjeva vezana za pad nadstrešnice, procesuiranja "lojalista" koji su fizički napadali studente i građane, oslobađanja svih zatvorenih aktivista protesta kao i ispunjavanja materijalnih uvjeta u korist studenata i Univerziteta, novosadska studentarija tražila i ostavke gradonačelnika Novog Sada i predsjednika vlade Srbije. Teško da bilo kakvo smirivanje protesta može početi prije nego što se posljednji zahtjev ne ispuni, pogotovo u Novom Sadu, mada ne treba sumnjati i u najširu podršku ostalih.

Studenti, đaci i građani su se već od podneva sreli i povezali na dogovorenim destinacijama u mnogim gradovima širom kišovite Srbije. Teško je ocijeniti koliko je privatnika u štrajku, ali sasvim je izvjesno da Novi Sad uvjerljivo prednjači. U paralelnom političkom kozmosu nervozni lokalni SNS pastiri utjeruju svoja stada u autobuse za Jagodinu. 

S više mjesta je nesumnjivo potvrđeno da su sve javne institucije, ustanove i poduzeća jučer od osam ujutro do četiri popodne bili zabravljeni, nije se moglo unutra, a pogotovo nikako napolje. Iskače mi nečiji reels ili fotka na kojoj se kroz prozor vlade nazire lik ministra vanjskih poslova Đurića. Objavu prate stihovi čuvene sevdalinke Mirno spavaj, nano, sve je zaključano.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala