NACIONALNA skupština narodne vlasti Republike Kube je danas jednoglasno Raula Castra izabrala za novog predsjednika Državnog savjeta, odnosno poglavara te karipske države, čime je formalno završen postupak prijenosa vlasti od Fidela Castra na njegovog brata.

Izbor Raula Castra nije bio iznenađenje, s obzirom da je on još od 31. srpnja od Fidela privremeno preuzeo vođenje države, a već je i ranije figurirao kao njegov najizgledniji nasljednik.

Raul Castro se rodio 3. lipnja 1931. godine kao najmlađi od trojice Fidelove braće, odnosno najmlađi sin galicijskog imigranta Angela Castra. Za razliku od svog nadarenog brata, Raul se nije previše isticao na studijama, a od prava su ga više zanimale društvene znanosti.

U mladosti su se braća razlikovala i po političkim stavovima - Fidel je bio član građanski orijentirane Pravovjerne stranke, a Raul je od samog početka prigrlio komunizam te postao članom Komunističke partije Kube. Međutim, kada je Fidel počeo planirati revoluciju, Raul mu se pridružio i sudjelovao u neuspjelom napadu na vojarnu Moncada 26. srpnja 1953. godine. Kao i Fidel, Raul je zarobljen i osuđen zbog pobune, te je nakon 22 mjeseca iza rešetaka otišao u izgnanstvo u Meksiku.

Raul se često kretao među ljevičarskim krugovima u Meksiku te je Fidela upoznao s mladim argentinskim liječnikom Ernestom "Che" Guevarom. Godine 1956. je bio među skupinom Fidelovih revolucionara koja će započeti uspješnu gerilsku borbu protiv proameričkog diktatora Fulgencia Batiste, okrunjenu trijumfalnim ulaskom u Havanu početkom 1959. godine.

Raul Castro je nakon Revolucije obnašao niz najviših dužnosti, a od kojih je najvažnija ona ministra revolucionarnih oružanih snaga (obrane). Na nju je došao u listopadu 1959. godine i ostao sve do danas. U gotovo pola stoljeća na tom položaju je od kubanske vojske izgradio malenu, ali respektabilnu oružanu silu, koja se istakla prilikom ratova na strani marksističkih režima Angole i Etiopije 1970-ih. Raul Castro upravo u vojsci ima najveću podršku, a njegove pristaše se nazivaju "raulisti".

Iako je desetljećima bio najbliži i najvjerniji Fidelov suradnik, Raul Castro se od dosadašnjeg kubanskog čelnika razlikovao po karakteru, načinu života, ali i ideološkim stavovima.

Raul Castro je, za razliku od ljubavnim aferama sklonog Fidela, bio skroman, tihi i samozatajan  obiteljski čovjek koji prošle godine u javnosti nije krio duboku bol zbog smrti dugogodišnje supruge Vilme Espin Guillois sa kojom ima troje djece.

Raul Castro je također poznat kao osoba koja ne voli pažnju medija i kojoj nedostaje Fidelova karizma, ali je zato nadoknađuje pragmatičnošću, kao i nesputanošću rigidnim ideološkim okvirima. Upravo se Raulu pripisuje djelomično uvođenje elemenata tržišnog gospodarstva u kubanski sustav 1990-ih koji je kubanskom komunističkom režimu omogućio preživljavanje nakon kraja hladnog rata i nestanka sovjetskog sponzora. Sam Raul se, prema mišljenju mnogih, sprema započeti opsežne reforme u smislu uvođenja kineskog modela na Kubu - odnosno kapitalističke ekonomije uz istovremeno cementiranje Komunističke partije Kube kao jedinog vlastodršca.

S obzirom da se Raul Castro javno zalagao za pomlađivanje vodećih kubanskih kadrova, mnogi su iznenađeni njegovom današnjom odlukom da za potpredsjednika imenuje Machada Venturu, 78-godišnjeg dogmatskog tvrdolinijaša.

D.A.