"Simatović i Stanišić bili su ´Srce tame´ Miloševićevog režima"
Foto: ICTY
"OVAKVA presuda je od velikog značaja za Srbiju", kazao je premijer Srbije Ivica Dačić komentirajući hašku presudu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Vlada Srbije se, kako kaže Dačić, a prenose agencije Beta i Tanjug, zalaže za poštena suđenja pred Haškim tribunalom jer je to jedini način da se utvrdi istina o zločinima, te da se steknu uvjeti za pomirenje i osiguravanje trajnog mira i stabilnosti u regiji.
Ljajić: Dostavljena je sva dokumentacija
Rasim Ljajić, predsjednik srpskog Nacionalnog savjeta za suradnju s Haškim tribunalom, izjavio je da je Savjet u slučaju Simatovića i Stanišića i tužiteljstvu i obrani dostavio sve što je traženo što je, prema njegovu sudu, rezultiralo oslobađajućom presudom.
"Ne želimo komentirati oslobađajuću presudu, ali mogu reći da je Savjet učinio sve i za tužiteljstvo i za obranu što je od nas traženo. Dostavljena je sva potrebna dokumentacija, uključujući i onu iz arhiva", kaže Ljajić, te ističe da su svjedoci u ovom postupku bili oslobođeni obveze čuvanja državne tajne.
Korać: Oni su bili "Srce tame" Miloševićeva režima
Žarka Koraća, lidera srpske Socijaldemokratske unije i profesora psihologije, ovakva presuda Simatoviću i Stanišiću sasvim je šokirala.
"Vrlo mi je teško povjerovati da ljudi koji su bili, da se poslužim izrazom književnika Josepha Conrada, 'Srce tame' Miloševićeva režima, da su oni sada oslobođeni. Simatović i Stanišić organizirali su sve što se događalo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini", kaže Korać za HRT.
Kandić: Zapanjena sam presudom
Nataša Kandić, bivša direktorica Fonda za humanitarno pravo, kaže da je zapanjena oslobađajućom presudom koju je Haški sud izrekao Stanišiću i Simatoviću. "Moram priznati da sam zapanjena. Presuda i obrazloženje ne slažu se s činjenicama koje su do sada i na zdravorazumskom nivou bile očigledne", kaže Kandić.
Srpske paravojne jedinice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tvrdi Kandić, nisu bile slobodne jedinice koje su se naoružavale mimo volje Srbije i Službe državne bezbednosti, kao što je Haag utvrdio.
"Potpuno je jasno da su te jedinice bile formirane za činjenje ratnih zločina. Na suđenju u Beogradu pripadnici 'Škorpiona' rekli su da smatraju da je to bila državna jedinica. Oni su imali najbolju opremu zato što su dobili najvažnije zadatke od Službe državne bezbednosti", tvrdi Kandić.
Orlović: Ni istina ni pravda
"Dojam je da je sud mišljenja da je aktivnost tih jedinica bila isključivo radi održavanja srpske kontrole na teritoriju gdje se ratovalo, bez namjere da se ti dijelovi Hrvatske i BiH homogeniziraju protjerivanjem nesrpskog stanovništva i priključe Srbiji", kaže Kandić, koja smatra da Haški sud u posljednjoj fazi rada "odstupa od očiglednih činjenica".
Predsjednica Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlović vjeruje da oslobađajuća presuda Stanišiću i Simatoviću neće donijeti ni istinu ni pravdi žrtvama počinjenih zločina. Upravo suprotno, takva presuda bit će izvor novih nerazumijevanja onoga što se dogodilo tijekom rata, uvjerena je Orlović.
Biserko: Nadajmo se da će nagon za istinom ipak prevladati
"Ovo je loš dan za međunarodnu pravdu i za sve žrtve zločina", kaže Orlović. Vrlo slično je reagirala i Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, koja ističe da je uloga Stanišića i Simatovića bila vrlo jasno definirana još za vrijeme suđenja Slobodanu Miloševiću.
"Izlazna strategija Tribunala je da amnestira sve države u regiji, a svu odgovornost stavi na hrvatske i bosanske Srbe, kao da njima nitko nije pomagao. Ostaje nesporna činjenica da Srbija ima preko 400.000 veterana. To nije mala grupa i nije moguće da su svi 'spontano' reagirali", kaže Biserko, te dodaje kako se nada da će nagon za istinom ipak prevladati.
"Stanišić i Simatović Haagu su bili zanimljivi samo zato što nisu stigli osuditi Miloševića"
Najnoviju hašku presudu za agenciju Tanjug komentirali su i hrvatski analitičari Žarko Puhovski i Davor Gjenero. Puhovski smatra da presudu Stanišiću i Simatoviću, isto kao i presudu šestorki iz "Herceg Bosne", treba gledati kao presude koje se odnose na pojedinačne slučajeve, a ne na nacije.
"U suprotnom će se uletjeti u nacionalističku retoriku, da je šaki sud jednom dobar za Srbe, drugi put za Hrvate. Sasvim je jasno rečeno da zločini nisu sporni, da je moguće da je bilo zločinačkog pothvata, ali da se ne mogu njih dvojica pribrojati tom pothvatu po dokazima koje je sud imao", kaže Puhovski.
Gjenero također naglašava da se radi o presudi izrečenoj pojedincima. U tom pogledu, smatra Gjenero, nikakvih posljedica ne bi bilo čak i da su Stanišić i Simatović bili osuđeni. Gjenero također naglašava da su dvojica bivših zapovjednika DB-a na sudu završili zato što nije došlo do osuđujuće presude za Miloševića.
"Zbog sporosti Haškog suda, proces protiv Miloševića nije završen za vrijeme njegovog života i samo zbog toga su ova dva niže rangirana aktera iz obavještajnog polusvijeta imali nekakav značaj za Haag", smatra Gjenero.