PROTEKLI je vikend u glavnom gradu Srbije bio buran. Prosvjednici protiv vlasti predsjednika Aleksandra Vučića i njegove stranke SNS, koji već tjednima uporno svake subote izlaze na ulice, u subotu navečer su pokušali zauzeti zgradu Radio-televizije Srbije (RTS), notorne “TV Bastille” kako je nazivaju, da bi u nedjelju blokirali zgradu Predsjedništva Srbije u kojoj je Vučić održavao konferenciju za medije.

Srpski predsjednik nije ostao dužan svojim kritičarima iz opozicije, naročito se okomivši na bivšeg gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa i lidera ekstremističke stranke Dveri Boška Obradovića, koji je vjerojatno najkontroverznija figura u opozicijskom savezu protiv Vučića. Uz to, da bi dokazao svoju hladnokrvnost u napetoj situaciji, Vučić je nakon konferencije za medije objavio na Twitteru fotografiju na kojoj on i ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović - igraju šah u opkoljenom Predsjedništvu Srbije.

Kako bismo raščlanili što se ovog vikenda događalo u Beogradu i što bi moglo uslijediti, obratili smo se poznatom beogradskom sociologu i analitičaru Dariju Hajriću.

Poslušnička uređivačka politika RTS-a

Za početak nas je zanimalo kako je uopće došlo do upada u zgradu RTS-a.

“Od samog početka protesta vlast ih pokušava neutralizirati tako što će ih svesti na puko šetanje i puhanje u pištaljke, a to se, između ostalog, postiže i time što se protesti minimiziraju ili se potpuno ignoriraju u medijima. Zato su demonstranti počeli blokirati zgradu RTS-a, tražeći da se u informativnim emisijama javnog servisa protestima pruži prostor koji oni objektivno zaslužuju, budući da se mjesecima odvijaju širom Srbije, i to u sve većem broju gradova. RTS se, međutim, opredijelio da nastavi poslušničku uređivačku politiku i ne uznemirava vlast objektivnim izvještavanjem. Sve što su demonstranti učinili u subotu bilo je da onemoguće RTS da nastavi ignorirati demonstracije, doslovno im ih gurajući pod nos. Treba napomenuti da nijedan novinar nije napadnut, da ništa od opreme nije oštećeno ni ukradeno i da je jedina počinjena šteta bilo slomljeno staklo na ulaznim vratima koje je puklo prilikom guranja demonstranata i osiguranja”, objašnjava Hajrić.

RTS je točka prijepora u Srbiji još od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je kontrolu nad tom televizijom preuzeo Slobodan Milošević pretvorivši je u propagandni stroj za stalno huškanje, širenje laži i nacionalističke mržnje. RTS sigurno više nije tako beskrupulozan u svojoj propagandi kao devedesetih, ali je i dalje daleko od neovisnog javnog servisa.

RTS je puštao serije dok su ljudi prosvjedovali pred njihovim sjedištem

Stoga pitamo Hajrića kako inače RTS izvještava o protestima protiv Vučića.

“Do upada u zgradu RTS-a javni servis se trudio umanjiti proteste stavljajući izvještavanje o njima nisko na listi prioriteta u informativnim emisijama. Spominjanje demonstracija po pravilu je praćeno izjavama predstavnika vlasti koji omalovažavaju demonstracije ili im umanjuju brojnost. O razmjerima umanjivanja značaja protesta najbolje govori to što je, u trenutku kada su demonstranti ulazili u zgradu, RTS puštao serije i pretvarao se da se na ulici, pred njihovom zgradom, ne događa apsolutno ništa. To nije normalno ponašanje javnog servisa i ukazuje na razloge upada u njihove prostorije: vlast je u potpunosti uzurpirala javni servis financiran novcem svih građana i otpor je u toj situaciji legitiman čin”, kaže Hajrić.

Uloga Boška Obradovića

U svemu što se tijekom vikenda događalo u Beogradu prominentnu ulogu imao je Boško Obradović. Je li on teret protestima protiv Vučića s obzirom na ekstremističke stavove Dveri?

“Sudjelovanje Boška Obradovića i Dveri u brojčanom smislu vjerojatno ne odnosi protestima više nego što im donosi. Neusporedivo veći problem predstavlja to što njihova prisutnost dovodi do polarizacije među građankama i građanima koji se protive Vučićevoj autokraciji: jedni su spremni protestirati zajedno s Obradovićem s ciljem rušenja naprednjaka s vlasti, dok drugi opravdano podsjećaju na to da su Dveri stvorile svoj politički kapital na homofobiji, antivakserskim parolama i protivljenju abortusu. To neizbježno stvara opoziciju unutar opozicije jer odvlači proteste dodatno udesno, a mnogi ljudi ne želi naprosto jedne desničare zamijeniti drugim desničarima”, smatra Hajrić.

Kako na ulogu političara poput Obradovića ili Dragana Đilasa gledaju oni ljudi koji sudjeluju u protestima, a politički se deklariraju kao ljevičari ili liberali, pitamo ovog analitičara.

