AKO POSTOJI nešto zbunjujuće u pitanju izvanzemaljske otmice, onda je to čvrsto uvjerenje onih koji tvrde da su ih izvanzemaljci odveli u svoje svemirske brodove. Obično tijekom spavanja. Obično za izvođenje nedopuštenih seksualnih eksperimenata, kao u urnebesnim skečevima u Saturday Night Live poput onog s Kate McKinnon, Cecily Strong i Ryanom Goslingom.

Za mnoge ljude, zapravo milijune, ovo je ozbiljno pitanje. Kako to?

Priče o otmicama sežu u pedesete godine prošlog stoljeća

U SAD-u, prva popularna priča o otmicama koje su izvodili izvanzemaljci bila je ona o Betty i Barney Hillu. Par iz New Hampshirea tvrdio je da ih je NLO oteo 19. rujna 1961. Njihova priča, međutim, druga je priča o otmici koja je postala svjetski poznata. Prva je iz 1957. godine i usredotočena je na Antônija Villasa Boasa, farmera iz ruralnog Brazila.

Prema Villasu Boasu, u noći 16. listopada, dok je orao polja svojim traktorom, skupina izvanzemaljaca visokih oko 1.5 metara odvela ga je u svemirski brod. Smjestili su ga u sobu i vidio je kako plin izlazi iz zidova. Od plina mu je jako pozlilo. Tada je došla vrlo privlačna žena - gola, duge platinasto plave kose, vatrenocrvenih stidnih dlačica i tamnoplavih mačjih očiju - i natjerala ga na snošaj.

Villas Boas je tvrdio da su njezine namjere bile sasvim jasne - stvoriti hibrid čovjeka i izvanzemaljca kojeg će uzgajati na svom planetu. Nakon što se vratio, Villas Boas je primijetio da ima opekline po tijelu. Liječnik iz uglednog medicinskog centra dijagnosticirao mu je opekline od zračenja. Ovaj liječnik, Olavo Fontes, imao je kontakte s američkom NLO istraživačkom grupom APRO. Villas Boas se nije sjećao kako je dobio opekline.

Mnogi su vjerovali u njenu istinitost iz politički nekorektnih razloga

Priča je stekla svjetsku popularnost kasnih 50-ih godina. Mnogi su vjerovali u njenu istinitost iz politički nekorektnih razloga, tvrdeći da "skromni" farmer iz ruralnog Brazila ne bi mogao smisliti takvu priču. Zapravo, Villas Boas nije bio ni skroman ni neobrazovan. Njegova obitelj posjedovala je velika zemljišta. Kasnije je postao odvjetnik i bavio se time do svoje smrti 1992. Nema sumnje da je njegova slava pomogla njegovoj karijeri.

Velika većina znanstvenika kategorički poriče da narativi o otmicama imaju bilo kakvu stvarnu komponentu. Većina tih priča su proizvodi raznih vrsta abnormalnih psiholoških stanja, od osobnosti sklonih fantaziji do samohipnotičkih transova, sindroma lažnog pamćenja, paralize sna, poremećaja okoliša tijekom spavanja ili neke ozbiljnije vrste psihopatologije.

Druga mogućnost je krivo predstavljanje stvarnosti uzrokovano posttraumatskim stresom, vjerojatno zbog nekog neželjenog seksualnog susreta.

Članak o "otmici" se pojavio prije njegove priče?

Američki istraživač i skeptik Peter Rogerson doveo je u pitanje istinitost narativa Villasa Boasa, pa i mnogih drugih, tvrdeći da se članak o otmici izvanzemaljaca pojavio u popularnom časopisu O Cruzeiro u studenom 1957. Napomenuo je kako je Villas Boasova priča postala popularna tek 1958. i da je Villas Boas vjerojatno promijenio datum svoga "susreta s izvanzemaljcima" kako bi mu dao veću vjerodostojnost.

