ZNAJU li ovi iz Domovinskog pokreta da je Hrvatska kršćanska, katolička zemlja? Pri tome ne mislimo na isticanje same vjere, poglavito ono farizejsko, vanjsko, već je katolička vrijednosno, civilizacijski. Stoga od, kako se to danas popularno kaže, obnašatelja javnih dužnosti, pa čak i onih desnih, iz Domovinskog pokreta, imamo pravo očekivati minimum, očekivati poštivanje temeljnih kršćanskih vrijednosti.

Red bi bilo primjerice da političari poznaju barem jednu od glavnih poruka Evanđelja – osudu licemjerja. Jer, ako već ne znaju što je ljubav prema bližnjemu, mogli bi se barem sjetiti da je Isus najviše grmio protiv licemjera.

Galerija

Sada se zapitajmo što je ova histerija oko reklamnih plakata na hindiju i tagalog jeziku. Što je nego licemjerje!

Pravna tumačenja višeg stručnog trenera

U zemlji gdje se svaki drugi objekt zove "bistro" ili "bar", gdje imamo "beauty centar", "happy hour" ili "black friday" i gdje se već desetljećima vrte reklame na engleskom, njemačkom i talijanskom, a u novije vrijeme i na češkom i poljskom, veliko uzbuđenje Domovinskog pokreta potaknula je poruka "Dom je bliže nego što misliš. Poznati okusi i povoljne cijene", osim na navedena dva jezika usput napisana i na hrvatskome. Što je to ako ne čisto, odlično ilustrirano licemjerje?

Prvo su poslali prijavu Državnom inspektoratu. Potom je predsjednik kluba Domovinskog pokreta Ivica Kukavica (po struci VŠS – viši stručni trener) na konferenciji za novinare objašnjavao kako se krši Zakon o hrvatskom jeziku. Posebno je zanimljivo pravno tumačenje kojim nas uči viši stručni trener. Hindski jezik u tom slučaju ne može se, kaže, usporediti s engleskim jezikom jer promidžba mora postojati i zbog turista koji dođu, konzumiraju uslugu te odu iz zemlje.

>> DP-ovac: Kaufland krši Zakon o hrvatskom jeziku

Radnik koji čita je opasan radnik

I tu leži zec. Nije problem jer je jezik stran. Problem je što nije namijenjen turistima, već radnicima. To je granica. Naši indijski i filipinski radnici su dobrodošli da kuhaju, peru, grade zgrade i apartmane, prevrću ćevape i nose pladnjeve s platama. Samo da ne govore preglasno. I svakako, da ne čitaju reklamne plakate.

Jer kad radnik počne čitati, tko zna što mu još može pasti na pamet. Možda da pita nešto. Možda da traži više, recimo da nije u sobi s još desetoricom. Možda da razumije gdje je.

Da se traži pravilan hrvatski, pola Sabora bi bilo u zatvoru

Možemo imati "Happy Hour" u birtiji, možemo imati "Back to School" u trgovini i "Total Sale" kad prodajemo gaće na akciji.

Ali kad radnik koji je došao pošteno, bez lažnih dokumenata i rodbinske veze, ovdje zaraditi kruh, kad on dobije jednu jedinu rečenicu na svom jeziku, e tu se podvlači crta. Tu se već trči inspektoratu, prijavljuje se zlodjelo, poziva se na Zakon o hrvatskom jeziku. Taj isti zakon koji, da je napisan kako treba, pola Sabora bi bilo u zatvoru. Jedan cijeli trakt ćelija bio bi rezerviran za zastupnike koji se teško bore s padežima, gaze sintaksu i čine grotesku od hrvatskoga jezika. Ćeliju bi dijelili s Brankom Bačićem, koji bi zbog teškog kršenja pravila hrvatskoga jezika dobio višegodišnju robiju.

To što Domovinski pokret čini, čisto je licemjerje. A licemjerje, podsjetimo, nije kršćansko. Isus nije najstrože osuđivao bludnice, ni carinike, nego licemjere. Čitajte Evanđelja po Mateju i Luki, sve vam tamo piše.

