SVE VIŠE Hrvata naručuje hranu umjesto da sami kuhaju, a ta svakodnevna navika, tvrde sociolozi, mijenja društvo.

Sve je više ljudi koji naručuje hranu

O tim pojavama i njihovim posljedicama pisao je sociolog izv. prof. dr. sc. Ivan Burić u članku na portalu Sociologija.hr. Burić je analizirao podatke agencije Ipsos.

Prema tim podacima, u 2020. hranu je putem servisa za dostavu naručivalo 20,5 posto sudionika istraživanja (u dobi od 16 do 64 godine), dok je u 2024. godini to činilo njih gotovo 30%. U Zagrebu je broj onih koji naručuju hranu iz dostave barem jednom mjesečno porastao s 32% u 2020. na 38% u 2024. godini.

"Prema Ipsosovom istraživanju BrendPuls, udio konzumenata ove vrste hrane u dobnoj grupi 20-29 godina čak je za 65% veći nego što je udio ove dobne grupe u populaciji, dok je udio onih u dobnoj grupi od 30 do 39 godina veći za 35%. U odnosu na svoj udio u populaciji, konzumenti hrane iz dostave s mjesečnim prihodima između 1500 i 1600 € zastupljeniji su za 20%, a oni s prihodima višim od 1600 € za 19%", ističe Burić.

Burić zaključuje kako je konzumacija gotove i brzo dostavljene hrane u kućanstva ili na radna mjesta prvenstveno potrošačka navika mlađih hrvatskih građana, i to onih koji su u 2024. godini imali iznadprosječna mjesečna primanja.

Broj stranih radnika iz Azije konstantno raste

Recimo da je prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj 2024. izdano više od 200.000 dozvola za rad stranih radnika, ukupno njih 206.529, što je 20 posto više nego u 2023. godini. Na prvom mjestu su državljani BiH (38.100), zatim Nepal (35.635), Srbija (27.988), nakon Srbije slijede Indija (20.502) i Filipini (14.680). Ukupno je i oko 13.600 radnika iz Bangladeša. 

U 2020. godini broj radnika iz azijskih zemalja bio je vrlo nizak i nije bio značajan u ukupnoj strukturi stranih radnika. Azijski radnici postali su vidljiviji tek od 2021. godine kada su ukinute kvote i otvoreno tržište za radnu snagu iz trećih zemalja.

Već 2022., prema službenim podacima, u zemlju je došlo 11.874 azijskih radnika, a uskoro su Nepalci, Filipinci i Indijci postali među najbrojnijim stranim radnicima u Hrvatskoj. U 2024. godini Nepal je pretekao Srbiju po broju izdanih dozvola.

Svi mi određujemo društvena pravila

Burić piše da sociologija obično individualna djelovanja ne smatra u potpunosti neovisnim od strukturalnih stega, već naglašava da su manje ili više njima posredovana. Ističe i koncept Anthonyja Giddensa, prema kojem društvena struktura omogućuje djelovanje, ali se i reproducira kroz djelovanje.

Pojednostavljeno rečeno, to bi značilo da se mi ponašamo prema društvenim pravilima, ali ih svojim djelovanjem i održavamo.

Parafrazirajući Burića, navika mlađih Hrvata da sve češće naručuju hranu iz dostave rezultat je pojave strukturirane ponude na tržištu - dostupnosti usluga i tehnologija koje to omogućuju. Kako se ta praksa širi, raste i ulaganje u logistiku, IT platforme, kuhinje i zapošljavanje dostavljača. Odnosno - što više ljudi naručuje hranu, to se više razvijaju i osnažuju svi resursi potrebni za funkcioniranje sustava dostave.

Da, naše navike su vjerojatno dovele do povećanja broja stranih radnika

I tu dolazimo do intrigantnog pitanja. Burić se pita jesu li i naše konzumerističke sklonosti i navike značajan pokretač rasta broja slabo plaćenih inozemnih radnika i odgovara da vjerojatno jednim dijelom jesu.

Napominje da je mnogima lakše prihvatiti ideju "strukturalne determiniranosti" društvenih zbivanja, ali dodaje da ipak nismo marionete koje, prema sve prisutnijim zavjereničkim narativima, uspostavljaju pojedini nevidljivi centri moći.

"U skladu s tim, sasvim je realna teza o tome da su, uz dinamiku na tržištu rada, novi trendovi u konzumaciji hrane, posebice mlađih srednjeklasnih potrošača, barem donekle utjecali na povećanje broja dostavljača hrane iz azijskih zemalja", napisao je.

Dodaje da svaki put kada neki Hrvat odabere dostavu umjesto kuhanja, on ne donosi odluku koja rezultira isključivo individualnom posljedicom, već donosi i odluku koja doprinosi širenju obrasca ponašanja koji poprima obilježja društvenog trenda.

"Društvo ne stoji iznad pojedinca"

Burića smo kontaktirali i zamolili ga da nam, osim glavnih zaključaka iz svojeg teksta, izdvoji i ono što smatra posebno važnim za razumijevanje društva kroz ovu temu.

"Što se tiče glavnog zaključka, on je dan u zadnjoj rečenici: 'Ne treba zaboraviti da ono što nam se događa i što može izgledati kao upravljano neovisno o nama, u velikoj mjeri proizlazi iz naših, u potpunosti svjesnih svakodnevnih odluka, praksi i etabliranih životnih rutina'.

Drugim riječima, društvo i društveni život stvaraju pojedinci tisućama i tisućama individualnih aktivnosti pa je tako i društvo u kojem živimo sa svim svojim obilježjima naša zajednička tvorba, a ne konstrukcija u koju smo ubačeni i kojom netko dirigira i tako upravlja našom sudbinom.

Društvo nije nešto što stoji isključivo "iznad pojedinca', već je i stvoreno kroz naše interakcije, ponašanja, rutine. Temeljem njih mi reproduciramo 'društveno stanje' ili ga mijenjamo. Čini mi se da se danas na to uglavnom zaboravlja, tj. da nam je puno draže da objašnjenja onoga što nam se događa tražimo u 'društvu', a ne u nama samima", objasnio je.