Također, Rogerson je tvrdio da su na Villasa Boasa (i druge navodno otete osobe) utjecali senzacionalistički narativi ufologa Georgea Adamskog, koji je bio vrlo popularan 50-ih godina. Za sve zainteresirane za povijest otmica, Rogersonov je članak bitno štivo.

Većina priča o otmicama ima elemente zajedničke s onom Villasa Boasa: otmica u svemirski brod izvanzemaljaca, liječnički pregledi koji se usredotočuju na ljudski reproduktivni sustav (ili eksplicitni seksualni kontakt s izvanzemaljcima) i misteriozni tragovi na tijelu. Carl Sagan u svojoj knjizi "The Demon Haunted World: Science as a Candle in the Dark", spaja ove elemente, argumentirajući povezanost između onoga što oteti sada govore i onoga što priče o misterioznim seksualnim noćnim susretima govore već stoljećima.

Postoje mitologije koje datiraju iz sumerskog folklora 2400. godine prije Krista u kojima demon u muškom ili ženskom obliku zavodi ljude u snu. Sveti Augustin i Toma Akvinski pisali su o demonima inkuba i sukuba koji dolaze tijekom spavanja i stupaju u seksualne odnose s nevoljnim ljudima. Slične se priče pojavljuju u kulturama diljem svijeta. Villas Boasova platinasta plavuša svakako se uklapa u ovaj narativ.

Zar ti pametni vanzemaljci nikako ne mogu shvatiti ljudsku biologiju?

Najbliža zvijezda od Zemlje je udaljena oko četiri svjetlosne godine. Našem najbržem svemirskom brodu trebalo bi oko 100.000 godina da stigne tamo. Ako inteligentni izvanzemaljci postoje i došli su ovamo, oni moraju imati tehnologije koje su izvan svega što možemo zamisliti jer moraju biti sposobni za (1) brzo međuzvjezdano putovanje; (2) radarom neotkriven prolazak; te (3) odlazak bez traga. Njihovi posjeti su još spektakularniji s obzirom na to da postoje tisuće priča o otmicama i susretima s NLO-ima.

S druge strane, moramo se zapitati koliko su ti izvanzemaljci doista pametni, s obzirom na to da uvijek iznova ponavljaju isti eksperiment na ljudskoj anatomiji. Zar nikako ne mogu shvatiti ljudsku biologiju? Ili imaju samo izopačenu stranu? I dolaze li različiti izvanzemaljci na Zemlju? Ako je tako, koliko je vrsta fiksiranih na nas? Ta mogućnost je vrlo nevjerojatna, s obzirom na njihovu spektakularnu tehnologiju putovanja kroz svemir.

J. William Schopf, paleontolog s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, jednom je rekao da izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze, citat kojeg je Carl Sagan učinio slavnim. U slučaju otmica izvanzemaljaca, vrlo obična objašnjenja lako nadmašuju nedostatak dokaza. Gdje su oni? Kako to da nijedan ozbiljan znanstvenik s njima nikad nema kontakta?

Znanstvenici to ne govore zato što su tvrdoglavi, zlovoljni, neosjetljivi ili slijepi. Znanstvenici bi voljeli imati dokaze o izvanzemaljskom životu, posebno o inteligentnom životu! To je ono što astrobiologija želi. Znanstvenici bi prvi prihvatili činjenice - kad bi ih bilo.

Osnovno načelo znanosti je temeljiti tvrdnje na dokazima iza kojih su čvrsti i provjerljivi podaci. Inače, zašto znanstvenim tvrdnjama davati ikakvu vjerodostojnost? To je ono što znanstveni rad razlikuje od lažnih vijesti.

Nema znanstvenika koji ne bi volio pronaći uvjerljive dokaze o izvanzemaljskom životu. Najvjerojatnije taj život neće biti posebno inteligentan, nego nešto poput jednostavnih izvanzemaljskih bakterija. Ali, zar ne bi bilo nevjerojatno spoznati da život nije samo slučajnost koja se dogodila samo na Zemlji. Ili, bilo bi još nevjerojatnije spoznati da je baš tako, zaključuje Wired.