Ne govorimo dakle ovdje o ilegalnoj imigraciji, ni onima koji idu zloporabiti institut azila, govorimo o ljudima koji su došli pošteno u Hrvatsku raditi i kojima je jedan trgovački lanac stavio nevinu rečenicu na njihovom jeziku: "Dom je bliže nego što misliš."

Je li Domovinski pokret socijalistička ljevica?

"Profit trgovačkih lanaca ne smije biti iznad potreba hrvatskog društva i našeg identiteta", kaže Ivica Kukavica, jer eto hrvatski identitet DP-a je tako krhak da ga može uništiti jedna jedina rečenica. I to u ovom slučaju, na tagalog jeziku, jeziku zemlje koja je duboko katolička i čiji građani koji rade u Hrvatskoj nedjeljne mise pohode redovnije nego Hrvati.

Licemjerno je i da se Domovinski pokret, koji se odmah hvata trgovačkog profita, uopće drži nekom desnom strankom, jer ako ćete trgovcu određivati druge prioritete osim profita, slobodno se uključite u Radničku frontu i stavite Chea na majicu.

Strani radnici su tu dobrim dijelom radi HDZ-a

Svatko ima pravo reći da nije za Hrvatsku sa stranim radnicima – i to je legitimno. Potpuno je legitimno tražiti da ne ograničimo, nego zabranimo zapošljavanje stranaca. No, znate što je tu licemjerno?

Tri su razloga zašto smo prepuni stranaca: Prvo, natalitet nam je malen, standard je ipak porastao i postoje poslovi koje Hrvati više ne žele raditi. Jednako kao što u Njemačkoj na baušteli nećete naći visokog plavog Bavarca kako tovari knauf ili slaže cigle.

Drugi razlog je što nam je nestalo stanovništva. Doslovno. Nekoliko stotina tisuća ljudi, u mirnodopskim uvjetima, napustilo je ovu državu. Otputovali, zauvijek. Ne zbog potresa, ne zbog rata, nego zbog osjećaja da će im tamo negdje biti manje loše. Treći razlog je gospodarska struktura. Hrvatska danas traži ogroman broj slabo školovanih radnika. Zašto? Jer imamo jednostavno ugostiteljstvo, jednostavne usluge i građevinu. Nismo postali zemlja softvera, farmaceutske tehnologije ili zelenih inovacija. Mi smo postali kafić s pogledom i šank uz more. I što nam onda treba? Sirotinja iz država u kojima se za 400 eura u mjesec dana prehrani obitelj.

Možda DP samo nerviraju ljudi koji čitaju

Gore spomenuti razlog jedan je posljedica razvoja društva. No razlozi dva i tri su posljedica politike HDZ-a. Stranke čiju većinu u Saboru drži DP! Razlog tolikom broju stranaca je upravo politika koju vodi HDZ s partnerima. Ne samo ova koja je praktično ukinula kvote uvoza radnika, nego i strateška politika razvoja gospodarstva Hrvatske! Politika koju stvaraju – HDZ i DP! Što može biti licemjernije od toga?

Domovinski pokret može već na narednoj sjednici Vlade udariti šakom u stol, unijeti se Plenkoviću u lice i reći da ima 24 sata za ukinuti kvote za strane radnike. No licemjeri sjede u Vladi koja je otvorila ne vrata nego i prozore i šahtove za ulazak stranih radnika. To čine s izrazom zabrinutosti, s krunicom u džepu i s ustima punim riječi "identitet".

Svakako, nisu oni u DP-u protiv stranaca. Oni samo paze. Da se ne zaboravi tko je gazda, a tko je samo došao slagati cigle ili prati pod. Da se ne zaboravi hrvatski jezik – iako s istim ratuju na razini sedmog osnovne. Istovremeno u Saboru dižu ruke za politiku koja će nam do kraja desetljeća dovesti još sto tisuća stranaca. Jer netko mora točiti, čistiti, zidati i posluživati. Kakvi su to licemjeri!

A možda ih ne smetaju ni stranci, ni jezik. Možda ih jednostavno nerviraju ljudi koji čitaju. Opasna je to i za šefove DP-a nedokučiva aktivnost. Bilo bi im bolje da krenu čitati, evo i prijedlog – mogu početi s Biblijom. Tamo o licemjerstvu piše sve što trebate znati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala