Foto: Guliver Image/Getty Images

NAJNIŽU kastu unutar Europske Unije, kojoj će za četiri dana pripadati i Hrvatska, počeli smo predstavljati portretom Bugarske, a nastavljamo njenom susjedom za koju traju vječni prijepori je li također teritorijalno na Balkanu ili ne.

I dok pitanje zemljopisa ostavljamo stručnjacima, nedvojbeno možemo zaključiti kako Rumunjska svakako dijeli povijesni i aktualni usud balkanskih zemalja i svojih susjeda: Burnu prošlost zbog iznimno važnog strateškog položaja, velike žrtve i razaranja u ratovima, nakon čega je uslijedila jedna od najbrutalnijih komunističkih diktatura, pod Nicolaeuom Ceausescuom.

Velikog vođu zamijenili mali aparatčici, ali narodu je bilo i ostalo jednako grozno

Diktatorovo svrgavanje i egzekuciju 1989., zamijenila je tranzicija, dakako samo ljepša riječ za 90-e, "godine koje su pojeli skakavci", tj. navodno reformirani i preimenovani komunistički nesposobni aparatčici iz drugog ešalona donedavno vladajuće i svemoćne partije, za vrijeme čije vlasti su se neimaština i bijeda iz doba "zavjese", prebacile i cementirale u eru u kojoj "nema" blokovske podjele.

Vrtuljak iz ostalih komunističkih zemalja, zavrtio se i ovdje, jer nakon dva ciklusa umivenih "socijalista", na red su došli i osviješteni domoljubi za novo doba, ali su i oni trajali samo jedne izbore, nakon kojih se na vlast opet vraća "ljevica"...

Međutim, dok je trajalo to igranje demokracije, rumunjski narod grcao je, kao što i danas grca, u posvemašnjoj bijedi, koja je, osim u umivenom, monumentalnom i grandioznom centru Bukurešta, vidljiva na doslovno svakom koraku ove zemlje. Svatko tko je bio u Rumunjskoj, a da je vidio nešto osim aerodroma i hotela, posvjedočit će vam o šoku i nevjerici zbog užasne infrastrukture, siromaštva i kriminala, jer u rumunjskoj provinciji, normalno je da vas na putu presretne i opljačka naoružana banda. Zbog toga se mnogi neupućeni pitaju, kako je to Rumunjska već gotovo 10 godina u NATO-u, a šest u EU?

Rumunjska nikad, pa ni tad, ne bi ušla u EU, da nema položaj i brojno stanovništvo koje ima

Tri su razloga: Veličina zemlje i iznimno važan geo-strateški položaj Rumunjske omogućio je Atlantskom savezu izlazak na Crno more i pred nos Rusiji, a od Varšavskog pakta preuzete su brojne baze, postrojenja i luke.

Nemogućnost i nesposobnost rumunjskih Vlada da pokrene ekonomske reforme i osovi zemlju na noge, kao i poslovična korupcija i okoštala birokracija, nisu puno, osim deklarativno, brinule EU, kada je Rumunjska u travnju 2005. potpisala pristupni sporazum, a u siječnju 2007. i pristupila Uniji. Tamo je upala zbog trećeg razloga - brojnog stanovništva: Rumunjska je naime, s 21 milijunom stanovnika itekako bitno tržište, ne toliko zbog kupovne moći, ali veličine svakako, jer ako je ova zemlja po svemu ne na dnu, nego u ambisu EU, po broju stanovnika je u "prvoj četvrtini", na visokom 7. mjestu.

Istočna Europa je iz pada Zida i Zavjese izašla rascjepkana. Jugoslavija se, na primjer, raspala, ali prije toga imala je približno isti broj stanovnika, kao i ne raspadnuta Rumunjska, pa su joj zbog te komparativne prednosti, u Bruxellesu s oba oka zažmirili na brojne nedopustive mane i nedostatke.
Ako su 2007., u stanju kakvom su bile i u kakvom su sada, u EU primljene Rumunjska i Bugarska, trebala je biti i Sanaderova Hrvatska, priznaju to danas i mnogi visoki europski diplomati.

Dakako, to su bili planovi u sretnim vremenima obilja, kada se Uniju nerezonski i nezasluženo širilo na istok, područje koje se shvaćalo kao rupu za bacanje lošijih namaza od nugata i deterdženata, te bazen za crpljenje jeftine radne snage, a ne danas, u vrijeme recesije i krize, kada Berlin i London s gnušanjem gledaju prema onima čije dugove u milijardama moraju plaćati i odakle im se sprema dolazak hordi nezaposlenih, koji će navodno uništiti, ionako narušen i varljivi socijalni mir.

Od ulaska u EU, Rumunjska je čak bilježila gospodarski rast, ali ju je svjetska kriza iz 2008, skoro dokrajčila, zbog čega je Vlada 2010. uvela radikalne mjere štednje i ograničavanja javne potrošnje, što su zahtijevali MMF, EU i Svjetska banka, kao uvjet za bacanje pojasa za spašavanje, teškog 20 milijardi dolara. Rumunjska je zahvaljujući tome izašla iz recesije, ali uz ogromnu cijenu, ekonomsku, socijalnu i političku.

Rumunji ne mogu stegnuti remen, jer na opasaču nema više rupica, zato i jesu u pola godine srušili tri Vlade

Početkom 2012. stezanje remena na ionako žgoljavom rumunjskom nacionalnom korpusu, dovelo je do velikih i žestokih prosvjeda osiromašenih građana, koji su na ulicama ratovali s policijom, a koliko je zemlja uzdrmana tim događajima, najbolje svjedoči ovaj podatak: Prije godinu dana, Victor Ponta postao je treći premijer u manje od pola godine! Njegov mandat obilježavaju žestoki sukobi s predsjednikom Traianom Basescuom, koji je prvi mandat osvojio 2004.

Rumunjska nije u euro-zoni, a zahvaljujući njemačkom vetu, nalazi se i izvan šengenskog režima, jer EU joj stalno prigovara nedovoljan napredak u reformi pravosudnog sustava i borbi protiv korupcije. U tome se posebno ističe rumunjski parlament, koji opstruira kazneni progon visokih političkih dužnosnika sklonih korupciji, a obični rumunjski građani znaju kako je u stvarnom životu, mito najnormalniji način za riješiti probleme s institucijama i ubrzati procedure.