NEOBIČNOM objavom na Facebooku, Državni zavod za statistiku (DZS) skrenuo je pozornost na jedan zabrinjavajuć podatak. Iskoristili su popularnost božićnog klasika "Sam u kući", koji ove godine slavi 35. obljetnicu, kako bi upozorili na sve veći broj samačkih kućanstava u Hrvatskoj. Uz fotografiju zaboravljenog dječaka Kevina, DZS je objavio usporedbu podataka iz 1991. i 2021. godine, a brojke otkrivaju da je život "sam u kući" stvarnost za gotovo 400.000 Hrvata, piše N1.

Sve manje stanovnika, a sve više samaca

Dok se broj stanovnika u posljednjih 30 godina smanjio za gotovo milijun, broj samačkih kućanstava porastao je za 125 tisuća - s 274.744 u 1991. na 399.075 u 2021. godini. Udio kućanstava s jednim članom skočio je sa 17,8 na čak 27,8 posto, što znači da danas više od četvrtine svih kućanstava u Hrvatskoj čine samci. Za usporedbu, 1953. godine najbrojnija su bila kućanstva s pet i više članova, čineći gotovo trećinu (32,4 posto) ukupnog broja.

Podaci s posljednjeg popisa otkrivaju i regionalne razlike. Najveća kućanstva u prosjeku imaju Krapinsko-zagorska i Međimurska županija (3,1 član), dok su najmanja u Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj županiji, s prosječno 2,4 člana.

Tko su hrvatski samci?

"Uspoređujući strukturu kućanstava u popisima od 1953. do 2021. godine uočava se konstantan pad veličine kućanstva, odnosno prosječnog broja njegovih članova. Naime, 1953. u jednom je kućanstvu prosječno živjelo 3,8 osoba, a 2021. bilo ih je 2,7", navodi DZS.

Gledajući veće gradove, Rijeka prednjači s 34 posto samačkih kućanstava, slijede Zagreb i Osijek s 31 posto, dok ih je u Splitu 26 posto. Iako je samački život postao stil i za dio mlađe populacije, paradoksalno je da mladi u Hrvatskoj, prema podacima Eurostata, najkasnije u EU napuštaju roditeljski dom - u prosjeku s 31,3 godine. Ipak, veliku većinu samačkih kućanstava čine starije osobe, a s tim je često povezan i problem siromaštva.

To je miks starenja, iseljavanja i odgađanja braka

Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragma i Hrvatske mreže protiv siromaštva, ističe kako su upravo staračka samačka kućanstva, posebice ona u kojima žive žene, u najvećem riziku od siromaštva. Porast broja samaca, koji je započeo još 1980-ih, tumači kroz nekoliko ključnih faktora.

"Ljudi žive sve duže, a naročito se povećalo očekivano trajanje života žena koje čine većinu staračkih samačkih kućanstava. To je prvi, ali ne i jedini razlog. Dijelom je to i zbog značajnog pada stope sklapanja brakova. Dio razloga leži i u iseljavanju mladih što je također pridonijelo ukupnom porastu samačkih kućanstava. Riječ je o 'miksu' starenja, iseljavanja i odgađanja sklapanja braka, iako se broj razvoda braka nije značajno povećao i godinama se vrti između 20 i 25 posto", kaže Marković.

Dodaje kako u starijim gradskim četvrtima Zagreba udio samačkih kućanstava doseže između 30 i 40 posto.

Samačka i usamljenička starost

Iako je problem siromaštva starijih osoba i dalje izražen, Marković napominje da su napravljeni određeni pomaci.

"Bilo je pomaka u reformi obiteljskih mirovina pa je u manjoj mjeri zaustavljen trend rasta siromaštva u staračkoj populaciji, a porastao je i udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći. U tom smislu ipak je donekle manji jaz siromaštva između radne i umirovljeničke populacije", kaže.

No, osim financijskog, Marković naglašava i socijalni aspekt samačkog života. Ističe da se s takvim načinom života lakše nose osobe koje su tijekom života izgradile čvrsta prijateljstva, jer istraživanja pokazuju da manjak bliskih odnosa u starosti vodi osjećaju usamljenosti i depresiji.

"U starosti vam ostaju jedino ta duboka prijateljstva. No mnoge, nažalost, čeka samačka i usamljenička starost. Najgora je kombinacija kad si sam i usamljen. U tim situacijama ljudi počinju postavljati si pitanja smisla života i postaju depresivniji. Stoga ne čudi što Hrvatska ima jednu od najvećih stopa samoubojstava u staračkoj samačkoj populaciji. Po tome smo u vrhu u Europi", upozorio je Marković.