OBILNA kiša kakva je u večernjim satima 24. srpnja Zagreb pretvorila u bazen događa se vrlo rijetko, prosječno jednom u više stoljeća, no klimatolozi upozoravaju da postoje jasni pokazatelji da nam globalno zagrijavanje već sada donosi sve učestalije i sve jače ekstreme, što uključuje i kiše i suše.

Srušen rekord u satnom intenzitetu kiše

Oborina koja je u Zagrebu pala u 24 sata u noći s 24. na 25. srpnja po ukupnoj dnevnoj količini nije oborila rekord. Nje je u prošlosti, od kada postoje mjerenja, znalo biti i više. No toga je dana srušen rekord po satnom intenzitetu oborine, a poseban problem bilo je to što je najintenzivnija bila nad središtem grada.

Prema DHMZ-u, glavnina izmjerene količine kiše od 58,9 mm pala je u vrlo kratkom vremenskom razdoblju između 20 i 21 sat na lokaciji Zagreb-Grič.

"To je rekordan intenzitet oborine kojim je premašen dosadašnji maksimum jednosatne oborine od 52 mm iz 1976. godine. Toliki satni intenzitet kiše iznimno je rijedak događaj te se na toj lokaciji može očekivati prosječno jednom u više od 100 godina! U idućih sat vremena palo je još 18,1 mm oborine čime je dvosatni intenzitet kiše od 77 mm/2 h toliko rijedak događaj da se može očekivati prosječno jednom u više od 400 godina", tumače naši stručnjaci.

S klimatskim promjenama bit će sve više i sve jačih ekstrema

Klimatolozi posljednjih godina upozoravaju da znanstvene analize pokazuju da bi ekstremnih događaja, kako kiša tako i suša i jakih vjetrova, u budućnosti moglo biti sve više. To je u skladu s činjenicom da se u toplijoj atmosferi može pohraniti veća količina vlage, a time i energije.

Porast temperature zraka i oceana te smanjenje morskog leda i porast srednje razine mora već sada jasno ukazuju na klimatske promjene. Njihovi signali jači su od višegodišnjih prirodnih varijacija.

Promjene u hidrologiji nešto su sporije

Promjene u hidrološkom sustavu događaju se nešto sporije, a prirodne varijacije su veće pa je u tom dijelu sustava teže dobiti jednako jasan signal.

Klimatolog dr. sc. Ivan Güttler s DHMZ-a kaže da teorija i mjerenja ukazuju da s porastom temperature raste i količina vodene pare u atmosferi. Ta dodatna količina vodene pare, ističe, pridodat će se postojećim izmjenama vode u klimatskom sustavu, što može pojačati oborine u smislu intenziteta, trajanja i prostornog obuhvata.

"No na raspored oborinskih događaja utječe i dinamika strujanja zraka. Klimatske projekcije za Europu ukazuju na pomicanje većine ciklonalnih poremećaja prema sjeveru. To dovodi do povećanja količina oborine na sjeveru Europe, a smanjenja na jugu i u Sredozemlju. Prostor Hrvatske i susjednih zemalja u prijelaznoj je zoni pa signal klimatskih promjena ima bitno sezonsko svojstvo. Do kraja 21. stoljeća na području Hrvatske očekujemo porast količine oborine zimi, a smanjenje ljeti. U narednih 30 godina govorimo o signalu plus zimi ili minus ljeti između 10% i 15%, ovisno o sezoni i dijelu Hrvatske, s tendencijom rasta u ostatku stoljeća ovisno o emisijama stakleničkih plinova. Bitno je naglasiti da opažene i modelirane temperature zraka na području Hrvatske već sada iskazuju svojstvo statističke značajnosti u svim sezonama. Kada je riječ o količini oborine, kako srednje, tako i ekstrema, promjene će postati jasnije i izraženije tek u narednim desetljećima", tumači Güttler.

Ksenija Cindrić Kalin, klimatologinja s DHMZ-a, pojašnjava da analiza trajanja sušnih razdoblja na području Hrvatske ukazuje na značajan trend njihovog produljenja u razdoblju od 1961. do 2015. u toplom dijelu godine na području sjevernog Jadrana, osobito ljeti.

"No taj trend ne isključuje da ćemo i u klimi suhih ljeta koja očekuju Sredozemlje ponekad svjedočiti vrlo kišnim sezonama", ističe Cindrić Kalin.

Kako se pripremiti za budućnost?

Nakon obilnih kiša u Zagrebu, u medijima i na društvenim mrežama pojavile su se neke kritike reakcije DHMZ-a u posljednjem nevremenu koje proizlaze iz nerazumijevanja nadležnosti, ekspertize i odgovornosti Zavoda.

"Jedna od najčešćih klimatoloških analiza koje DHMZ radi za korisnike jest analiza maksimalnih kratkotrajnih intenziteta oborine koja se koristi pri planiranju građevinskih zahvata i dimenzioniranju sustava odvodnje u gradovima. Mi statističkim modelima procjenjujemo vjerojatnosti premašaja pojedinih ekstremnih količina oborine kao i pouzdanost tih procjena", kaže Perčec Tadić.

