HRVATSKA planira izgradnju četiri energane u kojima bi se spaljivao otpad koji nije moguće reciklirati, a pritom proizvodila električna i toplinska energija.

Prema procjenama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, takva su postrojenja potrebna kako bi se smanjile količine otpada koje završavaju na odlagalištima.

Kao moguće lokacije spominju se Šibenik, Osijek, Rijeka i Zagreb, no projekti su u različitim fazama pripreme. Nijedna od planiranih energana nije predviđena za obradu opasnog otpada.

Maja Feketić, načelnica sektora za fondove Europske unije u Fondu za zaštitu okoliša, iznijela je te podatke na okruglom stolu o energetskoj oporabi otpada održanom na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje.

U Hrvatskoj nastaje sve više otpada

Prema podacima koje je predstavila Feketić, količina komunalnog otpada u Hrvatskoj raste znatno brže od europskog prosjeka.

Dok je 2014. u Hrvatskoj nastajalo 379 kilograma komunalnog otpada po stanovniku, deset godina poslije ta je količina porasla na 497 kilograma.

U istom razdoblju prosjek Europske unije porastao je s 479 na 517 kilograma po stanovniku.

Hrvatska je tako u deset godina gotovo dostigla europski prosjek, što dodatno povećava pritisak na sustav gospodarenja otpadom.

Istodobno je ostvaren napredak u recikliranju. Od 2010. do 2024. udio recikliranog otpada porastao je s četiri na 38 posto, dok je udio otpada koji završava na odlagalištima pao s 94 na 51 posto.

Ipak, više od polovice komunalnog otpada i dalje se odlaže.

Gdje bi se gradile četiri energane?

Prva energana planirana je u sklopu Centra za gospodarenje otpadom Bikarac kod Šibenika. Imala bi kapacitet obrade 130.000 tona goriva iz otpada godišnje, a koristila bi otpad iz četiri dalmatinske županije: Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske, Zadarske i Dubrovačko-neretvanske.

Fond je s nadležnim ministarstvom osigurao sredstva za izradu projektne dokumentacije.

Druga energana planira se u sklopu kogeneracijskog postrojenja Orlovnjak u slobodnoj zoni Osijek. Njezin predviđeni kapacitet iznosi 54.000 tona godišnje, a bila bi namijenjena području Slavonije.

Za gradnju energane zainteresirana je i Rijeka. Grad je Fondu predao zahtjev za sredstva za izradu studije kojom bi se ispitala opravdanost takvog projekta.

Riječka energana mogla bi obrađivati gorivo iz otpada i osušeni mulj iz centara za gospodarenje otpadom Marišćina, Kaštijun i Babina Gora.

Feketić smatra da bi vlastitu energanu trebao graditi i Zagreb. Spomenula je i interes privatnih investitora.

Od odluke do početka rada može proći deset godina

Daniel Rolph Schneider, predstojnik Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, također smatra da su Hrvatskoj potrebne četiri energane.

Prema njegovim procjenama, Hrvatska bi godišnje trebala energetski oporabiti između 350.000 i 500.000 tona goriva iz otpada, ne računajući dodatne količine osušenog mulja i drugih materijala.

Upozorio je da od odluke o gradnji energane do početka njezina rada može proći između osam i deset godina.

Schneider je spomenuo i planove tvrtke C.I.O.S. za gradnju energane u Sisku, kao i Kutinu kao jednu od mogućih lokacija.

Hrvatska će imati 11 centara za gospodarenje otpadom

Prema planovima, Hrvatska bi do 2031. trebala imati ukupno 11 centara za gospodarenje otpadom.

Trenutačno ih pet radi, tri su u izgradnji, za dva se čeka izbor izvođača, dok je Grad Zagreb dobio lokacijsku dozvolu za svoj centar.

Nakon uspostave svih centara očekuje se proizvodnja oko 550.000 tona goriva iz otpada godišnje. Riječ je o materijalu koji preostaje nakon obrade i izdvajanja otpada pogodnog za recikliranje.

Feketić smatra da upravo energane trebaju preuzeti taj ostatak kako bi se smanjila potreba za odlaganjem.

U Europi radi više od 500 energana

Prema podacima predstavljenima na skupu, u Europi radi više od 500 energana na otpad.

Najviše ih ima Francuska, 116, zatim Njemačka s 92, Švedska s 37, Italija s 36, Danska s 23 i Austrija s 12. Poljska ih ima devet.

Feketić je istaknula da zemlje s visokim stopama recikliranja često imaju i velik broj energana, što, prema njezinu mišljenju, pokazuje da se ta dva načina gospodarenja otpadom mogu nadopunjavati.

U Europskoj uniji tijekom 2024. energetski je oporabljeno oko 61 milijun tona komunalnog otpada, odnosno 26 posto ukupne količine.

Schneider smatra da energane omogućuju sigurnije zbrinjavanje otpada koji se ne može reciklirati, uz istodobnu proizvodnju energije i iskorištavanje pojedinih materijala iz ostataka spaljivanja.

Za razliku od brojnih europskih država, Hrvatska zasad nema nijednu energanu za energetsku oporabu komunalnog otpada.