EKONOMSKI analitičar Neven Vidaković smatra da je u novom trgovinskom sporazumu Washington u potpunosti nadjačao Bruxelles.

Gotovo svi europski proizvodi koji se uvoze u SAD carinit će se s 15 posto, uključujući automobile koji se trenutno carine s 27,5 posto te poluvodiče i farmaceutske proizvode. Carina od 15 posto je maksimalna i ne dodaje se nijednoj postojećoj.

EU je obećala da će svake iduće tri godine kupovati američki ukapljeni plin (LNG) u vrijednosti od 250 milijardi dolara godišnje, ukupno 750 milijardi dolara. EU će od SAD-a također kupiti nuklearno gorivo. Kupit će i američku vojnu opremu te do kraja Trumpova mandata investirati u SAD 600 milijardi dolara.

"Europska komisija očito nameće odluke privatnim poduzećima"

"SAD je dobio sve. Sad ste pročitali što sve dobiva Amerika, a što Europa. To je kristalno jasno", rekao je Vidaković tijekom gostovanja na HTV-u. 

"Nigdje nisam pročitao u kojem razdoblju se ta ulaganja planiraju, niti je jasno radi li se o povećanju ili o apsolutnim brojkama. No, ono što je alarmantno jest činjenica da se Europska unija obvezala na investicije od 600 milijardi dolara", naglasio je. 

"Pitanje je: Tko to zapravo ulaže? Ako to ide iz proračuna Europske unije, to je prevelika svota. A ako su u pitanju privatna poduzeća, onda nije jasno kako se Europska komisija može u njihovo ime na to obvezati", dodao je. 

Izrazio je zabrinutost jer Europska komisija "očito nameće odluke privatnim poduzećima". "Ako smo došli do razine centralnog planiranja, a da ja o tome nisam dobio obavijest, onda imamo problem. Tko će kupiti energente? Privatne tvrtke ili država? Ovo što se događa je zabrinjavajuće za europsku ekonomiju", ustvrdio je. 

Poručio je da predsjednica Komisije sada mora objasniti o čemu je zapravo pregovarala. "Ako se tek naknadno objašnjava dogovor, to znači da ne postoji nikakva koordinacija između država članica i Komisije. To nije način kako bi EU trebala funkcionirati", upozorio je. 

"Mi ovisimo o turizmu, Nijemci o autoindustriji"

Očekuje da bi Europska unija mogla imati neku korist u automobilskoj industriji. 

"Da je ostalo 30 posto carine, Francuzi i Nijemci mogli bi zatvoriti svoje tvornice. No, treba znati - Njemačka ima isti problem kao i Hrvatska. Mi ovisimo o turizmu, oni o autoindustriji. A ta industrija nije nikad značajno probila američko tržište, a sada je pod dodatnim pritiskom Kine, koja nudi bolje automobile", napomenuo je. 

Predviđa kako europska autoindustrija neće propasti, ali upozorava da je pred njom 20 godina stagnacije. 

Tvrdi da Europska unija, iako to ne izgovara otvoreno, pokušava zatvoriti svoje tržište za kineske investicije, i to na način koji je sve samo ne gospodarski. "EU pokušava eksplicitno zabraniti kineskim poduzećima da budu prisutna u Europi. Ne mogu to izravno učiniti jer bi previše urušili globalnu strukturu, pa izmišljaju razne načine da ih isključe", istaknuo je. 

"Hrvati su 70-ih dobivali poslove u Indiji"

Osvrnuo se i na nedavni primjer kad je posao gradnje pruge Dugo Selo-Rijeka dobila indijska kompanija, a ne kineska. 

"Kinezi nam predstavljaju ekonomski problem, a mi se s njima borimo političkim i administrativnim sredstvima. To samo pokazuje europski manjak konkurentnosti i inovacije. A što se Hrvatske tiče, netko bi trebao uzeti monografiju Đure Đakovića i pogledati kako su 70-ih Hrvati dobivali poslove u Indiji. Danas ne možemo ni kod kuće", naveo je. 

Dodao je da je za BRICS zemlje, uključujući Kinu i Indiju, primarni cilj preuzeti globalni ekonomski primat od G7. "Kinezima je najvažnije da europska poduzeća ne dobiju poslove u Europi. Tko ih dobije, Indijci ili netko treći, njima je svejedno", ocijenio je.

"Mi gubimo tehnološku konkurentnost i politički značaj"

Komentirao je i najavu novog natječaja za završetak autoceste do Dubrovnika. "Bit će zanimljivo vidjeti hoće li posao dobiti Kinezi, Turci ili opet Indijci. Nedavni posjet indijskog predsjednika Hrvatskoj očito nije bio slučajan, pogotovo kada govorimo o kapitalu i radnoj snazi koja dolazi u EU", kazao je. 

"Mi gubimo tehnološku konkurentnost i politički značaj. SAD i Rusija ratuju, a Europa samo dobiva obavijesti koliko oružja mora kupiti. EU je s ovim dogovorom jasno pokazala da više nije ni gospodarska ni politička sila", nastavio je. 

Govoreći o očekivanoj objavi Ursule von der Leyen o detaljima dogovora, Vidaković je bio ironičan: "Svaki poraz se predstavlja kao velika pobjeda. Nema kriza – samo 'izazovi' i 'taktička preslagivanja'. A realnost? Zašto se SAD nije obvezao kupovati 600 milijardi eura europske robe?"

Njemačku je naveo kao primjer slabosti. "Tri godine zaredom imaju pad BDP-a. A političari vam govore da je sve fenomenalno. Netko mora pogledati realnost. I dok se to ne dogodi, ne možemo naprijed", zaključio je.