"Tu naša ekspertiza prestaje. DHMZ je obavezan pravovremeno najaviti i izdati upozorenja na opasne vremenske pojave i tu je naša nadležnost i odgovornost. Sa svim gospodarskim sektorima, od poljoprivrede, preko energetike do graditeljstva, koji koriste meteorološke, klimatološke i hidrološke podatke, ili podatke o kvaliteti zraka, surađujemo pri izradi analiza i podloga kako bi se stanje pojedinih komponenti klimatskog sustava moglo uključiti u planiranje i strategije njihovog rada i razvoja. S kojim kritičnim pragovima intenziteta i povratnim razdobljima se dimenzionira pojedini sustav, detaljnije mogu obrazložiti projektanti", poručuje naša klimatologinja.

Zagrebački sustav odvodnje je iz 19. stoljeća

Hidrolozi DHMZ-a ističu da je jedan od ključnih problema grada Zagreba u situacijama obilnih oborina kanalizacijski sustav iz 1892. godine, koji je mješovitog tipa, što znači da se u njega odvode i sanitarne i oborinske vode.

U to vrijeme Zagreb je imao manje od 83.000 stanovnika.

"Budući da grad kontinuirano raste, sve se više povećavaju asfaltirane i vodonepropusne površine te se značajno povećava površinsko otjecanje. Uz to sve manje količine se prirodno procjeđuje u podzemlje, a sve brže teku površinski do odvodnih kanalizacijskih otvora koji su pak u takvim događajima često zatrpani obilnim količinama nanosa zemlje, šljunka i organskog materijala (lišća i granja). Sustav odvodnje u takvim situacijama je potkapacitiran te se javlja tečenje pod tlakom, što znači da u nižim dijelovima kanalizacijska voda pod tlakom izlazi na površinu i miješa se s oborinskom vodom, što dodatno otežava situaciju", ističu hidrolozi.

Problem je što se miješaju fekalne i oborinske vode

Ugledni zagrebački arhitekt prof. Dražen Juračić kaže da je potok Medveščak kanaliziran krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada je građena i mreža koja je završavala na liniji željezničke pruge.

"Ona je bila dovoljno dimenzionirana, a prema tadašnjim standardima miješala je oborinsku vodu s fekalnom, odnosno kanalizacijskom", podsjeća Juračić.

"To je u većini većih, ali i manjih gradova do danas napušteno jer ima jednu osnovnu manu, a to je da onemogućuje tretman pročišćavanja fekalnih voda budući da tako izmiješana voda dolazi u različitim razrjeđenjima i količinama. Kad su građeni dijelovi Zagreba južno od pruge prema Savi, mreža se samo nastavila. Profili su se ponešto povećavali, no sistem miješanja ostao je isti. Tu je napravljena fatalna pogreška jer iako su profili povećavani, ispravno bi bilo da su sustavi južno od pruge građeni tako da odvajaju oborinsku vodu od fekalne i da su građene nove trase. Stare su se pritom mogle samo nastaviti do Save, odnosno do mjesta gdje bi se pročišćavale. S tom pričom povezana je afera sa zagrebačkim pročistačem koji je bio nevjerojatno skup, ali koji ne može funkcionirati kako treba jer se u situacijama udara radi o nesavladivim količinama promjenjivog razrjeđenja. Taj pokušaj pročišćavanja voda tehnički je besmislen. Kada se skupljaju samo fekalne vode, stvar je jednostavna jer one dolaze u konstantnoj količini. No kada imate zajedno oborinske i fekalne, onda su razlike goleme kada imate sušu tri mjeseca, a potom udar u jednom ili nekoliko dana", tumači Juračić.

Sustav se ne održava i ne čisti

No loš i zastario sustav samo je dio problema Zagreba. Drugi je taj što se izljevi na cestama ne čiste. Stoga čak ni mreža koja bi na vrhovima brežuljaka mogla poslužiti za odvodnju nije angažirana, nego se sve slijeva po cestama i udara u glavni kanal.

"U takvim situacijama kanalizacija se napuni pa se vraća u podrume. Poplave koje nastaju zapravo se sastoje od povrata kanalizacije. To je velik sanitarni rizik o kojem se ne govori dovoljno. Tu vjerojatno ima nekih posljedica, no one se statistički izgube. Ipak, javnozdravstveno je sasvim neprihvatljivo da govna preplave podrume, poslovne prostore te čak samoposluživanja", uvjerljiv je naš stručnjak.

Moguća lakša i zahtjevnija rješenja

Juračić kaže da je teško reći kako bi se taj problem najbolje mogao riješiti.