“Dio građana smatra da je svrgavanje Vučića apsolutni prioritet i spremni su opoziciji tolerirati mnoga problematična imena i postupke. S druge strane, postoje dio građana – mahom na ljevici - koji bi željeli sudjelovati u tome, ali nisu spremni stati iza kompromitiranih ličnosti i politike kojoj je važnije kritizirati Vučića zbog Kosova nego zbog korupcije i niskog životnog standarda. Taj dio građana ne sudjeluje aktivno jer nema političku opciju koja bi artikulirala njihove stavove i zastupala ih u javnom životu. Zato se čini da ih je manje nego što jest i njihova odsutnost prividno manje boli opoziciju nego što bi ih boljela odsutnost desničara”, objašnjava Hajrić.

Sloboda medija u Srbiji

Za novinare izvan Srbije jedan od nadrealnih trenutaka jučerašnjeg dana bio je kada su Vučića na konferenciji za medije novinari dočekali i ispratili aplauzom. Što to govori o stanju medija i slobodi novinarstva u Srbiji u ovom trenutku?

“Vučić ima takav tretman već dugo zahvaljujući tome što je iz većine medija uspio počistiti urednike i novinare koji se odlikuju imanjem kičme. Aplauzi su bizaran detalj, ali stvarno poslušništvo se vidi na konferencijama za medije i u intervjuima, u kojima se novinari podobnih redakcija utrkuju da Vođi postave što zgodnije pitanje, često uz prateće komplimente. Na sreću, još ima profesionalaca, ali njihove redakcije su prognane s nacionalnih frekvencija, pa pitanja koja postavljaju i istraživačko novinarstvo kojim se bave dopiru do relativno male publike. Izloženi su torturi naslovnicama tabloida naklonjenima vlasti, prijeti im se, nastoji im se uskratiti financiranje odsustvom oglašivača, predsjednik ih osobno šikanira na konferencijama za medije, a ponovno se događaju i fizički napadi. Uredniku medijskog portala Žig info Milanu Jovanoviću iz Grocke pored Beograda spaljena je kuća i pucano je na njega iz vatrenog oružja nakon što je u više navrata pisao o malverzacijama lokalne vlasti, a kao nalogodavac je optužen naprednjački predsjednik općine”, kaže Hajrić.

Ako su Hrvati i Albanci prijetnja, onda je Vučić spasitelj

Zbog čega Vučić i njegovi ljudi u svojim javnim izjavama stalno potenciraju kako o beogradskim protestima izvještavaju kosovski i hrvatski mediji, pitamo Hajrića, a on kaže da je jedna od uobičajenih metoda za manipulaciju javnosti lijepljenje etikete izdajnika svojim političkim suparnicima.

“Prijetnja izvana je dobar način za homogenizaciju i mobilizaciju biračkog tijela. Hrvati i Albanci su uvijek pogodni negativci, na sličan način na koji su to i Srbi u Hrvatskoj i na Kosovu. Naravno, kada postoji prijetnja, potreban je i spasitelj, a naš sadašnji Vođa voli se zamišljati sa superherojskim plaštom. To ponekad pali u javnosti, a ponekad samo djeluje groteskno. Radikalske navike se ostavljaju teže nego cigarete, a i lakše im se vraća, naročito kad su živci tanki”, ističe Hajrić.

A što je s Vučićevim nastupom na konferenciji za medije, je li on uzdrman ovom eskalacijom protesta ili misli da mu to ide u korist? 

“Teško je naći ranjiviji ego od predsjednikovog. Čak i da ima 95 posto podrške, iritiralo bi ga preostalih 5 posto. Naravno da će Vučić pokušati dodatno pojačati narativ o opoziciji kao o nasilnicima, ali činio je to i dok su se demonstranti doslovno trudili da ne gaze travu. Očekujem da uskoro i službeno raspiše izbore nastojeći na taj način još jednom poraziti opoziciju i vratiti je u stanje rasula”, predviđa ovaj analitičar.

Opozicija kao najveća prijetnja protestima

On za kraj našeg razgovora za Index ističe da eskalacija protesta neminovno mijenja dinamiku odnosa vlasti i opozicije. 

“Vlast je do prije par tjedana bila u stanju faktički diktirati opoziciji dokle smije ići u protestima – primjera radi, uhapsili su dvije osobe koje su na proteste nosile makete vješala tvrdeći da se time uznemirava javnost. Sada je prvi put opozicija dovela vlast u situaciju da mora reagirati na događaje umjesto da ih nameće. O tome hoće li sljedeći put demonstrante dočekati kordoni policije, umnogome će ovisiti daljnji tijek protesta, a s obzirom na to da naprednjaci drže u rukama i sigurnosne službe, treba očekivati i druge pokušaje da se protesti rasture. Ipak, potpuno paradoksalno, najveću prijetnju protestima predstavlja sama opozicija: treba biti dovoljno pametna da ne ubacuje sama sebi klipove u kotače i da koristi bezbrojne gafove vlasti za nastavak omasovljavanja demonstracija”, konstatira sociolog Dario Hajrić za Index.