"Dijelom se to može postići kroz dobro održavanje odvodnog sustava, a dijelom kroz palijativna rješenja kao što su nepovratni ventili za kanalizaciju koji bi sprječavali povrat fekalnih voda u kuće. Ti ventili, koji se još zovu žablji, već se duže koriste u svijetu, a mogli bi se ugrađivati i kod nas. Njihov efekt bio bi da bi se fekalne vode izlijevale na ulice, no barem se ne bi vraćale u zgrade. Osim toga u Donjem Zagrebu u trasama koje to omogućuju, mogli bi se proširivati kanali. Konačno, nije neizvedivo ni odvajanje fekalnih voda od oborinske. To su napravila praktički sva mjesta na moru. Za fekalne vode dovoljni su mali profili. U priobalnim gradovima za to se koriste cijevi promjera od nekoliko desetaka centimetara do metra. Oborinska voda ondje ide zasebno u teren ili u more", tumači Juračić. 

U Zagrebu najviše kiše imamo ljeti i na jesen

Oborinski režim u Hrvatskoj ima sezonska i prostorna obilježja. Karakteristike oborine različite su u kontinentalnoj, planinskoj i primorskoj Hrvatskoj.

Pogledamo li podatke srednje mjesečne količine oborine opservatorija Zagreb-Maksimir iz razdoblja od 1951. do 2018., u Hrvatskoj najviše oborine imamo u lipnju i rujnu, kada u prosjeku mjesečno padne iznad 90 mm. Iznad 80 mm oborine u prosjeku padne u srpnju, kolovozu i studenom.

Prosječne dnevne količine također imaju svoj sezonski hod i za postaju Zagreb-Maksimir također su više ljeti i ujesen. U kolovozu i rujnu prosječne dnevne vrijednosti kreću se oko 7,5 mm u dane s oborinom.

"Međutim, građanima i javnim službama najveće poteškoće uzrokuju ekstremi, osobito ako za njih nismo pripremljeni, posebno stoga što maksimalne dnevne količine oborine mogu biti višestruko više od prosječnih dnevnih količina. Ako pogledamo samo zadnjih sedamdesetak godina, odnosno razdoblje 1951. - 2018., maksimalne dnevne količine oborine na postaji Zagreb-Maksimir zabilježene su u ljetnim mjesecima - u srpnju, kolovozu i rujnu i bile su više od 80 mm", napominje klimatologinja Perčec Tadić.

Koliko su obilne kiše uobičajene za Zagreb?

Količine oborine veće od 50 mm, što je prag koji se uobičajeno koristi pri ocjeni oborinskog režima i visokih količina oborine, u Zagrebu su očekivane. U 68 godina, na postaji Zagreb-Maksimir ukupno je bio 31 dan s količinom oborine većom od 50 mm, pretežno ljeti i ujesen.

No Perčec Tadić kaže da dojam ljudi o tome koliko su epizode s velikim oborinama česte ponajviše ovisi o posljedicama koje one ostave na nekom području.

"Tu naglašavamo da štete nisu posljedica samo ekstremnih vremenskih prilika nego i ranjivosti, odnosno otpornosti sustava koji ovise o mjerama koje su primijenjene u fazama planiranja i gradnje kao i daljnjeg gospodarenja i održavanja sustava", kaže Perčec Tadić.

U Hrvatskoj je najviše rekorda u priobalju

Najviše zabilježene dnevne količine oborine od početka mjerenja na postajama u Zagrebu su 118,8 mm iz 1926. na postaji Zagreb-Grič, na kojoj mjerenja postoje od 1861. godine, dok je na postaji Zagreb-Maksimir dnevna najviša količina oborine izmjerena također 1926. godine, a iznosila je 139,0 mm.

Ipak, povijesni ekstremi na području Hrvatske znatno su viši. Prema podacima iz Klimatskog atlasa Hrvatske, najveće maksimalne dnevne količine oborine izmjerene su duž jadranske obale (352,2 mm u Zadru 11. rujna 1986. godine, 315,0 mm u Crikvenici 25. rujna 1987. god, 201,5 mm u Cavtatu 19. kolovoza 1979. god), na kvarnerskim otocima (250,8 mm 5. rujna 1993. god i 231,7 mm u Cresu 25. rujna 1951. god), na obroncima planinskog zaleđa koji su navjetrinska strana za kišonosnu struju (Gorski kotar: 319,5 mm u Marčeljima 27. rujna 1956. god, 254,0 mm u Gerovu 14. studenog 1987. god), na navjetrinskoj strani planine Sniježnice uz Konavosko polje u Pridvorju 225,9 mm 17. listopada 1976., te na prijevoju između Mosora i Biokova u Zadvarju 225,6 mm 7. srpnja 1992. god. Vrijednosti najvećih izmjerenih dnevnih oborina smanjuju se prema unutrašnjosti te u sjevernoj Hrvatskoj od zapada prema istoku (Gospić: 120,9 mm – 24. kolovoz 1969 god, Bjelovar: 104,4 mm – 7. lipanj 1951.god, Slavonski Šamac: 80,2 mm – 10. lipnja 1973. god).